OBRAĆANJE PREDSJEDNIKA MEŠIHATA
ISLAMSKE ZAJEDNICE U SRBIJI MUFTIJE DR. MEVLUD EF. DUDIĆA
NA AKADEMIJI U POVODU 30 GODINA OD
OSNIVANJA MEŠIHATA ISLAMSKE ZAJEDNICE
Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti.
Uvaženi Reisu-l-ulema, poštovani prisutni, Vaše ekselencije, braćo i sestre.
Dozvolite mi da Vas najsrdačnije poselamim i poželim ugodan boravak u šeher Novom Pazaru.
Posebno želim istaći još uvijek živo sjećanje u meni koje se konstantno regeneriše, koje je, slobodno mogu reći, uvijek svježe – sjećanje na prvog predsjednika Mešihata, intelektualca, velikana od Mašrika do Magriba, naučnika, lidera, retoričara, izuzetnog političara, velikog vjernika, borca lavljeg srca do posljednjeg daha, koji posta simbol blaga Bošnjaka muslimana u XXI stoljeću, s tugom u srcu i neizmjernim ponosom u prsima, na mog brata i duhovnog prijatelja, rhm. muftiju akademika Muamer ef. Zukorlića, kojem posvećujem ovo obraćanje.
S ponosom se prisjećam i pominjem prvog predsjednika Sabora rhm. Islama Avdića, koji je dao neizmjeren doprinos i ostavio neizbrisiv trag u početnom rastu i razvoju Mešihata kroz Sabor kao najviši predstavnički i zakonodavni organ Islamske zajednice.
Danas obilježavamo tri decenije našeg postojanja. Skoro pa da napunismo cio tespih godina. Gledajući iza sebe sa ove distance u dubine i širine svega onoga što smo bili, šta smo prošli, kako smo se okupili, sabrali, organizirali iz zgarišta i ostataka koje je za sobom ostavilo 50 godina komunističke uzurpacije duhovnosti i onoga što danas jesmo, šta smo postigli i sa koliko truda, mudrosti, odricanja, svega onoga što su mnoge generacije utkale u ovo što je danas Islamska zajednica u Srbiji, kao svjedok i sudionik svih događanja, tvrdim da je postignuto mnogo dobra.
Poštovani prisutni
Spremajući se za ovu godišnjicu listao sam obimnu arhivu Mešihata. Među mnoštvom pedantno vođenih dokumenata posebno sam se zadržao na Elaboratu o opravdanosti i realnim mogućnostima za osnivanje Sabora i Mešihata za Sandžak iz juna 1993. godine, prvog formalno-pravnog akta koji je bio temelj na kome smo gradili našu Zajednicu, proizašlog iz Incijative pokrenute na skupu vjerskih službenika sa tadašnjim reisu-l-ulemom 9. februara 1992. godine u Rožajama. To me je vratilo trideset godina u prošlost i iznova sam proživio sve ono što smo sa rhm. Muftijom i mnogim drugim velikanima našeg naroda uradili od hizmeta za naš narod. Znajte da Zajednice kakva je danas ne bi bilo da nam se Allah nije smilovao da pred sobom imamo takvog predvodnika i uz njega sve druge divne insane koji se nisu umarali na putu činjenja haira za ummet. Zato poseban pijetet posvećujem njima, našim merhumima, inšallah džennetlijama, koje historija neće zaboraviti.
Islamska zajednica je od obamrle starice majke postala zvijezda vodilja muslimanskom narodu na ovom prostoru. Obnovila je i višestruko uvećala klanjačke prostore i uspostavila sistem ustanova. Posebno smo ponosni na naše odgojno-obrazovne ustanove od vrtića, mekteba, preko Medrese, Škole Kur’ana Časnog, Fakulteta za islamske studije do Internacionalnog univerziteta, gdje se s vrela Istine napajaju naraštaji koji slobodno i dostojanstveno, bez kompleksa i osjećaja niže vrijednosti, stupaju na scenu i već obnašaju ozbiljne funkcije u Zajednici i društvu općenito. Ponosni smo i na naš humanitarni sektor, već sada u svijetu respektiran i pouzdan – Centar za humanitarni rad Hajrat, koji čini dobro i omogućava svim vjernicima i dobrim ljudima da preko njega čine dobra i stiču velike sevabe. Također, medijski sektor od jedinog printanog medija koji izlazi u kontinuitetu više od dvije i po decenije – Glasa islama, preko Refref radija – najslušanijeg u regionu, do televizije Sandžak. Isto tako, naš biser El-Kelimeh, koji je uspio nametnuti se za vodećeg izdavača vjerske i nacionalne literature.
Svako dobro koje smo postigli propraćeno je velikim iskušenjima i tegobama. I nekako, po pravilu, Allahovom milošću, najveće kušnje dolazile su kada smo bili duhovno najjači – tako je na dunjaluku, pa i ona najteža – pokušaj puča i udar na Islamsku zajednicu 2007. godine. Nismo to zaboravili, poštovani prisutni, i nikada nećemo. Nečasni ljudi pomognuti lokalnim i državnim političarima pokušali su tada oteti muslimanima jedinu instituciju koju su imali, njihovu Islamsku zajednicu. Božijom milošću, muslimani su odbranili svoje svetinje i danas, šesnaest godina od tada, spremni smo isto tako da čuvamo i branimo našu Zajednicu, još odlučnije i još intenzivnije od bilo kakvih pokušaja, dolazili oni iznutra ili spolja, jer muslimani i Bošnjaci imaju samo jednu Islamsku zajednicu.
Ne mogu oni napraviti problema koliko mi adekvatnih rješenja, zato što idealizam koji proizilazi iz svijesti o plemenitom cilju za koji se borimo nema rok trajanja, ne poznaje ljudske granice, jer nam vjerski idealizam pulsira cijelim bićem. Sloboda traži velika odricanja i odgovornost. Svaki napredak podrazumijeva trud i nesebično davanje, jer ovo što mi radimo mnogo je bolje.
Naravno, osnova svih dostignuća su ljudi, naši vrijedni i časni pojedinci koji su vakufili sebe, svako na svoj način, za dobrobit islama i muslimana koji su, više nego bilo kome drugom, vjerovali i vjeruju svojoj Islamskoj zajednici, njenim čelnicima, a mi smo, ma koliko bilo teško i izazovno, iz njihovog povjerenja i predanosti crpili snagu da nikada ne odustanemo i da grabimo ka uspjesima čvrsto ubijeđeni da jedino koračanjem naprijed imamo šansu da, kao mali autentično evropski muslimanski narod, možemo da opstanemo na ovoj balkanskoj vjetrometini. I hvala Allahu na tome, a hvala i našim muslimanima i muslimankama koji vole, čuvaju i jačaju svoju Islamsku zajednicu. Taj proces ne prestaje.
Braćo i sestre
Iz dana u dan, iz godine u godinu, mi predano radimo na unapređenju Zajednice. U konstantnoj smo izgradnji, pa svjedočimo velikim gradilištima na Muškoj medresi u Novom Pazaru, Ženskoj medresi u Sjenici, islamskim centrima u Brodarevu, Tutinu, ali i u Novom Sadu i na prostoru cijele države gdje žive naši muslimani i imaju potrebe za infrastrukturom, a u planu je Preševo i Bujanovac. Graditelji smo i time se ponosimo, svjesni da tako budućim generacijama ostavljamo velike vakufe u nasljedstvo, ali ih i podučavamo da budu graditelji mira, suživota, tolerancije, da vole i njeguju svoje, a poštuju tuđe, da znaju šta je komšijski hak i dobro upamte mudrost naših starih koji su znali kazati: „Bolji ti je bližnji komšija njega daljnji brat.“ Da, tako su govorile naše mudre glave. A danas nam, u ovom svijetu izazova, više nego bilo čega drugog treba njihove mudrosti i „sitne“ pameti kako bismo dostojanstveno i bez poniženja ispunili svoju misiju na dunjaluku.
Valja istaći da je odnos akuelne vlasti u značajnoj mjeri korektniji u odnosu na prethodni režim. Otpočelo se sa vraćanjem oduzete vakufske imovine, ispravlja se nepravda po pitanju islamske vjeronauke, postepeno se rješavaju nagomilani problemi. Hoću da vjerujem da će se u tom pravcu nastaviti i da će se naši zahtjevi u danima pred nama rješevati, što je interes kako naše Zajednice, tako i države i njenog rukovodstva. Želimo i očekujemo da položaj Islamske zajednice bude ravnopravan sa svim tradicionalnim vjerskim zajednicama u ovoj državi, kako je definisano Ustavom i zakonskim propisima.
Duboko smo svjesni težine povjerenja kojeg imamo od naših vjernika, kao i trenutka u kome se nalazimo. Allahu sam zahvalan da smo kao narod i kao Zajednica dio ummeta, Zajednica koja poziva na dobro i odvraća od zla, ali smo i dio velike porodice Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na čelu sa vrhovnim poglavarom reisu-l-ulemom dr. Husein ef. Kavazovićem, koji je bedem naše odbrane, borbe i afirmacije.
Cijenjeni prisutni
Neki su jedno vrijeme gradili ovu Zajednicu, ali su izašli iz nje, praveći nekakvu kvazi zajednicu, u početku jednu, a sada dvije, pa i tri. Nekada nas pitaju kada će opet biti jedna Zajednica, a ja im kažem: Jedna ummetska Zajednica u Srbiji postoji, a to je Mešihat i sve drugo je ništa. Original je prepoznatljiv, a falsifikat uvijek ostaje bižuterija. Imitat nikada neće biti original ukoliko se ne vrate sebi. Da bi opet bili original, moraju da, slično kao na putu za Evropsku uniju kojoj svi težimo, ispune uvjete i budu saburli. Samo i isključivo kada te uslove ispune mogu se vratiti u ummetsku Zajednicu i porodicu, a i to će biti sukcesivno. Što prije se odluče pridružiti ovoj porodici, lakše će im biti, jer svako odgađanje je odlazak u suprotni pravac iz koga im neće biti povratka. Ne mogu oni napraviti problema, koliko mi možemo održati. Allaha molimo da nas pomogne u onome čime je On zadovoljan, a da nas sačuva znanog i neznanog šera i zlobe zavidnika.
I na samom kraju, želim da znate da vas Islamska zajednica neće iznevjeriti, da ćemo časno i dostojanstveno nositi naše emanete u interesu islama i muslimana, bez obzira na cijene koje kao pojedinci plaćamo, ili ćemo plaćati. Ono što je građeno prethodnih trideset godina mora se očuvati, unapređivati i dalje razvijati na opću radost muslimana i svih dobrih ljudi.
Gospodara molim da bude Zaštitnik i olakša svim muslimanima širom svijeta, da pomogne i olakša narodu Gaze, da nas kao Zajednicu učvrsti na putu činjenja dobra, učvrsti nas u jednoj Zajednici i uputi na pravi put. Da vas Allah sačuva svakog zla i nagradi velikom nagradom. Amin.
