Gost emisije „Bosančica“ na Sandžak televizije bio je predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, muftija dr. Mevlud ef. Dudić.
U emisiji je poseban akcenat stavljen na obilježavanje slave „Svetog Save“ u školama, naglašavajući da je ovo obilježavanje prisutno u osnovnim i srednjim školama u Novom Pazaru ali i drugim mjestima gdje su prisutni Bošnjaci.
„Od 90-ih godina svega smo se mi naslušali pa i nagledali, svašta nas je trvilo u prethodnom periodu ali zaista nemam ništa protiv bilo koje vrste vjerskog prazniks, bilo koje vjerske zajednice i svima onima koji obilježavaju Svetog Savu sutra, neka im je sa srećom, svako ima pravo da upražnjava svoju vjeru onako kako to dolikuje ali nema niko pravo da nameće svoju vjeru i svoju slavu nekome drugom i ovo što ste istakli je zaista baš tako, žalosno je i ovo je usmjereno protiv srpskog naroda. Mene je ovih dana na desetine roditelja slalo poruke da se oglasimo po pitanju 27. i nasilja koje se dešava u osnovnim školama u Novom Pazaru. Ja sam imao potrebu da se pozabavim tim problemom, pa sam ovih dana razgovarao sa predstavnicima IZ-e od Priboja do Subotice, vrlo interesantno da je na tome isključivo fokus tamo gdje žive Bošnjaci i Romi i da to u Preševu i Bujanovcu kod Albanaca ne postoji. Dakle, ovo je ciljano u Novom Pazaru u nekoliko osnovnih škola pod nagovorom i i uz prijetnju učiteljica, nastavnika djeca moraju da crtaju lik Svetog Save. Također, u nekim osnovnim i srednjim školama u drugim gradovima van Novog Pazara djeca moraju aktivno da uzmu učešće u toj vrsti slave.“
Muftija Dudić je ukazao i na problem gdje su upošljenici škola obavezni prisustvovati na svečanim sjednicama nastavničkog vijeća tim povodom, te da svima koji ne prisustvuju ovoj sjednici bude odbijeno 20% od plate.
„Ja smatram da je ovo jako opasna stvar i za najoštriju je osudu, ne samo nastavnici koji to rade, mi ćemo se pozabaviti time, ja ću predložiti da se pokrenu određeni postupci i prema Ministarstu jer imam imena tih sa potpisima djece i sa potpisima tih roditelja, mi ćemo se time pozabaviti ali je ovdje poražavajuće i to što pretpostavljeni direktori škola to tolerišu, za mene su direkori odgovorni i ovo je crkvena slava i neka se slavi tamo gdje joj priliči. Od 90-ih godina pa dalje je to i slava Ministarstva prosvjete, obrazovnog sistema, zamislite kada bismo mi tamo gdje su muslimani direktori, odnosno, gdje su isključivo većina muslimanske djece a nekoliko pravoslavne natjerali djecu da crtaju lik Isa-bega Ishakovića, Mehmeda Fatiha i drugih, ili kojim slučajem da tjeramo djecu da uče spjevove o Poslaniku a.s., to bi za mene bila uvreda, da vi nekoga ko pripada drugoj ideologiji, vi njega tjerate na stvari koje nisu iz domena njegove religije i kulture i ovo najviše štete nanosi srpskom narodu, ja ću ovo svugdje isticati, kada god me budu pitali za položaj muslimana ja ću da kažem dobro je ali moram da istaknem da se mi muslimani suočavamo kada je u pitanju obrazovni sistem, pa dođu crkvene slave, a naša djeca moraju da budu prisiljavana da učestvuju u tim svečanostima, da uče recitale, da crtaju likove i tako redom. Ja smatram da je to poražavajuće, za svaku osudu i mislio sam da su malo drugačija vremena, mislio sam da nema potrebe da se oglašavamo, mislio sam da smo prije isvesnog vremena dovoljno na to ukazivali, pozivali muslimane da djeca njihova ne idu na te slave, da djeca ne učestvuju u tim aktivnostima i tako dalje, međutim, očito da nije to tako.”
Naglasio je da je poražavajuće to što je nekom ponovo u interesu da nekog učenika natjera da mora da crta Svetog Savu i da zna da recituje recital o njemu.
„Mislim da direktori škola snose veliku odgovornost, ako je programom predviđeno, neka se to obradi u dijelu gdje srpska djeca treba da učestvuju ako treba, iako sam i protiv toga da to treba da bude u školama jer škola treba da ima obrazovnu dimenziju, onda ćemo se nadgornjavat čega ima više u kojim udžbenicima, onda će Bošnjaci tražit da u udžebinicima za djecu koja pohađaju na bosanskom jeziku, budu teme tretirane posebno, pa će biti ko je od koga gornji, jači i tako redom. Ja vjerujem i čvrsto mislim da tomu nije mjesto u obazovnom sistemu, kažu prosvetitelj i otac obrazovanja, mislim da i tu griješe i da to nije tačno, no o tom potom, dakle ovo su stvari koji se tiču isključivo vjere, crkve i treba ih ostaviti u crkvi, kroz vjeronauk i pravoslavni katihizis i islamski ilmudin treba obrađivati teme koje su definisane kroz kurikulume, kroz nastavne udžbenike u vjeri jer smo rad toga i izborili se da vjeronauka bude vraćena u obrazovni sistem a kroz ove druge predmete ne treba djecu opterećivati, više će imati zla od toga nego dobra, više će se mržnje pojaviti nego ljubavi, zato skrećem pažnju direktorima, oni su odgovorni. Ja sam već dao nalog da se prikupe podaci po školama gdje se to radilo, u nekoliko osnovnih škola i neke srednje u Novom Pazaru je to bilo i u drugim gradovima ali je za mene indikativno tamo da se samo muslimanska i romska djeca tjeraju, šta je sa Mađarima, šta je sa Rumunima, šta je sa Albancima, ovdje je fokus stavljen na bošnjačku, romsku djecu i te kategorije muslimana.“
Sa šerijatskog aspekta nije dozvoljeno prisustvovati na tim takvim svečanostima, zaključio je muftija dr. Mevlud ef. Dudić.
U EMISIJI O BROJNIM TEMAMA
U emisiji se govorilo i o djelovanju Islamske zajednice, vakufima, projektima IZ-e kao i mnogim drugim aktuelnim temama.
Muftija Dudić je u emisiji komentirao i vijest da je Nedžad ef. Hasanović imenovan za koordinator Muftijstva novosadskog, ističući da su vrata IZ-e otvorena svakomo ko se pokaje i odluči vratiti Islamskoj zajednici
“Svi oni koji su se 2007. godine ogriješili o Islamskoj zajedini, njima nisu vrata zatvorena i oni uvijek imaju mjesta ukoliko žele biti dio Islamske zajednice i ukoliko žele da pozivaju na dobro i odvraćaju od zla, zasve njih ima mjesta. Ovih dana imenovanja Nedžada ef. za koordinatora je samo dokaz onoga što smo isticali i što uvijek govorimo a to je da su vrata za sve one koji žele da rade dobro, pozivaju na dobro, njima su vrata otvorena. Nedzad ef. je bio isključen iz Islamske zajednice svojom krivicom, red se mora poštovati, mi nismo mala skupina poput one kada sam ja počeo da radim i kada nas je bilo nekoliko u Mesihatu, dolaze mladi ljudi, mladi kadrovi koji su nam osvezenje. Nedžad ef. se obratio Islamskoj zajednici sa željom da bude dio Islamske zajednice i da prihvata sve ono što bude zajednica odlučila. Shodno razgovoru sa njim i članovima Mešihata odlučili smo da ga imenujemo za koordinatora Muftijstva novosadskog. Ja čvrsto vjerujem da Nedžad ef. ima kapaciteta da djeluje na tom prostoru.”
Na nama je da pozivamo, podsjećamo i ukazujemo na dobro a ljudi će sami odlučiti koji će put slijediti, naglasio je muftija Dudić.
“Samo veliki ljudi krupne korake mogu da prave, nas je Allah počastio da nosimo ovako veliko breme. Skoro 70 godina se otimalo Islamskoj zajednici i treba istaći da se IZ-a tada nije mogla boriti sa svim tim problemima ali administracija generacije koja je bila prije nas je uspjela sačuvati dokumente koji svjedoče o svemu onome što je pripadalo Islamskoj zajednici. Na nama je pokušati vratiti ono što nam je pripadalo, već su vraćena dva vakufa, zgrada Fakulteta za islamske studije kao i stara Novopazarska banja. Imam potrebu da istaknem značajnu ulogu narodnih poslanika, akademika Zukorlića i dr. Jahju Fehratovića, koji ste kroz svoj rad u Parlamentu odigrali značajnu ulogu, da nista drugo ništa uradili, uspjeli ste pomoći da nam ovi vakufi budu vraćeni, a uspjeli ste i mnoge druge probleme riješiti. Zahvalni smo i našim vjernicima koji su bdjeli nad tim vakufima, branili ih i imali povjerenja u Islamsku zajednicu. Ovo je samo početak, očekujemo da sve ono što smo aplicirali bude vraćeno Islamskoj zajednici. Mi ćemo se truditi da svaki pedalj vakufske imovine čuvamo i branimo.”
Muftija Dudić je podsjetio i na Centar za humanitarni rad “Hajrat” ističući na značaj tog projekta Islamske zajednice.
“Mislim da je taj projekat od izuzetnog značaja i kada bismo analizirali rad CHR Hajrata trebala bi nam cijela emisija. Obroke koje oni dijele i broj izgrađenih kuća je zaista velik i to je za svaku pohvalu. Veliku nagradu imaju svi oni koji doniraju sredstva Hajratu i koji učestvuju u ovom projektu. Od velikog značaja su i mnogi drugi projekti IZ-e kao što je Media Centar i mnogi drugi.”
SANA – Adaleta Sejdović – Hamzić / FOTO – SANA
Nešto u vezi ovih “korena” i ko je i kada koga “jahao”… Postaviti pitanje otkud “crni vlasi” (jedan sam od tih “crnih vlaha”, doduše rođen na prostorima koji su vekovima pripadali Habzburškoj monarhiji a ne Turskoj i gde su Srbi, ili “vlasi” kako to neki vole da kažu, bili austrijski Graničari te im ženski rod niko od tuđinaca nije mogao “jahati”; Graničari su bili slobodni seljaci koji ni poreza nikome nisu plaćali, osim onog, doduše najtežeg, da ginu širom Evrope zarad interesa bečkog dvora, ali neću ovde o tome), dakle postaviti takvo pitanje je isto kao postaviti pitanje otkud crni Hrvati, Nijemci, Ukrajinci, Rusi, Česi a, bogami, nisu ni svi Bošnjaci (neću da kažem “turci” kao moji babe i đedovi) plavušani. Ono, procenat crnih među nekim od ovih naroda je svakako negde veći, negde manji, i verovatno je posledica mešanja različitih rasa i naroda kojih je uvek bilo i biće. Jedan narod prvenstveno čini zajednički jezik i zajednička istorija, a manje krvne veze na kojima je najviše insistirao Hitler sa svojim suludim idejama o “čistoj rasi”. Takva ne postoji, a ako bi je ipak tražili, možda bi “najčistiji” narod (u smislu nemešanja putem bračnih veza sa ostalima) bili Jevreji. No, neću ni o tome nego prelazim na ovo navodno “jahanje” tokom 500 godina osmanlijske vlasti (ovo je neka okvirna brojka, mada je ona trajala negde daleko manje a negde i više; ovde treba dodati i brojne ratove Habzburške monarhije i Venecije protiv Turske, kad su Osmanlije za stalno ili na duže vreme gubile kontrolu nad pojedinim delovima Balkana, te ustanke balkanskih naroda za oslobođenje; ali neka bude 500 godina). Daleko od toga da pišem hvalospev osmanlijskoj vlasti, ali sa jednom zabludom ubačenom planski od strane nekih austrijskih istoričara a bez stvarne i dublje analize stvari prihvaćene i od nekih srpskih istoričara treba raskrstiti: nikakvih masovnih “jahanja” za vreme osmanlijske vlasti nad Srbijom nije bilo. Osmanlijsko carstvo nije poznavalo instituciju “ius prime noctis”, koja je postojala isključivo na zapadu feudalne Evrope, naročito u Ugarskoj pa i u Hrvatskoj izvan Vojne krajine (o ovome “jahanju” hrvatskih kmetica od strane hrvatskih plemića je pisao učeni Karlovčanin iz XIX veka – tada se ta praksa još uvek upražnjavala u Hrvatskoj – Imbro pl. Tkalac). U Osmanlijskom carstvu takva obaveza potčinjenog stanovništva nikad nije postojala dokle god je centralna vlast vodila glavnu reč, a vodila ju je negde do XVII i XVIII vijeka. To ne znači da osmanlijski velikodostojnici nisu u svoje hareme uzimali i Srpkinje, ali oni bi došli, proveli ovdje neko vrijeme i nakon završene službe vraćali se sa porodicama u Malu Aziju i Carigrad. Jer, za razliku od feudalne Evrope, osmanska Turska nije poznavala nasledno plemstvo, sva zemlja je pripadala sultanu koji ju je davao kome je hteo i isto tako oduzimao. Naravno, bilo je “jahanja”, ali to u vreme buna, ratova, nemira i ustanaka, pa i tada uglavnom od strane janjičara, a ko su bili janjičari – zna se. Postojao je, istine radi, jedan period osmanlijske vlasti nad Srbijom kad je “pravo prve bračne noći” zaista postojalo – u vrijeme vladavine četvorice dahija, odmetnika od centralne vlade u Carigradu (Porte). Ali ta vladavina, upravo zbog svoje brutalnosti i kršenja svih dotadašnjih prava srpske “raje”, trajala je svega nešto više od dve godine i izazvala Prvi srpski ustanak. Svakako je jedan od glavnih uzroka nezadovoljstva Srba dahijskim režimom bilo i to “pravo prve bračne noći”, koje do tada nije postojalo. Ali, nije zgoreg napomenuti ni činjenicu da nijedan od četvorice zloglasnih dahija nije bio Osmanlija, pravi Turčin, a takav im je bio i upravni aparat po selima (subaše) i vojska (janjičari). Svi ti odmetnici bili su islamizirani Srbi, pa ako su dvije godine i “jahali” (a jesu), bilo je to u stvari iživljavanje nad svojim sunarodnicama pravoslavne vere, energično prekinuto 1804. godine bunom na dahije, u kojoj su sva četvorica iste godine pogubili glave i tako kažnjeni za sva svoja nedela, pa i za “jahanje”.
Ne slažem se gosp.Dudiću uopšte! Morate shvatiti više da zivite u Srbiji, i da se u Srbiji radi i djeluje ono što je u interesu Srbije.Sv.Sava je školska slava, zapis o prvoj proslavi u Zemunu postoji još iz 1812 godine na inicijativu prote Jeftimija Ivanovića.
Molim vas, nemojte širiti razdore u društvu uradite nešto da se ljudi još više zbliže jer ima mesta za sve u Srbiji. Morate takodje znati, da je vreme Osmanskog carstva odavno prošlost i da se više nikada neće vratiti.Ako mislite imati sreće i napredka u Srbiji, budite sa obje noge u Srbiji, jer drugačije neće biti dobro po vas same.Svako dobro zelim.
Još pre te zemunske proslave iz 1812. godine bila je proslava u Aradu, ondašnjoj Južnoj Ugarskoj a današnjoj Rumunjskoj, iz 1806. godine, na inicijativu tamošnjeg plemića i srpskog dobrotvora grofa Save Tekelije, a možda ih je bilo i ranije, ali nije zabeleženo. Na prostoru današnje Srbije svakako je prva proslava ta u Zemunu iz 1812. godine o kojoj nešto opširnije piše Sreten L. Popović u svom “Putovanju po novoj Srbiji”.
Све похвале водитељу што му у сцегографијској позадини стоје слова на “босанчици” која је уз рашки брзопис појавни облик српске азбуке или како је данас зовемо ћирилице. Тако треба, нисте ни ви тикве без корена.
Hahahha vlasino pogana, a odakle vlasino crni vlasi. Turci su vam jasuci babe 500 godina izgled promijenili. Vlasino vi ste turska kopilad, ni niste bez korena,ali turskog.
A moguće da jesu, a vi ste bili pametni pa ste im se pridružili i dali im sestre da ih jašu.
Uj bre, zar je tako slab Din u vama kad se plašite proslave Svt. Save u školi jednom godišnje.
Radi se o tome da ne propuštate priliku za širenje razdora i svađe. Svt. Sava se u školi proslavlja kao prosvetitelj a ne kao pravoslavni svetac i to je izgleda svima jasno osim vas…
Bednice jadni,proslo je vrijeme kad ste nas trovali stihovima onog crnogorskog psa i da vam mi slavimo ovog vaseg kipa. Slavite vi,vasa stvar.
U bre svi ste nešto naelektrisani, gde vam je sabur, gde je ahlak…
Njegoš je pisac, svi stihovi su u duhu vremena, al vi slabo čitate pa to ne shvatate. Slavoćemo naravno, a i svi ostali sa nama jer smo ipak mi matični narod u ovoj zemlji, kao što u Irskoj svi slave Sv. Patrika.