Ćutim, jer nemam kome da kažem ni dobar dan, ni dobro veče

0
20

2117081 1579520680draganbjelanovicfotorina ls

U zgradi u kojoj je nekad živelo 40 stanovnika u selu Jasenovo kod Nove Varoši, danas je ostao samo jedan čovek, Dragan Bjelanović.

Jedino sa kim on može da prozbori po neku reč jeste radnica pošte, čije istureno odeljenje se nalazi u prizemlju ove sada već sablasne građevine.

“Ovde je pre 40 godina sve vrvelo od života, zgrada je bila puna, a sada da nema ove žene što radi tu, ovo bi bilo bruka. Sa njom malo progovorim, a vikendom nema žive duše, ćutim, jer nemam kome da kažem ni dobar dan, ni dobro veče”, priča Dragan.

Zlatno doba Jasenova obeležio je rad dve tekstilne fabrike. U centru sela postojale su pošta, banka, ambulanta, klanica i prodavnica. Sada je luksuz čak i televizijski signal.

“U tom marketu mogli ste kupiti bukvalno sve, od igle do lokomotive, nije bilo ni potrebe da idemo do varoši. U lokalnoj kafani je radilo oko 30 radnika, a kuvalo se oko 1.000 kafa dnevno, sada kad neko uđe, to doživimo kao svetsko čudo”, priseća se ovaj čovek koji sam živi u čitavoj zgradi.

Sećanje na lepu prošlost sada su osnovna tema preostalih stanovnika u Jasenovu. Plač novorođene bebe nije su čuo već nekoliko godina, pa meštani pozivaju sve mlade ljude da dođu ovde, dosele se jer su kvadrati vrlo jeftini, a živi se u proseku sto godina.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.