Piše: Milo Šćekić
“Tako mi vremena -čovjek, doista, gubi,
samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”
Časni Kur'an Sura Al-‘Asr – Vrijeme
Malo je ljudi koji svojim životom nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, koji su svojom velikodušnošću sposobni srušiti onu vještačku branu koja dijeli nacione, vjere i uvjerenja. Podstaknut tim spoznajama, ali i znatiželjom, ljubopitljivošću, i željom da pokažem da baštinim slična uvjerenja, inicirao sam razgovor sa tadašnjim muftijom Zukorlićem. Iz našeg razgovora sam ponio toliko impresija da sam kasnije u neposrednim razgovorima, na predavanjima, pa i televiziskim emisijama, na veliko zadovoljstvo publikuma interpretirao taj razgovor, ostajući do kraja fasciniram muftijinim duhom, razumijevanjem, erudicijom, ali i neposrednošću i velikodušnošću koju mi je toga dana tako raskošno ukazao. Muftija je bio i ostao čovjek najdublje porinut u duhovnost Islama, dosezao u svom duhu vremena Ashaba, pa i Ensarija, ali i čovjek tradicije, nasljednik ljudske duhovne baštine koji je brinuo za očuvanje onog znanja i duha čiji tragovi u ljudskom nasledju bude aktivnu potragu za onim neprolaznim, univerzalnim, vječnim. Toliko puta je znao ponoviti da “teži tome da Bošnjaci budu poštovani u svojoj državi Srbiji”, a zatim i ponoviti da svi mi moramo raditi na pomirenju i oprostu koji će nas sve intezivnije spajati i ujedinjavati. Muftija Zukorlić je u samom sebi, u svom duhu i djelu srušio onu neprirodnu branu koja nas na Balkanu, na žalost, još uvijek dijeli, branu izmedju istoka i zapada, islama i pravoslavlja, molitve i dove, vjernika i onih koji će to tek postati, Rumija, Selimovića i Skendera Kulenovića… U svakom je od nas, negdje u zametku, zavještano neko usavršavanje, i na nama je da to osvijestimo i nastavimo duhovno zavještanje pomirenja i oprosta koje nam je ovaj veliki čovjek toliko puta ukazao.
Molimo Allaha dz.š. da mu podari Dzennetu-l-Firdeus, a porodici, i cijelom bošnjačkom i muslimanskom ummetu, ali i svom dobronamjernom narodu, sabur.
“Meni najbliži od vas bit će oni koji imaju najljepsi ahlak (karakter), koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju.”
Hadis Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s.
Zaista velikan, ali kod vas ko mnogo odskoči masa gleda da ga obori po svaku cenu. Nema naslednika, šteta dobar je posao je radio, svi su vam prosek ili ispod proseka. Jedino možda Sead ef. Islamović.
Postovanje Milo,bio i ostao si ljudina.
Svaka čast Milo.
A što se tiče komentara covjeka sa nikom “Istorija s Pestera”, moj odgovor je Muftija je jedan i jedinstan, ali ima puno nasljednika što u lozi, džematu (imama), stranci, što u svom narodu, kojima će on biti uzor i koji idu i ići će inshAllah putem kojim je on usmjeravao da se ide.
Ovaj gubitak nas neće oslabiti, već ojačati.
Selam
Bio je mudar i naučne čovek nek počiva u miru