Na Ahiret preselio Nedžib Vučelj

0

Nedžib Vučelj, profesor ruskog jezika, rođen 1955. godine u Moranima kod Tutina. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu i Delimeđu, srednju u Tutinu, a Pedagoški fakultet u Skoplju i Zagrebu. Završio je i BBC-evu i SOROŠ-evu školu novinarstva. Radio je kao prosvjetni radnik u Moranima, Delimeđu, Goraždu i Bužimu. Bavio se književnim radom, novinarstvom i umjetničkom fotografijom. Bio je član je ULUPUBIH-a, Društva novinara. Dobitnik je Zlatne plakete od Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Heregovini za afirmaciju Sandžaka  i BiH u svijetu, Grba Unsko-sanskog kantona, Plakete grada Bužima za novinarstvo, književnost i umjetnost. Bio je direktor Informativno-kulturnog centra u Bužimu, vodio  likovne kolonije i foto-susrete na Uni. Bio je urednik „Glasa Bužima“, te saradnik mnogih društava pisaca BiH.  Za najbolju fotografiju na Međunarodnim foto-susretima u Hrvatskoj osvojio je Grand prix, a na temu „Čovjek i fotoaparat“ gdje se takmičilo 160 fotografa iz 12 zemalja u Zagrebu je osvojio prvo mjesto. Njegova fotografija „Čarobna loža za moju snjeguljicu” je na međunarodnoj poznatoj galeriji „Ptičica“  proglašena najboljom  fotografijom svih vremena. Imao je samostalne izložbe u Moranima, Delimeđu, Ribariću, Tutinu, Novom Pazaru, Sjenici, Rožajama, Bužimu, Goraždu, Sarajevu, Travniku, Bihaću, Karlovcu, Zagrebu, Linzu, Salzburgu, St. Gallenu, Luxembourgu, Frankfurtu, Mainzu, Chicagu, New Yorku, Beču, Parizu, te drugim mjestima. Objavio je dvije zbirke poezije „Njedra puna zavičaja“ i „Kovačnica“ i dvije zbirke pripovjedaka „Zulfov kamen“ i „Obraz“. Zastupljen u mnogim antologijama u BiH i Hrvatskoj i  lektiri u Krajini i Sandžaku. Objavio je fotomonografiju „Moja Una“. Obavljao je funkciju predsjednika  Udruženja za kulturu i informisanje „Infokult“. Dobitnik je plakete „Musa Ćazim Ćatić“. Živio je i radio  u Bužimu. Preselio, 14.februara, 2020.godine.

 

NJEDRA PUNA ZAVIČAJA

Svi vidici moga oka

Što ih nebo modro spaja,

Sa sobom bih da ponesem

U njedrima zavičaja.

I Lisovu i Ninaju,

Jarut,Šibe,gusta Žara,

I sve što mi u daljini

Moje srce bolno para,

Želio bih da napunim

Njedra puna zavičaja.

I Sinana sa gajdama,

I Pazarce s šargijama,

Sve planinke sa štrugljama,

I sve tkalje s razbojima,

Ćilimima,kirkitima,

I košije koštanpoljske

Što bivajuju svakog maja,

Želio bih da ponesem

Njedra puna zavičaja.

Nemoj da zaboravite

Da mi date kosce snažne,

I katune i čobane,

Meni su sve stvari važne

Ako su iz moga kraja,

Vjerujte mi sve će stati,

Jer ja želim da ponesem

Njedra puna zavičaja.

 

 

Priredio: dr.Kemal Džemić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.