Dr. Zalihić: U životu nisam osjetio takvo gostoprimstvo kao u Sandžaku

0

Doktor Adem Zalihić direktor je Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Sarajevo. Sa svojim kolegama iz Sarajeva i Tuzle nedavno je boravio u Novom Pazaru, gdje je pomagao ljekarima i stanovništvu Sandžaka u borbi protiv virusa Covid-19. Zalihić za Stav govori o svojim iskustvima iz Sandžaka, pojašnjava zašto misli da je Neum epidemiološka bomba te tvrdi da će nam djeca ponovo na online nastavu umjesto u škole ako se nastavimo ponašati kao do sada.

STAV: Šta ste zatekli u Novom Pazaru?

ZALIHIĆ: Kada smo stigli, dolje je bila katastrofa. Zatekli smo oko 400 hospitaliziranih pacijenata. To je zaista veliki broj. Mi u Sarajevu strahujemo jer se povećava broj oboljelih, a imamo oko 60 pacijenata na hospitalizaciji. U Novom Pazaru sistem baš i ne funkcionira.

STAV: Šta se u Novom Pazaru desilo pa je epidemija tako planula?

ZALIHIĆ: Uporno, od početka tvrdim da struka mora upravljati krizom. To podrazumijeva epidemiologe i infektologe na prvom mjestu, da oni govore kada i kako će se testirati, koje su mjere adekvatne… Toga nije bilo, primijetio sam da su i dolje teoretičari zavjere vrlo aktivni, jednostavno, ljudi ne vjeruju u virus, ima onih koji tvrde da ih Srbi truju, da im bacaju iz aviona, da im truju vodu… U isto vrijeme ne žele poštovati određene mjere. I mi smo najednom ukinuli mjere i sada to žanjemo, jer smo mjere trebali ukidati postepeno, a ne najednom. Isto je urađeno u Sandžaku, i to pred izbore. Imali ste predizborne skupove, masovna sijela i okupljanja. Bašte pune kao u najbolja vremena i jednostavno je vrisnulo. Ljudi se ne pridržavaju nikakvih mjera, čak ni danas ne drže do toga previše. Struka kaže da se ne smije desiti da najednom oboli puno ljudi. Ako uz to obole i zdravstveni radnici, pada sistem. To prokuživanje mora voditi struka i mora se dešavati pomalo kako bi ostalo što bezbolnije.

STAV: Šta Vas je uopće ponukalo da idete u Novi Pazar?

ZALIHIĆ: Iskreno, bio sam u nekom emocionalnom šoku i stresu kada sam vidio slike koje su mi slale kolege iz Novog Pazara. Vidio sam da su ljudi u vrlo lošem stanju, da je masa pacijenata ležala po hodnicima, jednostavno, bolnički su kapaciteti u svakom smislu bili nedovoljni. Znajući šta sam sve sam preživio, jer, kada obolite od Covid-19, živite čekajući hoćete li postati kandidat za respirator ili ne, to je zaista strašno, strašan osjećaj. Ta mi se slika nekako vratila i tjerala mi je suze na oči. Nekako u to vrijeme je predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović izjavio da očekuje od medicinskih timova da pomognu. U Hitnoj pomoći postoji entuzijazam pomaganja kolegama, išli smo pomagati i u Tursku i u Pakistan, ponudili smo pomoć kolegama u Zagrebu nakon nedavnog zemljotresa i, kada smo vidjeli šta se dešava u Novom Pazaru, rekli smo da smo spremni otići pomoći tim ljudima. Javile su se kolege iz Tuzle, iz KCUS-a i mislim da se pokazalo opravdanim to što smo otišli dolje iako smo smanjili broj ljudi koje smo planirali jer se u međuvremenu i u BiH pogoršala situacija.

STAV: Kako ste dočekani?

ZALIHIĆ: U životu nisam osjetio takvo gostoprimstvo. Kako od kolega na klinici, kojima je prije svega bilo drago što smo tu, što možemo pomoći, tako i među običnim svijetom. Naše ekipe Hitne pomoći sigurno imaju najopremljenije sanitetsko vozilo u regiji, ista kakva imaju kolege u Španiji ili Njemačkoj. Kada smo došli u Novi Pazar, nakon dva sata smo imali intervenciju, zamolili su nas da pacijenta koji je bio u veoma teškom stanju prebacimo u Klinički centar Niš. Divan je osjećaj kada možete da pomognete. A to kako nas je narod dočekao… Jednostavno, kada ljudi ugledaju naša vozila na cesti, mašu, izlaze iz auta, hoće da nas počaste. Kada smo bili u povratku, ljudi su čuli da se vraćamo i napravili su nam “sačekušu” kod Sjenice, zaustavili su nas i donijeli su nam poklone. Imali su potrebu da nam se zahvale, a mi smo napravili dobre veze i stekli nova prijateljstva s kolegama iz Hitne pomoći i dogovorili smo saradnju na polju edukacije jer je naša Hitna pomoć regionalni centar za edukaciju.

STAV: Koliko su Vaša iskustva pomogla obuzdavanju epidemije u Sandžaku?

ZALIHIĆ: Krizni štab Kantona Sarajevo formiran je 4. februara 2020. godine. Prvi slučaj u BiH imali smo 5. marta, a u Kantonu Sarajevo 20. marta. Mjesec i po prije pojave virusa smo djelovali aktivno kako prema stanovništvu, tako i prema zdravstvenim ustanovama, što je vrlo odgovorno. Neskromno zvuči, ali nerijetko i federalni nivo prepisuje od Kantona Sarajevo jer znaju da smo najaktivniji. Mislim da smo sve vrijeme donosili prave mjere, pitanje je koliko ih stanovnici poštuju. Sve ono što je u svijetu relevantno, i po pitanju terapije i intervencije, elaboriramo. Formirana je i komisija u ime ANUBiH, u kojoj su veoma stručni ljudi, a koja je izradila matematički model koji pokazuje kako smo upravljali krizom. To niko u regiji nije uradio. Taj je model pokazao da se upravljalo onako kako je trebalo, ali nas je situacija ovih dana vratila unatrag.

STAV: Zašto imamo najviše oboljelih u Sarajevu?

ZALIHIĆ: Popuštanje mjera i ležernost stanovništva. Imamo dvije aplikacije za pandemiju, jednu u Kantonu Sarajevo i jednu Vlade Federacije. Pratimo broj oboljelih i testiranih u Kantonu Sarajevo po općinama. Primijetili smo da je najveća koncentracija oboljelih u sarajevskim općinama Novi Grad i Ilidža. Jasno je da je riječ o ljudima koji su boravili u Sandžaku. Poznati sarajevski mehaničar koji je preminuo prije nekoliko dana bio je zaražen na svadbi u Sandžaku. Mi smo htjeli uvesti neke mjere na granici BiH sa Srbijom, ali nismo mogli jer nam je rečeno da bi te mjere bile diskriminatorne prema Sandžaku kada su već ostale mjere prema Srbiji ukinute.

STAV: Tvrdite i da ćemo imati problem kada se vrate u Sarajevo ljudi koji su ljetovali u Neumu?

ZALIHIĆ: Tvrdim da su slike koje gledamo svakodnevno iz Neuma poražavajuće.

STAV: Da li biste Vi otišli na odmor u Neum?

ZALIHIĆ: Apsolutno ne, iako smo svi u porodici prebolovali bolest.

STAV: Zašto ne biste?

ZALIHIĆ: Zato što je to direktno kršenje preporuka Kriznog štaba Kantona Sarajevo, gdje vam se kaže da izbjegavate masovna okupljanja čak i napolju gdje ne možete osigurati distancu. Ljudi su se opustili, dolje su kafići puni, šeta se, gužva je, plaže su pune. Ne postoji niti jedan naučni rad koji zaključuje da boravak na morskoj plaži prevenira zarazu. Mi smo već imali tri epidemiološke bombe u Sarajevu, sada su pred nama dvije, dolazak ljudi iz Sandžaka i povratak s mora. Moj je dojam da populacija generalno nema snage da prihvati da je korona tu i da se moramo boriti protiv nje. Jednostavno, ljudi hoće da žive normalno, ali, nažalost, mi moramo prihvatiti da više ne možemo živjeti onako kako smo živjeli prije. Nažalost.

STAV: Zatvorene su nam granice, Neum ne preporučujete, ljudi traže druge destinacije za odmor. Možemo li na rijeke, jezera, bazene?

ZALIHIĆ: Nemojte ići na mjesta na kojima se ljudi masovno okupljaju. Kupanje generalno nije problem, zasad nema podataka da se virus prenosi u vodi, ali treba izbjegavati prenapučena kupališta. Treba izbjegavati blizak kontakt i to je stvar na koju svi možemo utjecati.

STAV: Dakle, moramo se suočiti s takozvanom novom normalnošću?

ZALIHIĆ: Ne znam kako ćemo je nazvati, ali na stil života kakav smo vodili prije korone možemo zaboraviti. Ko god sumnja u koronu, neka ode u bolnicu Podhrastovi. Ljudi veoma slobodno i smjelo komentiraju, a meni nije jasno i ne mogu da prihvatim da ljudi svojim stavovima narušavaju javno zdravstvo. Na Podhrastovima leže i mladi ljudi kojima se stanje pogoršava. Čitajući stručnu literaturu, bojim se jeseni. Kada se pojave sezonska oboljenja, kada se aktiviraju hronična respiratorna i kardiovaskularna oboljenja, bojim se da ćemo biti u velikom problemu. U fazi panike bilo kakvo pogoršanje zdravstvenog stanja bit će pripisano koroni.

STAV: Govorite o jeseni. Ključno je pitanje šta će biti s nastavom, hoće li nam djeca ići u školu u septembru ili će sjediti za računarom?

ZALIHIĆ: Interesantno, ali došao je vakat da su djeca zainteresirana da idu u školu. Čini mi se da ta online nastava nikome ne odgovara. Odluku da nastava bude online niko neće donijeti tek tako. To kakva bude higijensko-epidemiološka situacija za mjesec dana odredit će hoće li djeca krenuti u školu ili ne. Mislim da je sada prerano o tome govoriti. Ne bih rekao da se sada zna da li će djeca ići u školu ili neće.

STAV: Teoretski, da je u ovom trenutku prvi septembar, da li bi djeca krenula u školu ili ne?

ZALIHIĆ: Mislim da se ne bi dozvolilo da se ide u školu. Vidite, kada je bilo kakva epidemija u pitanju, jako je važno pratiti eksponencijalni ili blagi rast. Mi trenutno u Sarajevu imamo, nazovimo ga tako, plato, obolijeva između 50 i 80 ljudi u 24 sata. Po zakonima praćenja zaraza, moralo bi doći do pada. Nadamo se da neće doći do novog skoka. Trenutno, žargonski rečeno, imamo blago vrištanje epidemije u Sarajevu i, ako budemo imali ovakvo stanje pred početak školske godine, mislim da neće biti nastave u školama.

STAV: Ko su danas najugroženije kategorije?

ZALIHIĆ: Moj je dojam da je ovo jedna još uvijek čudna priča. Zvanična medicina još uvijek nema vremena i prostora za potpunu kliničku sliku, terapiju i prognozu ovog oboljenja. Pravila važe mjesec-dva, pa se brzo promijene. Kada sam ja obolio, stav stručnjaka na Infektivnoj klinici kao i stručnjaka WHO jeste da je riječ o blažoj formi i da ne obolijevaju mlađi. Sada vidimo da obolijevaju i mlađi i da čak i djeca imaju teške kliničke forme. Prerano je za zaključke. I stručnjaci i narod moraju naučiti da žive s koronom. Ljudi koji imaju određena hronična oboljenja, pogotovo respiratorna ili kardiovaskularna, dakle, razne probleme sa srcem, zatim dijabetičari, svi oni lakše obolijevaju jer im je imunitet loš. Imunitet je ključna stvar, imunitet i kontakt sa zaraženima. Kao i kod svake infekcije, ključna je količina virusa koja uđe u organizam. Ali ne možemo generalizirati jer umiri i mlađi ljudi dobrog zdravlja. Čovjek možda od nečega i boluje a da toga nije ni svjestan.

STAV: Kako djecu sačuvati s obzirom na to da imamo dosta djece oboljele od virusa koja se liječe na sarajevskoj pedijatriji?

ZALIHIĆ: Njih je najteže sačuvati. Sva moja djeca su bila pozitivna, dijete od tri, od sedam i od 17 godina. Nikakve simptome nisu imali, kćerka nam je slučajno, u priči, rekla da je izgubila čulo okusa, ali tada za to nismo ni znali da je simptom pa nismo ni obraćali pažnju. Moj je dojam da se među djecom zaraza ne širi. Koliko smo do sada zaključili, na djecu pređe s odraslih. To je moj dojam. Generalno, djeci savjetujemo isto što savjetujemo i odraslima. Izbjegavati blizak kontakt s osobama čije vam je zdravstveno stanje nepoznato. Bilo bi dobro da djecu ne puštate da se igraju s nepoznatom djecom. Teško je objasniti, a njima je to sve skupa teško shvatiti, ali jednostavno, zasad ih samo tako možemo sačuvati.

Izvor: Stav.ba

 


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.