U amfiteatru Fakulteta za Islamske studije je u povodu 11. maja – Dana sandžačkog bajraka, organizirana promocija prve knjige hadži Hajra ef. Tutića pod naslovom „Svjedočenje o kušnjama“ koja je publikovana u izdanju Matice bošnjačke i Glasa Islama.
Na promociji su pored autora govorili: predsjednik Matice bošnjačke dr. Jahja Fehratović, predsjednik Stranke pravde i pomirenja Usame Zukorlić i predsjednik Mešihata muftija dr. Mevlud ef. Dudić, a tribinom je moderirao Salahudin Fetić.
U svojoj recenziji dr Jahja Fehratović je istakao da je ova knjiga predstavlja autentično svjedočenje ne samo o Islamskoj zajednici već i o kolektivitetu bošnjačkog naroda u Novom Pazaru i Sandžaku, pa i sporadično na prostoru cijele bivše Jugoslavije.
„Ova knjiga govori o institucijama, o stožernoj instituciji koja je zadužila Bošnjake, koja je sačuvala Bošnjake, koja je bošnjacima omogućila opstanak na ovom prostoru a to je Islamska zajednica. Iz ove knjige sam jako puno naučio, puno saznao o svim onim prijelomnim trenucima koji su se događali ovdje u našem narodu, u Novom Pazaru, prijestonici Sandžaka, u vremenima koja nisu bila nimalo lahka i jednostavno. Ovo vrijeme koje mi danas živimo jedno je od takvih prijelomnih vremena koje nije nimalo lahko i jednostavno.“
Obraćajući se prisutnima, predsjednik Stranke pravde i pomirenja Usame Zukorlić, istakao je da se postojanjem ovakvih knjiga čuva istina o historiji, te da je hadži Hajro ef. Tutić bio stub i svjedok moderne historije Sandžaka.
„Hadžija Hajro je svjedok vremena, on zna kako je bilo za vrijeme komunizma, svjedok je tog vremena, zna kako je bilo za vrijeme Miloševićevog i Ugljaninovog vremena i zna kako je bilo u periodu novog milenijuma. Svjedočio je brojnim historijskim trenucima za Sandžak. Predvodio brojne historijske trenutke. Hadžiji Hajru se mi kao narod ne možemo nikada odužiti zato što je 1993. godine predložio rahmetli muftiju Zukorlića da bude vjerski lider našeg naroda u Sandžaku. Hadžija, znajte, ja sam uvjeren i to sam rekao na još par mjesta interno, svaki sevap koji je muftija rahmetli stekao, inšAllah i vi ćete te sevape vidjeti na Sudnjem danu na svom tasu vage. Iako nemam puno godina, mada ne znam je li 30 puno ili malo, ali svjedok sam historiji koju smo prošli kroz Sandžak. Listajući ovu knjigu, zaista sam i ja dobio želju, kada bih imao vremena da možda napišem nešto slično, jer sam bio svjedok iz epicentra, iz kuće muftijine, kroz šta je historija i muftije i historija Sandžaka prolazila. Svjedočio sam ratove, muftija rahmetli zajedno sa svima vama iz tog vremena nije napuštao Sandžak, ni dok je bio rat u Bosni, ni dok je bio rat na Kosovu, ni dok je bilo natobombardovanje. Tri rata je proveo ovdje sa svojim narodom i ta tri rata smo i mi djeca preživjeli.“
Predsjednik Mešihata muftija dr. Mevlud ef. Dudić podsjetio je prisutne da je hadži Hajro ef. Tutić u Islamskoj zajednici 55 godina.
„29 punih godina radim sa Hajrom ef. Tutićem, bilo je mnogo lijepih trenutaka, korisnih druženja i učenja od njega. Svjedočenje o kušnjama je knjiga koja je nastala i ona je čitanje iznutra, govor iz srca i iskustva koja je on imao u svom radu. Neki se čitaju izvana a ovo je čitanje iznutra. Vremena kroz koja je on prošao i kroz koja je prolazio, su vremena bremenita i vrlo teška, baš kakav je i nalov knjige „Svjedočenje o kušnjama“. Imam običaj da često kažem, ne znam kako bi se ja ponašao da sam živio u njegovo vrijeme, odnosno da sam bio uposlenik Islamske zajednice 1967, 1977, 1987. i tako redom. Lako je mudrovat i pametovat, iskušenja, izazovi, osporavanja, pozivi i prozivke, smjenjivali su se na njega, bio prozivan i nikada odbačen. Neki su i u to vrijeme, a svako vrijeme ima ljude od fitne, izazivali sumnju i smutnju, mula Hajro ef. je ostao uspravan i ustrajan, ima običaj i danas da kaže, dugačka je ovo košija, ne završava se to ni danas ni sutra, trebat će nam svima energije.“
Na kraju se prisutnima obratio i autor knjige hadži Hajro ef. Tutić. On je tom prilikom istakao da je Islamska zajednica bila i tada a i sada, faktor stabilnosti.
„Šta me je natjeralo da ovo napišem? Najerao me je rahmetli muftija, ja o njemu ne mogu da pričam večeras. Rekao mi je piši, ako napišeš, znat će se, a ako ne napišeš, zaboravit će se, a ima mnogo šta da se piše. Napisao sam je i pomogli su mi svi u ovome, ona nije literarno jaka, izražajno nije obogaćena, nije filozofska, nema ništa nejasno, sve je jasno kao na dlanu, pisano i pričano narodnim jezikom, onako kako sam ja to doživljavao bez ikakvog uljepšavanja riječi, a o događajima sam pokušao da ništa ne oduzmem i ne dodam, već da napišem sve ono što sam doživio. Islamska zajednica je bila i tada a i sada je faktor stabilnosti i bit će, to je stub oko kojeg moramo da budemo jedinstveni i da svi to čvrsto čuvamo i držimo kao amanet. Mi pored Islamske zajednice imamo i našu stranku koja je proizišla iz Islamske zajednice i koja je formirana radi Islamske zajednice. Jaka islamska zajednica, jaka stranka. Jaka stranka, jaka Islamska zajednica. Mi možemo ostati bez stranke, ne daj Bože, ali bez Islamske zajednice ne možemo i ne smijemo ostati, to moramo čuvati i na čelu te Islamske zajednice je naš vrhovni poglavar muftija dr. Mevlud ef. Dudić i ne damo za pravo nikome da udara na naše autoritete u Islamskoj zajednici, niti na autoritete u našoj stranci na čijem čelu se nalazi Usame Zukorlić, sin našeg rahmetli muftije Muamer ef. Zukorlić.“