Naši ljudi, ma gdje god da su se u svijetu našli, uspjeh ih je čekao. Već dugo godina u Frankfurtu u jednoj od najvećih kompanija za uređivanje životnog prostora posluje Enes Halilović, rodom iz Tutina. Došli smo mu nenajavljeni da vidimo čime se to on bavi i imali smo šta i da vidimo. Impozantna kompanija sa nekoliko stotina zaposlenih samo u frankfurtskojh ekspozituri. Prvo čime nam se pohvalio jeste improvizovani mesdžid za obavljanje namaza, obzirom da u firmi posluje određen broj muslimana. Šta je to u sandžačkom genu čovjeka, pitali smo ga, pa se snađe gdje god da se na svijetu nađe? Enes kaže da odgovor leži u svemu onome što se mukotrpno podnosilo u rodnom kraju 90-tih godina.
“Neka muka kroz koju smo mi prošli je taj odgovorni faktor za taj naš uspjeh. Ta muka kroz koju smo prošli 90-tih godina nas je napravila takvima da smo toliko jaki i istrajni i ne libimo se nikakve muke da bismo u nečemu uspjeli. E sad, ove buduće generacije će to pokazati, jer one nisu osjetile tu muku, ne znaju šta je to i ako Bog da neće ni osjetiti. Kod njih ćemo vidjeti da li je, ustvari, u pitanju taj sandžački gen”, ističe Halilović.
Godinama već najveći problem koji naši ljudi u dijaspori imaju jeste veliki val asimilacije. Integrisati se svakako treba, kaže Enes, ali asimilirati nikako. Zanimljivo je, dodaje, da država Njemačka ne zahtjeva ni od koga asimilaciju, već da je naši ljudi često sami nameću svojoj djeci. Sve polazi od kuće, smatra Halilović.
“Ja mislim da je odgovor na to da je sve do nas, do nas roditelja, do nas zajednice. Od toga zavisi kako se mi pokažemo i postavimo prema toj djeci i koliko je nama stalo da naša tradicija, volja i želja za tim Sandžakom ostane važeća. Mi pokušavamo kroz zajednice, svoja udruženja, kroz džemate svakako, jer oni rade sigurno svoj posao izuzetno dobro, pa se nadam da ćemo uspjeti u tome da sačuvamo ovu našu omladinu, ovu generaciju koja sada dolazi od asimilacije. Njemačko društvo i država, po meni bar, ne traži da se mi asimiliramo, već samo da se integrišemo i to je izuzetno dobra stvar i to trebamo svi. Moramo se integrisati, ali ne i asimilirati. Dakle, sve je do nas”, ističe Enes Halilović.
