Žitelji sela Slatina iznad Pazarišta mjesecima žive u strahu. Medvjedica je napravila samo u nekoliko večeri toliko štete da kad je sve pojela i košnice i šljive uništila, s pravom brinu kad će napasti stoku ili nekog od njih. Posebno brinu zbog djece jer treba kilometrima pješačiti putem kojeg ionako nema do škole.
–Roditelj sam petoro djece. Četvoro ide u školu. Moj sin je prvi razred osnovne. U strahu sam kako će da dođe i da ode. Šta ako ga sretne na putu. Šta ja da radim. Šta ja poslije da radim, ništa, kaže Fahrudin Fejzović.
A pravila nema kad će se pojaviti. Noću mještane upozoravaju psi.
–Sretne dijete, čovjeka, ne plaši se uopšte. Četiri noći je dolazila ovdje, uopšte ne bježi. Kod potoka leži, uvečer dođe ovdje, izlomi. Ne znamo više šta da radimo. Tražimo pomoć od nekog, ako neko može ovo da spriječi, priča Milorad Aksović.
Izet Gusinac priča kako je došla u tri ujutro.
-Moji kerovi su zemlju grizli. Utrčao sam u auto prema plasteniku jer mi se od plastenika ne vide pčele. Ona je pobjegla od pčela zbog mog svjetla od auta.
Obraćali se u Mjesnu zajednicu, samo, kažu, nije prvi put da odatle za bilo kakav problem nema odgovora.
–Požalimo se za put, oni nas ignorišu. Kaže, vas deset kuća, nema glasova. Za šta god da se obratiš kažu, vas deset kuća šta hoćete. Zovem lovočuvara i lovce, kažu vidi kod njih, nek davi. Mene davi, ja sam ovo stekao, svi smo mi ovdje poljoprivrednici, a priča se da se pomogne poljoprivrednicima, kaže Naser Fejzović.
Ovdje ljudi nemaju kad da se bave s tim kako se ko zove, već kako će skupa preživjeti. I put im je obećan ali, kažu, niko ništa više ne govori.
–Nemamo kome se žalimo i začudo im je na nacionalnoj bazi kako se slažemo. To je jedan dobar primjer. I predsjednik je skoro zahtjevao put. A onda su dolazili snimali da ga rade ali oni su pare potrošili na drugu stranu. Predsjednik je upozorio Rasima Ljajića i direktora Sekcije za puteve da se taj put mora praviti ali od puta ništa, ističe Dobrivoje Aksović.
–Ovdje mi živimo mješevito. Dobro se slažemo, dobro živimo, jedan drugom pomažemo. Živimo svi složno, zajedno, nema veze muslimani, srbi, slažemo se ko jedno. Kud nas je jad zadesio. Ni puta nemamo, struja nam je slaba, propale bandere, propalo sve, još nas napala mečka i dovoljno da nas dopravi, kažu Naser i Milorad.
I vjeruju da nije jedna mečka, ako nije čak i deset, jer javljaju i iz okolnih sela. Bore se i sa divljim svinjama ali jedino što im kažu je, zagradite.
–Prijatelj mi je u Lazarevcu. Isto su i njemu rekli, zagradi. Kad je našao čovjeka da ga posavjetuje, lovačko društvo je svu štetu platilo. To jedino ovdje kažu, zagradi, a kažu lovočuvari, ističe Izet Gusinac.
Ovi ljudi ionako žive zarobljeni bez puta, struje, vode, a svi rade i svi su poljoprivrednici. Samo, bez zaštite. I Milorad i Naser i Fahrudin i Dobrivoje i Izet, pitaju isto jel neće da nam pomognu što im smeta da se dobro slažemo.
