Kat, miltan i kaftan, tradicionalno imaju nešto drugačiju formu. Dvije mlade dizajnerke iz Novog Pazara osavremenile su bošnjačku narodnu nošnju, bez koje je svadba u Sandžaku nezamisliva.
Stambolskim carskim drumom od 14. veka dolazili su u čaršiju najljepši materijali. Osmanska kultura uticala je i na način odjevanja gradskih porodica. Osnova je kat, prenosi RTS.
“Sam kat činile su dimije, onda košulja svilenica i jelek ili miltan“, objašnjava etnolog-antropolog dr. Muradija Kahrović Jerebičanin.
Bez kata sa miltanom – jelekom sa rukavima – nema neveste, ali ni ostalih tradicionalnih običaja.
“Ima jedan običaj kod nas Bošnjaka, kad nevesta ide ‘na ruku’ – kada je svekrva odvodi kod najbliže rodbine i prijatelja – tad nevesta oblači svoju narodnu nošnju i dvori“, navodi Selma Hasić-Manić, modni dizajner.
U bošnjačkoj nošnji ima elemenata Balkana, Mediterana i osmanskih uticaja. Kaftan, kao posljednji dio nošnje koji se pojavio na ovim prostorima sve se češće koristi.
“Moja prva inspiracija je bila u stvari forma arapskih haljina, jer mi je majka Arapkinja, i uvek sam bila inspirisana formom tih nošnji. A druga inspiracija mi je bila oranamentika ili motivi naše, bošnjačke nošnje. Bila je ideja da uzmem formu jednog i motive drugog i tako dobijamo u stvari, bošnjački kaftan”, naglašava dizajnerka Sedžda Zukorlić Biševac.
Delimična promjena forme, međutim, nije uticala na upotrebu klobodana, ručnog veza koji krasi svaki dio kata.
“Moji kaftani znaju ponekad da budu teški i po 10 kilograma, jer imaju dosta nakita“, napominje Selma Hasić-Manić.
“Takva vrsta rada zahtjeva, otprilike, tri do četiri mjeseca izrade. Zavisi koliko ima igličnog rada i koliko nas radi trenutno na jednom kaftanu“, dodaje Sedžda Zukorlić Biševac.
Naravno, nezaobilazan je i zlatni nakit. Da li se sve to uklapa uz raskošan kaftan? Kažu sagovornice da ništa nije višak ukoliko se forma isprati na pravi način.
Izvor: RTS
