Islamska zajednica uručila bajramske hedije sandžačkim jetimima

3
67

Mešihat IZ-e u Srbiji i CHR Hajrat danas su uručili novčane hedije, poklon vaučere za dječiju garderobu, pakete pomoći namirnicama i bajramske paketiče jetimima Sandžaka.

Kao što je poznato, u saradnji sa IKC u Beču i HO Er-Rizk iz spomenute evropske metropole već više od dvije godine jetimima se uručuju ovakvi vidovi pomoći. Vrijednost ove donacije je oko 10.000 eura, a naši Bošnjaci koji žive i rade u dijaspori još jednom su pokazali svoju veličinu i otvorenost svojih srca, te pomogli onima kojima je pomoć, posebno u ovim teškim danima za Sandžak, izuzetno potrebna. Direktor CHR Hajrat Mirsad ef. Bećirović zahvalio se donatorima, a porodicama onih koji su usljed pandemija Covida 19 preselili na Bolji svijet uputio riječi podrške.

“Mešihat IZ-e u Srbiji, CHR Hajrat već više od dvije godine pomažu jetimima u Sandžaku, u svim gradovima, ovdje u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Prijepolju, Priboju i Novoj Varoši, kao i Brodarevu. Nažalost, kao što znate pogodila nas je ova pandemija, a naročito Novi Pazar, Tutin i Sjenicu. Svakodnevno smo bili na terenu i pomagali našim ljudima, pacijentima, porodicama, bolnicama, a danas smo u prilici da uručimo bajramske paketiće, pakete sa namirnicama i novčana sredstva ukupne vrijednosti od oko 10.000 eura IKC iz Beča i HO Er-Rizk koji već pune dvije godine pomažu jetime Sandžaka. Koristim ovu priliku da im se zahvalim, molim Boga dragog da im podari svako dobro, da ovim porodicama olakša koje su ostale bez roditelja. Neka je Bajram mubarek olsun, iako u ovim teškim okolnostima dočekujemo ovaj kurbanski bajram. Molim uzvišenog Allaha, prije svega, one koji su bolesni da im podari zdravlje, a oni koji su otišli sa ovoga dunjaluka, mi vjerujemo da je sve ovo rastanak kratki sa ovoga svijeta na bolji, da im Allah podari Dženet, ako Bog da, porodicama sabur, te da nagradi sve naše donatore koji pomažu narod Sandžaka u ovim teškim danima”, kazao je Mirsad ef. Bećirović.

Ova donacija, ističu oni koji su je danas na platou Mešihata preuzeli, došla je u pravi čas, obzirom da nam se bliži Kurban bajram. Ovom donacijom pomoglo se 105 porodica.

 

Izvor: SANA


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. da malo analiziramo sebe i naucimo, budemo bolji, na bolje se promijenimo

    Ne samo vlast, već i turski narod, tokom posljednjih 20-ak godina pokazuje povjerenje u vlastite vrijednosti i kapacitete te umješnost da se uspješno nosi sa zahtjevima savremenog svijeta (na političkom, ekonomskom, vojnom, humanitarnom planu). U tome je ključna razlika između turske vlasti/naroda i većine ostalih muslimanskih nacija. Prvi su skloni inicijativi, drugi povlačenju, a inicijativa i povlačenje su kontrapunkti, tj. međusobno podvojeni i različiti.

    VLASTODRZCI U SANDZAKU
    Gušenje samopouzdanja, mentalitet služenja drugom i uzmicanje u zemlji SANDZAK su razvijani generacijama, do te mjere da je to, nažalost, gotovo postao sržni kod svijesti Bošnjaka. Nema dvojbe, novi ljudi, oslobođeni takvih mentalnih okova, imaju potrebu za izgradnjom nove svijesti, a to je dug i težak proces. U Kur'anu časnom se spominje da je za promjenu svijesti Musaovom, a.s., narodu trebalo četdeset godina. A koliko je, onda, potrebno nama?

    Također, težnja da se bude subjektom historije, a ne njenim objektom, temelji se na povjerenju u vlastite vrijednosti i sposobnosti. Ponos u odnosu na vlastite ideale (makar bili pogrešni i osuđeni, kao što je slučaj kod protagonista posljednjeg genocida nad Bošnjacima) podstiče na kontinuiranu akciju, dok malodušnost spram vrijednosti inhibira djelovanje i može ustanoviti ustuknuće kao princip odnošenja prema datim okolnostima.

    Podanička svijest druge uvijek vidi boljim i zaslužnijim te, kao takva, nije u stanju koncipirati pobjedu, a kamoli takav idejni zahtjev organizirati i realizirati. U samoporažavajućem umu uspjeh kao potencijal ne egzistira. Takav mentalni sklop, koji sebe unaprijed osuđuje na inferiornost, kalkulira isključivo sa determinantama koje, u najboljem slučaju, indiciraju manji gubitak, što se, onda, percipira kao uspjeh.

    Interesantno je da su pojedinci s naših prostora spremni dijeliti religijsko-kulturološko-političke lekcije o multiperspektivnim posljedicama prenamjene ”simbola” Aje Sofije onima koji sebe žrtvuju za slobodu i dostojanstvo mnogih naroda (Bosna, Burma, Libija, Palestina, Sirija, Somalija … ) i koji uspješno pariraju unutrašnjim i vanjskim izazovima (neprijateljima), dok se nama pred nosom importuju ”simboli” u vlastita dvorišta. Zato, umjesto kritike, realnije bi bilo potražiti savjet od turske vlade i njohovih umnih ljudi kako da izdejstvujemo uklanjanje crkve iz avlije Fate Orlović budući da pravomoćna presuda naših institucija ne pomaže. Mi našu impotentnost da dobacimo do PESTERI nećemo kompenzirati iluzijom da smo kadri superiorno anticipirati konstelaciju međunarodnih odnosa nakon promjene funkcije Aja Sofije. Tek onda kad postanemo subjekti u vlastitoj avliji, možemo očekivati uvažavanje kritičkih osvrta izvan granica.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.