Donja Pešter poznata je po gostoprimstvu mada sve je manje ljudi. U Delimeđu oni koji odlaze u inostranstvo grade velike kuće koje su, nažalost prazne.
–Omladine ima ali i oni sad većinom odlaze sa roditeljima za inostranstvo tako da će ovo brzo da ostane bez ljudi. Ovako ako se nastavi ovim tempom malo vremena treba da se ostane bez naroda. Ovdje može da se radi ali ovdje je kod nas uobičajeno da ti ljudi ako ne odu vani ništa napravili nisu u svome životu. Naša djeca koja odu tamo pa dođu voze jaka auta a onda naša djeca maštaju o tome pa onda i ona jednog dana da pođu njihovim tragovima, kaže Hasim ef. Bilalović imam IC Delimeđe
Delimeđe je stočarski kraj u kojem se može živjeti. Samo, treba raditi.
–U Mahali Bilalović oko 2000.-te godine nas je bilo 105. Međutim, prošle godine nas je bilo sedamnaestoro, a sad nas je sedmoro. Ja s tom djecom pričam, mi u Islamskom centru radimo kroz mekteb i Školu Kur’ana. Pričamo o tome šta oni misle o budućnosti. Međutim, 80 posto njih mašta samo da završi osnocnu školu i da ide vani. Kad dođu ljeti usred Delimeđa govori se kao usred Berlina. Kao da si u Minhenu. I sve će to da se utopi. Stariji će i doći ali njihova djeca neće sigurno
U Delimeđu još samo stariji ljudi i djeca. Sve što je radno sposobno već odavno je vani. Naselje preko potoka nazivaju čak i „Delimeđsko Dedinje“. Samo nigdje nikog.
