Gazija i učenjak koji je svoju retoriku koristio za pomirenje i slogu

0
633

Autor teksta: Lamija FETIĆ

Redovi koji slijede pečat su moje duše koja će vam pričati o jednom čovjeku iz mog vremena. Čovjeku zbog čije smrti su duše mnogih opustošene i nagnječene bolom. Onaj koji je čitav svoj život proveo u težnji ka dobru.

Rumi je rekao:”Ako jedna svijeća potpali drugu svijeću, neće izgubiti ništa od svoje svjetlosti.”

Koliko je samo svijetlosti dunjaluku donio Muftija, koliko je ljudskih srca zapalio svojim plamenom čestitosti i robovanja Stvoritelju, a da od svoje svijetlosti nije izgubio ništa. Pišem ovu priču bez ikakve korsiti, da ostane zapis o čovjeku koji je izgradio most povjerenja svojim pametnim i blagim pristupom među ljudima.Svojim intelektom i elokvencijom u svakom čovjeku je ostavljao zrno neponovljivog znanstvenika i učitelja neukima. Poslije sabaha ostala sam budna, htjela sam pročitati par stranica knjige i spremati onda posljednji ispit. Završivši to, skuhala sam kahvu i izašla na balkon. Jutro je bilo prohladno, nježni povjetarac mrsio je moju šamiju, dok sam posmatarala beskrajno plavetnilo i vedrinu. U nozdrve mi se uvukao takav miris kakav nisam u životu osjetila. Mirisala sam ga sa čežnjom, ni sama ne znam koliko. Pogledah u mobitel da vidim koliko je sati i pogled mi ostade zaleđen poput sante leda. Prvak među nama, sin bošnjački i duša vjernička napustila je ovaj svijet. Bol u duši je gorio neuništivim plamenom. Jednom kad se otpečati posuda našeg tijela, i duša oslobođena dunjalučkog oklopa prostruji nebeskim prostranstvima, njen posljednji trag na ovom svijetu, a prvi na Budućem, bit će njen miris. Tada mi je bilo jasno žašto je nebo mirisalo. Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša izgubili smo gaziju i učenjaka koji je svoju retoriku koristio za pomirenje i slogu. Gledala sam bezbroj njegovih predavanja, slušala sam toliko o njemu, ali jedna rečenica koju je izgovorio ostat ce mi urezana u jezgri hipokampusa:”Za stotinu godina, nikome neće biti važno da li smo živjeli 20 ili 80 godina. Neke od nas će spominjati po dobru, a nekima će se ime zaboraviti.”

Po rođenju roditelji mu dadoše ime Muamer – dugovječan, onaj koji dugo živi. Zasluženo je nosio takvo ime.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.