Iako su na snazi brojna ograničenja i mjere usljed pandemije Covida 19, vi ipak niste propustili priliku da u posljednjim danima 2020. godine posjetite svoj Sandžak.
“Esselamu alejkum mom Sandžaku”.
Koliko za vas znači ponovna posjeta rodnoj grudi?
“Ukoliko može približno da se dočara rekao bih da ono što je baš u ovoj COVID krizi za pacijenta bitno da upalu pluća liječe čistim kiseonikom, onda je nama Sandžaklijama upala pluća živjeti po nekoliko mjeseci odvojeni od Sandžaka, a kada dođemo u svoj Sandžak, onda nam to dođe kao čisti kiseonik za naša upaljena pluća”.
Kako je biti ponovo u lijepo Sandžaku?
“Svaki naš dolazak se zasniva na samom planiranju dolaska, gdje se svaki djelić nas samih, kako duševni tako i tjelesni, rastrperi od radosti, jer se približava dan kada se opet sastavljamo sa svojim Sandžakom. Poslije odrađenih priprema krećemo na put koji inače traje od 17 do 24 sata, zavisi sa koje udaljenosti dolazimo, a onda i sve gužve kojima su putevima povezani zna to biti i dodatnih 4 do 10 sati, ali uprkos svemu imamo osjećaj kao da letimo, kao da smo svega par sati u putu, jer nas naša Ahilova peta čeka željno, a mi jedva čekamo na ponovno spajajnje sa njom, hoću reći, ukoliko je moguće odvajanje čovjeka od Ahilove pete, toliko je moguće da se Sandžaklijaa odvoji od svog Sandžaka. Nadam se da sam uspio prenijeti taj osjećaj dolaska i povratka svom Sandžaku”.
Korona virus donio je mnogo štete cijelom svijetu, ali se ona posebno osjetila u Sandžaku. Dijaspora je još jednom dokazala kroz razne vidove pomoći svoju ljubav prema rodnom kraju. Kako ste dočekani sada kada ste još jednom heroji Sandžaka?
“Znate kako, mi smo Sandžaklije poznati po ukazivanju ljubavi prema domovini i matici, da li je to sada u ovoj COVID krizi ili je nekada ranije, to vjerujem da je dokazano. Vrijeme je sazrijelo i mislim da napokon dolazi polahko, ali sigurno vrijeme gdje će konačno dijaspora biti onako prihvaćena kako i zaslužuje, a to znači da je jednostavno dio ovog naroda i prostora koja se ne može satjerati sa strane i biti korišćena samo po potrebi, već da će biti aktivni sudionici našeg Sandžaka i našeg naroda”.
Vaša porukama svim Sandžaklijama koji ostaju ovdje i kada se ponovo vratite natrag u zemlje Zapadne evrope.
“Moja poruka mojim Sandžaklijama je da samo oni neznaju šta znači biti tuđimac isto kao i što mi ne znamo, a priželjkujemo saznati šta znači biti svoj na svome. Ma koliko je ekonomska situacija bolja na zapadu, iako ni zapad više nije zapad, pa i tamo većina ljudi živi od prvog do prvog, ipak je slađa kora hljeba na svome, nego cijelo jagnje na tuđem pragu. Braćo i sestre Sandžaklije, molim Allaha dž.š. da vam podari snagu i sabur i ostavi vas na svom i da nikada ne osjetite tuđinu… Esselamu alejkum do slijedećeg viđanja, moj Sandžaku”.
