Neprijatnost na graničnom prijelazu Špiljani – Sandžaka nema, niti ga je bilo!

Našoj redakciji javio se prvi čovjek KUD Sebilj iz Beča Elvis Mujević, koje je prethodne nedjelje organiziralo ekskurziju posjete Sandžaku. Ekskurziju su činili mahom stariji bračni parovi, austrijski državlani rodom iz BiH, koji su prvi put u posjeti Sandžaku. Prema riječima organizatora ekskurzije Elvisa Mujevića grupa je doživjela neprijatnost na graničnom prijelazu između Crne Gore i Srbije i to na srbijanskom dijelu granice. Graničar koji na sebi nije imao pločicu sa prezimenom pregledao je autobus, legitimisao putnike, a na odgovor da su bili u posjeti južnom dijelu Sandžaka burno je reagovao.

“Kada sam izašao carinar me je pitao na neki drzak način: “Ko ste vi i zašto ste izašli”? Predstavio sam se, a on je tada rekao: “E super tebe sam i tražio”. Odgovorio sam: “Evo me, tu sam, izvolite pitajte šta zelite”. Na to će on: “Objasni mi sad ko ste, odakle ste i šta radite ovde?”, a isto i to je pitao na neki način kao da smo, tako reći, sa ulice, na šta sam mu ja odgovorio da smo udruženje koje je organizovalo malu ekskurziju u posjeti Sandžaku, u djelu Srbije i Crne Gore. Tu se situacija počela odmah komplikovati, izrazi lica i pokreti tijela i riječi od strane službenika su ukazivale na tenziju. Obratio mi se još jednom kad sam mu to rekao riječima: “Posjeta kome?”, a ja sam ga shvatio da mu trebam reći gradove gdje smo bilo i rekoh mu Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Rožaje, Plav, Gusinje, jer su to mjesta koja smo posjetili. On mi tada odgovara: “A gde ti je tu to ime Sandžak?”, načulivši mi uho, kako bi se reklo kod nas, a ja sam mu odgovorio da su to mjesta Sandžaka i da ima još mjesta gdje nismo mogli stići. Drsko i ponižavajuće pred svima je rekao da Sandžak ne postoji i da to ne piše nigdje. Odgovorio sam, naravno, na to njegovo ponašanje riječima da Sandžak postoji i da će postojati i zamolio ga lijepo da ne izgovara te riječi, jer nije ni vrijeme ni mjesto za to. Ponovio je riječi: “Sandžaka nema niti ga je ikad bilo”, gdje se tenzija još više podiže, pa je u tom razgovoru meni rekao da se mora poštovati Ustav i da sve što u Ustavu nema, to ne možemo izgovarati”, istakao je Mujević.

Vozač je prekinuo razgovor između Mujevića i graničara uz molbu da ih pusti, jer su u autobusu starije osobe, a i kasni su sati. Vidno se uznemirila i jedna starija žena, ističe Mujević, počela je da se trese i da plače od straha.

“U prvim sedištima do vrata gdje se odvijao taj razgovor, sjedela je nana stara otprilike 70 godina, koja je porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a austrijski je državljanin. Zaplakala je i zamolila me da se sklonim, jer vratilo joj se pamćenje kada je u autobusu policajac za vrijeme rata u Bosni govorio da Bosne nema i da je nikad nije ni bilo.
Još otprilike pola sata smo bili na granici i otišli smo sa granice, a u putu do Tutina ljudi i žene koji su bili sa nama, uglavnom penzioneri, su zaključili da su naši odnosi i odnosi komšija nam pravoslavaca u mnogo lošem stanju, gdje sam odgovorio da to nije tako kako kažu, već da svugdje ima neko ko želi da naruši mir i stabilnost na našim prostorima”, dodao je Mujević.

Ovim putem Mujević je pozvao sve relevantne faktore da reaguju i zasutave ponašanje ovakvih pojedinaca koje za cilj ima degradaciju svih pozitivnih odnosa između Bošnjaka i Srba, te stvaranje loše slike nesloge pred očima onih koji su po prvi put gosti Sandžaka.

Obratili smo se i Upravi granične policije, ali do zaključenja priloga nismo dobili odgovor.