Poštovana braćo
U Allahovoj knjizi, jasnoj uputi i opomeni čovjeku, nagovješteno je da će ljudski rod neizostavno biti stavljan na teške ispite i iskušenja. Naši ovodunjalučki životi, ma gdje i koliko budemo živjeli, bit će protkani i obilježeni nedaćama i nevoljama. Uzvišeni je u Svojoj knjizi rekao:
وَلَنَبْلُوَنَّكُمْ بِشَيْءٍ مِنَ الْخَوْفِ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِنَ الْأَمْوَالِ وَالْأَنْفُسِ وَالثَّمَرَاتِ وَبَشِّرِ الصَّابِرِينَ
Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive. (El-Bekare, 155)
Ovih dana sa neizrecivim bolom, tugom i zaprepaštenjem posmatramo prizore razornih zemljotresa koji su 6. februara pogodili dijelove Republike Turske i Sirije.
Nezapamćena tragedija koja je direktno, po procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, pogodila prostor na kojem živi populacija od oko dvadeset miliona ljudi, iza sebe je ostavila pustoš, jecaje i smrt.
Tužne vijesti prestižu jedna drugu. Saznanja o velikom broju žrtava koji, nažalost, još nije konačan, kao i nepotpune procjene ogromne materijalne štete, još više produbljuju bol i saosjećanje sa porodicama stradalih.
Potresi su za sobom ostavili na desetine hiljada nastradalih, a stotine hiljada bez krova nad glavom. Sa zemljom su sravnjena čitava naselja i stambeni blokovi. U velikim gradovima uništena je kompletna komunalna infrastruktura i saobraćajnice. I dalje traju herojske akcije spašavanja preživjelih i ranjenih, dok hladno vrijeme i snježne padavine otežavaju spasiocima rad u potrazi za preživjelima.
Prizori ovakve neopisive patnje, straha i neizvjesnosti dotiču i najtvrdokornija srca.
U ovom blagoslovljenom danu i odabranom satu džuma namaza sjećamo se naše braće i sestara na tim prostorima i upućujemo dovu Gospodaru da im podari utjehu, pomoć i spas.
Svemogući Bože, molimo Te da Svoju neizmjernu milost spustiš na sve stradalnike zemljotresa, da njihove porodice i sunarodnjake koji su preživjeli ojačaš imanom, tevekkulom, strpljenjem i daruješ im Tvoju pomoć. Amin.
Ova strašna tragedija uvjerila nas je i u postojanje one ljepše, svjetlije strane našeg ljudskog lica, to jest saosjećanja i pomoći nastradalima, koje, hvala Bogu, ne izostaje i nudi se sa različitih strana.
Spremnost da se pruži ruka nevoljniku nadilazi uobičajene predrasude i granice. Sa svih strana svijeta stižu riječi saučešća, ali i konkretna humanitarna pomoć, kao što je slanje timova za spašavanje povrijeđenih, novčanih i drugih materijalnih sredstava koja su potrebna da se preživjelima omoguće normalni i čovjeku dostojni uslovi za nastavak života.
Tek u ovakvim kataklizmama i katastrofama, pred kojima bespomoćno stojimo i nijemo ih posmatramo, možemo na trenutak uvidjeti sa kakvim je sve patnjama iskušavan čovjek kroz dosadašnju povijest. Možemo shvatiti koliko je ova zemlja po kojoj hodimo i na kojoj živimo natopljena suzama bespomoćnih, gladnih, prognanih i potlačenih?
Da li nas te patnje, kada ih proživimo na vlastitoj koži ili ih vidimo kod drugih, imalo uzdižu u ljudskom dostojanstvu i odgovornosti?
Čine li nas te patnje i bolni uzdasi unesrećenih imalo boljim ljudima, spremnim da drugima pomognemo, da na svakom mjestu razumijemo i poštujemo tuđu bol i nesreću, ali i da se uzdržimo od činjenja grijeha, nepravde i nasilja drugima? Užas ljudskih patnji trebao bi da nas trgne iz nemara i ravnodušnosti:
أَوَلَا يَرَوْنَ أَنَّهُمْ يُفْتَنُونَ فِي كُلِّ عَامٍ مَرَّةً أَوْ مَرَّتَيْنِثُمَّ لَا يَتُوبُونَ وَلَا هُمْ يَذَّكَّرُونَ
Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskušenje padaju, pa opet, nit’ se kaju nit’ se opamećuju. (Et-Tevbe, 126)
Svaka tragedija i ljudska patnja treba da uzdrma naše zaboravne, nerijetko i sebične duše, pred spoznajom koliko je ljudskom rodu neophodno međusobno saosjećanje i solidarnost u iskušenjima i nevoljama koji nas zadese. Ako, uprkos naučnom i tehnološkom napretku, stradanja i ljudske žrtve nikako ne možemo izbjeći, onda saosjećanjem i velikodušnošću u pomaganju sigurno možemo i trebamo ublažiti bol i kušnju stradalnika.
Muhammed a.s. je rekao: „Ko otkloni od vjernika neku od dunjalučkih nedaća, Allah će od njega otkloniti neku od ahiretskih nedaća. Ko olakša onome ko je u teškoj situaciji, Allah će njemu olakšati na dunjaluku i na ahiretu. Ko sakrije sramotu vjernika, Allah će sakriti njegove sramote na ovom i budućem svijetu. Allah pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu.“ (Muslim)
Nevolje i udarci sudbine tek su mali dio ljudskom razumu nedokučive Božije mudrosti koja se ne može logički i racionalno razumjeti i sagledati. Kada bismo nekim čudom i mogli proniknuti u tajne sudbine, kada bi nam se samo načas skinula poneka koprena sa onog što je Božijom mudrošću sakriveno našem znanju, naša patnja bila bi još teža i veća, jer naš ograničeni um ni tada ne bi mogao spoznati krajnje uzroke i razloge iskušenja i tragedija koje nas s vremena na vrijeme pogađaju.
Pred sudbinom, ma kako bolna i surova bila, valja ostati stamen i pribran, jer ništa se ne dešava bez Božijeg određenja, Njegovog znanja i dozvole. Nema snage i moći osim sa Allahom Svemoćnim i Uzvišenim.
مَا أَصَابَ مِنْ مُصِيبَةٍ فِي الْأَرْضِ وَلَا فِي أَنْفُسِكُمْ إِلَّا فِي كِتَابٍ مِنْ قَبْلِ أَنْ نَبْرَأَهَا إِنَّ ذَلِكَ عَلَى اللَّهِ يَسِيرٌ
لِكَيْلَا تَأْسَوْا عَلَى مَا فَاتَكُمْ وَلَا تَفْرَحُوا بِمَا آتَاكُمْ وَاللَّهُ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ
„Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce. (El-Hadid, 22-23)
Poštovana braćo
Naša Islamska zajednica je pokrenula veliku humanitarnu akciju pomoći ugroženima od zemljotresa u Turskoj i Siriji. Akcija će trajati tokom naredne nedjelje, ali i dalje ako se procijeni da je to potrebno i o njoj ćete redovno biti informirani u medijima, tako da je obaveza svakog od nas da obavijestimo i podstaknemo one iz našeg okruženja koji mogu pomoći da se u ovu akciju uključe.
Istovremeno, danas će nakon džuma namaza u svim džematima u okviru naše Islamske zajednice, kao i u dijaspori, biti organizirana sergija za pomoć pogođenim zemljotresom u Republici Turskoj i Siriji. Našim učešćem u ovoj akciji pokažimo da naša solidarnost sa nevoljnicima nije samo verbalna već i praktična i da smo u boli i patnji sa braćom i sestrama u vjeri poput jednog tijela koje osjeća nesanicu i groznicu. Naše dove koje upućujemo za nastradale u zemljotresu i sadake koje udjeljujemo kao pomoć unesrećenima potrebne su nama, draga braćo, jer njima obezbjeđujemo Božiju milost, ali i zaštitu nas i naših porodica od ovakvih i sličnih iskušenja i nesreća.
Stoga, iskoristimo ovu priliku i ne dopustimo da nas prokleti šejtan pokoleba i probudi škrtost i sebičnost u našim srcima. Otjerajmo ga sjećanjem na Allaha i zahvalnošću Njemu Uzvišenom na brojnim blagodatima, pa i blagodati imetka kojeg nam je On darovao, a mi iz zahvalnosti udjeljujemo kao pomoć Njegovim robovima u nevolji.
Također ćemo danas, poštovani džematlije, nakon džuma namaza, klanjati dženazu namaz u odsustvu za nastradale od zemljotresa u Turskoj i Siriji, moleći Uzvišenog Allaha da im podari lijepi Džennet, te da im dunjalučke ruševine u kojima su ispustili plemenite duše zamijeni džennetskim ljepotama, koje će im još u kaburu učiniti dostupnim.
Svemilosni Allahu, molimo Te da nas zaogrneš Svojom milošću i zaštitom, da pružiš pomoć, utočište i utjehu onima kojima je Tvoja pomoć jedini spas i izlaz, da oprostiš onima koji strpljivo podnose iskušenja i nesreće koje si im Ti odredio, te da obilnu nagradu i zaštitu daruješ nama i svima onima koji pomažu ljudima u nevolji. Amin.
