Medicinski timovi iz Bosne i Hercegovine, što je ukupno 25 zdravstvenih radnika, sutra će u jutarnjim satima krenuti u Sandžak, kako bi dali svoj doprinos u borbi s pandemijom koronavirusa.
Tim Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu predvodit će doc. dr. Rusmir Baljić, šef Klinike za infektologiju KCUS-a.
Iz ove zdravstvene ustanove u Novi Pazar će ići još i prim. dr. Ilijaz Aslani, ljekar specijalista anesteziolog, dr. sci. med. Refet Gojak, ljekar specijalista infektolog, dr. Tarik Hajro, ljekar specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, dr. Muhamed Kubat, ljekar na specijalizaciji iz anestezije, i dr. Semir Hrvo, ljekar na specijalizaciji iz infektologije.
Zavod za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo šalje tri uposlenika. U Novi Pazar ide direktor Hitne pomoći mr. sci. med. dr. Adem Zalihić, te Sedin Popara i Adnan Salčin, hitni medicinski tehničari.
Tim s Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla činit će šest ljudi, tri specijalista i tri medicinska tehničara, rekao je jutros Faktoru dr. Vahid Jusufović, generalni direktor UKC-a. Na čelu tima UKC-a je hirurg prof. dr. Zijah Rifatbegović, koji ima iskustvo s operativnih zahvatima COVID pozitivnih pacijenata.
BERLJIN ZBORI I BERLJIN JE UVIJEK I UVIJEK CE ODLUCIVATI ( RIM I ISTANBUL PODRZAVA )
BOSNJACI , ILJIRI, AUTOHTONI EVROPSKI NAROD , KARPATSKA, PAGANSKA PISANIJA SE MORA POZITIVNO INTEGRIRATI I PRIHVATITI EU ZAKONE I VLADAVINU PRAvA ILJI IH SVE VRNUT NA KARPATE
( makarona i AV moraju Berljin postvat, JER LOVA JE U BERLJINU ” money talks bullshit walks)
KOMŠIĆ ODRŽAO POTRESAN GOVOR U BERLINU O GENOCIDU U SREBRENICI: “Naši susjedi, koji za genocid nose odgovornost, kao da očekuju da žrtva pruži ruku zločincu u ime…”
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić obratio se večeras na komemorativnom skupu u Crkvi sjećanja u Berlinu, povodom obilježavanja 25. godišnjice genocida u Srebrenici.
Njegov govor prenosimo u nastavku:
– Uvaženi svećenici, poštovane dame i gospodo, dragi građani Berlina i Savezne Republike Njemačke
Osjećam izuzetnu čast što vam se, uz nekoliko rečenica mogu obratiti u ovom gradu i na ovom mjestu znakovitog značenja i imena, u Crkvi sjećanja, a povodom obilježavanja 25.godišnjice genocida koji je počinjen u Bosni i Hercegovini, odnosno u Srebrenici.
Prije nego bilo šta kažem o tome, želim ovom prilikom, a imajući u vidu da je pojam sjećanja, kao jedan društveni institut, ono što nas je danas ovdje okupilo, da se obavezno prisjetimo žrtava užasnog terorističkog napada koji se prije četiri godine, nedaleko od ovog mjesta dogodio, u sklopu Božićnog sajma, kada je ubijeno dvanaest nedužnih ljudi.
akva užasna manifestacija zločina počinjenog iz bezumlja i mržnje, za nas koji dolazimo iz Bosne i Hercegovine nikako ne može ostati neprimjećena, i ne može olako biti zaboravljena, jer smo bezumlje i mržnju kao građani Bosne i Hercegovine, krajem prošlog stoljeća osjetili na svojoj koži. Bio je to, nažalost, dokaz, da zlo nije tek tako prolazno, i da se vraća, čak i onda kada mu se najmanje nadate.
Sama priroda dobroga čovjeka teško prihvata zlo kao objektivnu mogućnost. Ona ga želi potisnuti i isključiti kao realnost, ali toliko puta se u historiji čovječanstva desilo da se zlo unatoč vjerovanjima dobrih, ponovilo. Jer zaborav je prvi preduslov za vraćanje zla, a sjećanje na zlo, prvi preduslov tome da se ono nikada ne ponovi.
Da se u mojoj državi krajem prošlog stoljeća nisu ponovila sva ona zla i stradanja koja su se dogodila u Drugom svjetskom ratu, a koja su ostavila nesagledive posljedice, ustvrdio bih da je sjećati se lako. Ja to danas, s obzirom da doživljeno i preživljeno ne mogu reći. Sjećati se teško. Pa iako je teško, zaista je neophodno.
Mi u Bosni i Hercegovini ne možemo, nećemo, niti želimo da zaboravimo ono što nam se dogodilo. Kada bi na to pristali, dali bi za pravo onima koji su našu državu željeli da unište i pri tome čitavi jedan narod da istrijebe sa lica zemlje.
Srebrenica je zapravo samo centralna tačka bosanskog genocida, odnosno zločinačke operacije vođene protiv države Bosne i Hercegovine i njenih građana, od početka do kraja agresije, od 1992. do 1995.godine, jer su se isti ili slični zločini počinjeni u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, sa istom namjerom i sa istim ili sličnim genocidnim posljedicama.
Ipak Srebrenica je ta koja je za svijet ostala upamćena kao crna tačka savremene povijesti, mrlja na savjesti najnaprednijeg dijela svijeta i civilizacije. Za Bosnu i Hercegovinu i najveći dio njenih građana ona je temeljno određenje njene sadašnjosti, i određenje života nekoliko generacija ljudi.
Relevantne presude međunarodnih i domaćih sudova, tek su jednim malim dijelom zadovoljile pravdu, premda te presude teško mogu biti neka naročita duševna satisfakcija za žrtve genocida. One su ipak samo naučni doprinos historiji i istini o činjenicama o kojima danas ne može i ne smije da bude nikakvih pregovora, jer se o činjenicama ne pregovara.
Međutim, neki, pa i u našem susjedstvu, koji za genocid nose odgovornost, kao da još uvijek očekuju da žrtva pruži ruku zločincu u ime neke ugodnije budućnosti – umjesto da zločinac klekne pred žrtvom u ime pravedne i mirne budućnosti.
Mi nemamo pravo da tako danas postavljamo stvari, nemamo na to pravo kao ljudi, jer ne možemo praštati u ime ubijenih i njihovih porodica; nemamo pravo ni kao napredno društvo, jer nasilje ne smije biti vrijednost i put koji se isplati.
Žrtve genocida su toliko puta pokazale spremnost na pomirenje, da ta spremnost naprosto fascinira, što se naročito vidi kod onih koji su pretrpjeli najveće i najteže gubitke. Njima je pomirenje drago, ali im je istina draža, i cijenim da su tu potpuno upravu, jer je pomirenje bez istine lažno pomirenje, i uvod u nove tragedije.
Nama je potrebno partnerstvo bazirano na zajedničkom interesu, a vjerujemo da je upravo mir zajednički interes svih. Niko od nas u Bosni i Hercegovini to više ne želi, i zato upravo više od drugih u regiji insistiramo na suzbijanju svakog znaka pojave ideologija koje mogu ponoviti ili nastojati da ponove genocid. Mi nikada nećemo na tome prestati da insistiramo, jer to nije samo politička nego i moralna odgovornost. Želimo biti odgovorni i prema sebi i prema drugima. Želimo jednom zauvijek prekinuti lanac stradanja koji prožima našu zajedničku historiju.
Bujrum braco nasa. I insaallah vi da pomognete i Sjenici, jok ko ovi sa VMA . Dosli videli dzehenem i otisli, sator prazan. Sram neka ih bude jer ih ovaj narod placa.
Dobro doslji DRAGA BRACO I SESTRE BOSNJACI IZ DOMOVINE BiH
JEDNO SRCE JEDAN BOSNJACKI NAROD, UJEDINJENI ZAUVIJEK
HVALA VAM
Bosna koja je po medicini iza Crne Gore a možda i Albanije. Pun je BG klinički centar ljudi iz Federacije koji prijavljuju prebivalište u R. Srpskoj da bi mogli da dođu u Beograd i da se leče besplatno.
HAJDE VLAHU , SMANJI DOZU
HAJDE BRE MALO NA DEMONSTRACIJE, ( na koji si stranu, pocetnici, pravi cetnici, rusofilji, kinezi, ljoticevci, nedicevci, drazovic, cetnici sa planine jeljice , demokrate , ),
pomahnitala karpatska paganska pisanija, ne smiju vise nigdje da udare na komsije( popovi da omedje a cetnici da osvoje), koljite se sada paganska pisanijo medjusobno
sta je , nema se muda da se SAO krajina, Kosovo, C. Gora , Makedonija, genocidna tvorevina RS oslobadja od Turaka, Ustasa i Baljista, SADA GENOCIDNA GAMADI, PALJITE SVOJU PRESTOLNICU I KOLJITE SE MEDJUSOBNO
Veze ti s svojim mozgom nemas. Konektuj se opet sto prije.
Pseto jedno vlasko, nece bit zauvek vodje ovog naroda sline kao Ljajic, da ih pustite da rade na lokalu sta hoce a da oni gore izigravaju vlahe. Necete zauvek nasim parama praviti crkve i hramove po Srbiji a u Sjenici jedan rentgen star 30 godina i pacijenti po livada. Nasim parama cemo mi raspolagati. Ovo ste radili i Albancima pa sad placite. Bio je Morina a sad je ovo pseto i Djerleci i ostala bagra.
Dobro nam dosli dragi Doktori i medicinari!