Gluvonijema, slijepa i od skoro nepokretna, a odbili joj ličnu invalidninu

0

Enesa Hasanović

Iako gluvonijema, slijepa, teško bolesna, a odnedavno i nepokretna, Bjelopoljka Enesa Hasanović (38) iz sela Kanje, odbijena je za određivanje lične invalidnine od Prvostepene socijalno ljekarske komisije Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Enesa živi bez ikakve komunikacije sa spoljnjim svijetom. Ona je gluvonijema od rođenja, oslijepila je prije dvije godine, a od prošle godine je i potpuno nepokretna.

O njoj brine majka Đuza (67), kojoj snaga polako posustaje, jer brine i o teško bolesnom suprugu Džemu (78), koji zbog težeg oblika moždanog udara uglavnom ne ustaje sa kreveta. Jedini znak koji daje bilo kome je da, kada je žedna, stavlja majkin prst u svoja usta. Više ne prima hranu bilo koje vrste i sve povraća.
Enesa prima 77 eura sa Biroa rada i 65 eura naknade za tuđu njegu i taj novac, kako kaže njena majka, ne može da pokrije ni ljekove i odlaske do Berana, gdje se često liječi. Samo do Bijelog Polja i nazad taksi prevoz košta deset eura. Još gore je sada preko zime, kada zbog neočišćenih puteva slabo ko hoće i može da dođe do tog brdovitog sela.

“Nije lako kad znaš da ti je dijete bolesno, a ne znaš kako da ga prebaciš do ljekara. Novac koji prima ne može da pokrije ni dio potreba za nju. Poslije i najmanjeg pomjeranja iz kuće i vožnje do ljekara ili Biroa rada ne možemo da je smirimo po dva, tri dana. Najteže mi je što u Biro rada moramo lično da je dovedemo. Noću uopšte ne spava, osim ako joj ponekad, kad više ne možemo da izdržimo, damo tablete za smirenje koje joj je prepisao neuropsihijatar”, priča Đuza.

Ona kaže da joj je vid potpuno ugašen pretprošle godine, nakon što je oboljela od štitne žlijezde i da su ljekari kazali da tu ništa više ne može da se učini.

Enesa je od treće godine do punoljetstva boravila u Domu za gluvonijemu djecu u Kotoru.

„Pohađala je specijalnu školu, a za raspuste je išla kući. Naučila je bila da se sporazumijeva rukama, a uz nju smo i mi naučili da se pomalo sporazumijevamo sa njom. Dok nije oslijepila, kretala se normalno. Pomagala bi mi po kući i vrtu, onoliko koliko bi osjećala da može, jer je mi nikada nismo tjerali da radi. Od kad joj je ugašen vid ne može ni da se obuče i kupa, a iz kuće više ne izlazi”.

Enesa je toliko osjetljiva da poslije i namjanjeg fizičkog kontakta sa ljudima osim njene majke danima plače. Sve to otežava stanje ove porodice, koja je prinuđena da je povremeno odvozi do ljekara.

“Dok sam ja živa boriću se. Šta ćeš moj sine, sve što čovjeka snađe mora da trpi. Teško mi je ali šta ću”, priča kroz suze Đuza Hasanović.

Roditelji objašnjavaju da su se više puta raspitivali da dobiju neku naknadu za Enesu, ali da su im službenici Centra za socijalni rad govorili da to ne može.

A kako je njen život u potpunosti zavisan od drugih nedavno su predali zahtjev za ličnu invalidninu, koja bi njenim roditeljima bar donekle olakšala njegu kćerke, imajući u vidu da njen otac prima samo 190 eura penzije.

Prethodni direktor Centra za socijalni rad Admir Mustajbašić objasnio je u martu prošle godine da bi, ukoliko ostvari pravo o kojem su poučeni u Centru, umjesto dodatka za tuđu njegu i pomoć od 65,35 eura, Hasanović može da prima ličnu invalidninu od 183,68 eura, dok će jedan od njenih roditelja ostvariti i naknadu od 198,94 eura. Ona je kazao da će Centar za socijalni rad pratiti situaciju u ovoj porodici u skladu sa zakonom i materijalnim mogućnostima odobravati jednokratne pomoći kad za to bude uslova.

Iako je teško transportovati ovakvog bolesnika, Enesu su vodili kod ljekara i predali zahtjev za ličnu invalidninu, ali je odbijena. Njeni roditelji kažu da su je mnogo puta vodili kod ljekara ali da niko od njih je predlagao njeno zadržavanje na bolničko liječenje.

“Neuka sam i stara, ali ne mogu da se pomirim sa sudbinom da nikom od tolikih medicinskih stručnjaka u Crnoj Gori i regionu i svijetu ovaj Enesin slučaj nije izazov, da pokušaju da pomognu mom djetetu”. Svi koji žele da pomognu Enesi i njenoj porodici mogu to da učine uplatom na broj žiro-računa kod Crnogorske komercijalne banke (CKB): 510000000118289503, na ime Đuza Hasanović, selo Kanje bb.

Prvo da završe ispitivanja nad Enesom

Iz Centra za socijalni rad Vijestima je saopšteno da je Enesa Hasanović podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu 7. februara, i potvrdili da je taj zahtjev odbijen od Prvostepene socijalno – ljekarske komisije Ministarstva rada i socijalnog staranja.

“Uz obrazloženje da imenovana nije dostavila potrebnu dokumentaciju (otpusnu listu) i da je potrebno kliničko ispitivanje imenovane te dostavljanje rezultata ispitivanja). Socijalno ljekarska komisija je samostalna u svom radu, a odlučuje o pravima korisnika na osnovu Pravilnika o medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatak za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu za rad sa polovinom punog radnog vremena”, kazala je direktorica Centra za socijalni rad Vesna Minić.

U odgovoru napominju da Enesa Hasanović kod tog Centra trajno koristi pravo na dodatak za njegu i pomoć, povlastice za putovanje, kao i pravo subvencije računa na električnu energiju.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.