Sa štapom u ruci i bijelom kapicom na glavi dedo Jusuf Gušter u 11:30 sati svakog petka zaključava vrata kuće u kojoj živi sam i iz svojih Guštera kreće u Hasanoviće kako bi klanjao džumu namaz. Dedo Jusuf pješači skoro 4 kilometra ali to mu nikada nije bilo prepreka. Ne bi bio, miran priča nam dobri dedo, da petak ostane kod kuće.
“Muslimanu je obaveza klanjati džumu namaz. I meni je poseban osjećaj kada dođem u džamiju i vidim svoje komšije poredane u safove. Ne viđamo se drugi dan, ovo je jedinstvena prilika. Malo popričamo pa svako svojoj kući. Drugačije se čovjek osjeća kad u džematu klanja, pa i malo s kim progovori a ponekad u komšiluku popije i kahvu.“- kaže dedo Jusuf za NEON Televiziju.
Jusuf Gušter ima 85 godina, jedan sin i žena su mu umrli a drugi sin je u Americi. Od svoje 10 godine ide u džamiju. Kao i ostali stanovnici Cerske svoje ognjište je morao napustiti zbog ratnih dešavanja. Međutim ljubav prema rodnom mjestu i zemlji na kojoj je odrastao i napravio prve korake uzrokovala je da bude među prvim povratnicima koji su se 2002.godine vratili u pomenuto naselje. Od tada je duša mirija kaže dedo.
“Možda bi mi u drugim mjestima džamija bila puno bliže, ali opet ja volim što sam na svom. Nije meni teško ići pješke. Allah da snagu. Na vrijeme krenem da ne zakasnim, a iz džamije kad god da se vratim. A ponekad mi neko i stane da sjedem.“-kaže naš sagovornik.
Sa magistralnog puta Vlasenica – Zvornik, negdje između Nove Kasabe i Konjević Polja, odvaja se rukavac koji vodi do brojnih mahala, a koje skupa čine selo Cersku. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu ovdje je živjelo 6.500 stanovnika, a 1992. godine Cerska je bila jedino mjesto u opštini Vlasenica koje bilo pod kontrolom hrabrih pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Cerska je pala početkom marta 1993., a 1995., nakon pada Srebrenice, u okolini ovog mjesta su počinjeni brojni zločini nad Bošnjacima koji su se pokušavali probiti prema Tuzli, tada najvećoj slobodnoj teritoriji. Prije rata Cerska je u cjelosti pripadala Vlasenici, da bi u postdejtonskom vremenu jedan njen dio pripao novoformiranoj opštini Milići.
Kada je u pitanju period agresije na BiH, Cerska je odolijevala skoro punih 12 mjeseci stalnim napadima takozvane Vojske RS-a i raznih paravojnih formacija. Cerani su, potpuno okruženi i odsječeni, uspjeli zaustaviti tri ofanzive, da bi tek nakon četvrte ofanzive, koja je trajala skoro dva mjeseca, Cerska pala.
U Cerskoj je otvoreno spomen-obilježje te šehidska česma u znak sjećanja na više od 850 Bošnjaka koji su ubijeni na području Cerske, te na one Cerane koji su stradali kasnije, većinom u genocidu u Srebrenici ili braneći druge dijelove Bosne i Hercegovine.
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
