Povremeno, nedovoljno i rijetko društvo se osvrće na problem nasilja nad ženama. Mijenjaju se papiri i dokumenti, politike, ali izostaje promjena prakse da se teme i pristupi afirmiraju unutar institucija na obavezujući način.
–Mi još živimo u zemlji u kojoj ni Ustav nije obavezujući a kamoli lokalna dokumenta koja su donesena. Može biti utješno da imamo uspostavljene I usvojene lokalne politike koje definišu okvir za prevenciju nasilja nad ženama da je država donijela zakone koji snažno podržavaju prevenciju i intervenciju u slučajevima nasilja nad ženama ali se zakoni ne provode ili u velikoj mjeri ne provode.Ovu rečenicu možete čuti od predsjednika države, premijerke, ministara, direktora, predsjednika opština i gradonačelnika i mi kao građani i ja kao predstavnica civilnog društva nemam šta reći osim da pitam da li očekujete da ja lično provodim zakon ili postoji sistem koji bi to trebalo da radi. Imamo napredak, ali ni blizu onome kako bi mogli da ga imamo, da radimo brže osvještenije, efikasnije u podizanju svijesti i da smo poravnani u problemu koji nije stranački konfrontirajući, tema koja nije dnevno-političkog karaktera i koja se tiče polovine stanovništva ovog grada ili polovine stanovništva ove planete, kaže Zibija Šarenkapić izvršna direktorica DamaD-a
