Gost emisije “Intervju” bio je dr. Muamer Zukorlić, predsjednik Stranke pravde i pomirenja i narodni poslanik u Skupštini Srbije. Govorilo se o brojnim temama, između ostalog i o antagonizmima koji vladaju prema Bošnjacima. Dr. Zukorlić smatra da smo kroz predrasude i nagativnu emociju koja je naslijeđena iz borbe Srba i Crnogoraca protiv turske imperije dobili posljedicu da se na Bošnjake gleda kao ostatke Turaka, te da se najznačajniji dio negativne energije iz toga se regrutovao.
– Imamo frustraciju koja se desila od strane srpskog i crnogorskog naroda kroz proces oslobađanja i svega ono što se dešavalo do pada i odlaska Osmanlija sa ovog prostora, to se nekako fakturisalo nama Bošnjacima, odnosno muslimanima Balkana kao ostacima Turaka, a što nismo. Dakle, mi nismo ostaci Turaka, Bošnjaci su domicilni evropski narod koji ima svoju etnogenezu od 3000 godina što sam i uspješno naučno dokazao u svojoj knjizi “Drevna Bosna”. Time se i dalje bavim kroz jedan veoma ozbiljan projekat pod naslovom “Bošnjački DNK projekat” i sada sam osvježio poglavlje koji se tiče etnogeneze Bošnjaka i nova istraživanja koja sam u međuvremenu postigao kroz taj projekat a koja su empirijska, terenska gdje smo nekoliko stotina Bošnjaka iz Sandžaka i Bosne podvrgli DNK istraživanjima i gdje smo postigli veoma tačne rezultate a koji su na istoj liniji teza koje sam tada postavio ali sada više nisu teze nego nego su naučne činjenice i to je veliki iskorak. Rezultate istraživanja ću ugraditi u drugo izdanje Drevne Bosne jer u knjižarama gotovo da nemamo primjeraka prvoga izdanja.
Dr. Zukorlić smatra da se narodi na Balkanu što prije trebaju okrenuti pomirenju koje će zapravo biti investcija u budućnost. Dodao je put pomirenja potrebno imati tačnu dijagnozu i izbalansiranost.
– Ja mislim da je zaista stotinu godina eksperimenata previše. Mi imamo sto godina eksperimenta da saznamo istine sa jedne strane i sa druge strane sto godina eksperimenata da oprobane forme odnosa, pogotovo ovih neprijateljskih, shvatimo koliko su pogubne jer iza svakog rata, iza svih zločina, nije bilo onih koji su mogli imati dobrobit od sukoba a pogotovo od zločina. Ne može ni na kojoj strani biti profita i dobrobiti od zločina. Ja mislim da 21. vijek kada civilizacija ide svojim tokom dalje, idu integracije, mislim da je konačno došlo vrijeme da Bošnjaci kao narod i Srbi kao narod stave tačku i da otvorimo novu stranicu i da ono što se dešavalo u proteklih stotinu godina bude dovoljna lekcija da se naučimo pameti i da se okrenemo budućnosti. Hajmo pokušati realno sagledati sve što je bilo pa priznati, ovo je pogrešno, ovo nije trebalo, ovo je zlo, ovo je zločin, hajmo to osuditi i nastaviti dalje i uzeti to sve kao jednu investiciju koju bi uložili u budućnost, to je moja orijentacija. Zar treba i 21. stoljeće da provedemo kao neprijatelji koji će živjeti zajedno a mrzeti se i zatvarati se u neke svoje torove i nevrijednosno suditi o drugima.
On se osvrnuo i na djelovanje Stranke pravde i pomirenja u političkom životu Srbije.
– Ono što mene čini jako radosnim jeste da je u ovoj zemlji, u državi Srbiji, neophodna stranka poput Stranke pravde i pomirenja. Da je neophodna jedna atipična stranka sa jednim atipičnim političarom na čelu koji će biti jedna vrsta korektiva, neka vrsta zadnje linije odbrane u onim vrijednostima koje idu u dekadenciji, u propadanju. To su duhovne, porodične, etičke vrijednosti, to je dosljednost iskrenosti i istini što je nažalost postalo nešto što se ismijava u politici. Vi kada u politici kažete da ste iskreni i pošteni vi prosto izazivate podsmjeh, prosto ne može niko da vjeruje da se neko usuđuje da o tome govori, a kamoli da to jeste. E baš zbog takvog ambijenta ja mislim da je bitno da postoji jedan svjedok poput mene koji će tu biti kao neko ko se ponaša kao politički misionar. Za ovaj mandat sam u javnosti Srbije, nadam se, uspio da se pozicioniram na taj način i jako mi puno znači. Naravno, znače mi i glasovi, jer bez glasova ne mogu biti zastupnik naroda, jer ja glasove doživljavam kao potpise advokatu. I što više dobijem ovlašćenja, ja mogu više naroda da zastupam. Ja zato tražim glasove. Naravno ja u Parlament mogu da uđem sa 15.000 glasova, mogu i sa 30.000 i sa 45.000 ili 60.000 od toga samo zavisi koliko ću imati narodnih poslanika a to će značiti snagu stranke koju predvodim da zastupa te građane koji vjeruju u ove vrijednosti.
Dr. Zukorlić kazao će ostati dosljedan vrijednostima koje je zastupa, te da podrška njemu predstavlja odbranu tih vrijednosti.
– Nadam se da je za ove četiri godine mog javnog diskursa u Paralametnu i medijima, da je još jedan veći broj građana shvatio da ako da glas meni to neće biti glas za vlast i opoziciju, da to neće biti glas koji ide u masu tih glasova koji su “za” i “protiv”, već će to biti specifičan, etički profiliran, duhovno profiliran, estetski profiliran glas koji će se dati jednom zastupniku naroda koji će drugačije govoriti u tom Parlamentu. Dakle, glas koji neće podlegnuti trendovima, koji neće pristati da ga stihija zgazi, koga ne može da pregazi nijedan politički stampedo. Mislim da sam personalno u prilici da to budem i da sam dokazao za ove četiri godine da to mogu. Ja sebe vidim tu kao čuvara duhovnih, etičkih, tradicionalnih, porodičnih vrijednosti koje su ugrožene u ovom narodu.
Osvrnuo se i na mitomansko poimanje svijeta, kazavši da je to vrsta neselektivnog odnosa prema stvarnosti.
– To nastaje u nedostatku stvarnih izvora znanja i udaljavanju jedne zajednice od tih izvora znanja i tu već postajemo žrtve svog bezumlja. Ovaj nedostatak stvarnog znanja o istinama nas onemogućava da budemo sigurni u sopstvenom identitetu i to je glavni problem. Čovjek nema potrebu da mrzi ukoliko ima čime da se ponosi unutar sebe. Moja orijentacija jeste da sreću tražim u susretu sa istinom. Ukoliko laž usvojimo kao istinu ona će nas razoriti. Prvo što nas ne može dovesti do cilja a drugo što će razoriti sklad između mentalnog aspekta (duhovnog aspekta) i tjelesnog asketa. Praznina unutar sebe proizvodi nesigurnost, nesigurnost proizvodi strah, strahovi proizvode da se ta praznina potpuni mržnjom. Dakle, ne može se sa lažima živjeti ni sretno ni zdravo.
Izvor: SANA
Pa evo uprkos teškom nasleđu mi živimo u miru u Rasu i Polimlju, deca idu zajedno u škole, ljudi normalno rade i komuniciraju.
E, ali pitanje je da ti gradovi jednom osvanu u bošnjačkoj državi da li bi tada Srbi mogli da žive mirno ili bi prošli kao u Federaciji?