Predstavnici humanitarne organizacije Tuisa iz Njemačke Abduselam El-Glubzuri i Edin Ljajić, već nekoliko dana borave u Srbiji, a povod njihovog dolaska je stravičan slučaj koji je zadesio dvadesetogodišnjeg Šahida Boajadija iz Maroka zadesio na putu kroz Srbiju.
Predstavnici Tuiza organizacije ispričali su nam da je Šahid, zajedno sa još tri prijatelja, nelegalno prolazio kroz Srbiju polovinom decembra prošle godine pokušavajući doći do zemalja Zapadne Evrope. U blizini Pirota uhvaćen je od strane Policije, i prema njegovom svjedočenju odveden u šumu i brutalno pretučen, zbog je zadobio prijelom potkoljenica, lakta i druge teške tjelesne povrede. U takvom stanju ostavljen je u šumu, daleko od naselja i ljudi, bez hrane i odjeće.
Nakon 8 dana opet ga je pronašla Policija, koja ga je, ovaj put, odvela u najbližu Opštu bolnicu u Pirotu, u kojoj je liječen 12 dana, a nakon toga, zbog teških povreda potkolenica, upućen na liječenje u Univerzitetski klinički centar u Nišu, gdje su mu nakon bezuspješnih pokušaja liječenja, amputirane obije potkolenice, 8. januara 2024. godine.
Tek prije dva dana, Šahid je uspio kontaktirati svoju poroicu u Maroku, koji su kontaktirali humanitarnu organizaciju Tuisa iz Njemačke i koji su odmah doputovali u Srbiju, posjetili UKC u Nišu, razgovarali sa Šahidom. A odmah nakon toga, došli u Novi Pazar, u našu redakciju, sa molbom da ovu priču prenesemo široj javnosti.
– Iskreno da Vam kažem rekao mi je da svaki put kada mu dođu službenici radi ispitivanja, dobija napad i srce mu ubrzano kuca, kaže da je izgubio povjerenje u policiju. Ispričao nam je kako je uhapšen, brutalno pretučen od strane policije i ostavljen bez odjeće u šumu. Kazao nam je da je kao mnogi mladići danas krenuo je ka Evropi da pomogne svoju familiju a svojoj majki obećao da će zaraditi novac i da će joj napraviti kuću u Maroku. Išao je preko Turske kroz Bugarsku i kada je stigao u Srbiju, htio je ići dalje, ka Evropi, međutim kako on svjedoči policajci su ga uhapsili brutalno prebili. Mi kao organizacija želimo da istražimo i da saznamo istinu. On ima, kako kaže, svjedoka i ono što nam je ispričao djeluje dosta uvjerljivo. Na njegovim rukama se poznaju tragovi policijskih lisica.
Ne želimo nikoga krivo optužiti niti nepravdu nanijeti. Mi ne želimo da se miješamo u politička pitanja u ovoj zemlji. Samo želimo da se izborimo za Šahidovo pravo, da se dođe do istine i da se nikad ne ponovim, kazao je El-Glubzuri.
Predstavnici ove organizacije su o ovom slučaju informisali i predsjednika Islamske zajednice muftiju dr. Mevlud ef. Dudića, zatraživši od njega da shodno svojim ovlašćenjima i mogućnostima pomogne.
Prema informacijama koje raspolaže organizacija Tuisa, mladi Šahih bi trebao uskoro biti vraćen u izbjeglički kamp, a ono na čemu oni insistiraju jeste da mu se obezbijede uslovi za oporavak, što vjeruju da neće biti moguće u uslovima kampa.
Od njih smo dobili i kratak snimak kojim je Šahid, svjedočio o tome šta mu se izdešavalo protekla dva mjeseca.
– Kao mnogi moji sugrađani ljudi koji pokušavaju stići do Evrope preko Turske kako bi ostvarili svoj san o boljem životu za sebe i svoju porodicu, i ja sam preko Turske došao do Srbije. Bilo nas je četvorica kada nas je uhvatila srbijanska policija. Mučili su nas. Tukli su nas i skinuli nam odjeću. Oduzeli su nam sve što smo imali sa sobom, čak i mobilne telefone, a potom uveli u policijsko vozilo. Odvezli su nas do rijeke koja je udaljena 60 km od granice s Bugarskom. Iako smo bili potpuno iscrpljeni i povređeni, prisilili da pređemo rijeku prema Bugarskoj i tu nas ostavili. Tamo smo čekali dok nisu otišli, kako bismo se vratili preko nazad. U bijegu rastali smo se sa dvojicom prijatelja, a ja i moj drug smo proveli 6 dana pored rijeke, a onda je i on nestao. Još 2 dana sam bio tamo sam. Nakon nekog vremena, prošao je policijski auto. Zamolio sam ih da mi pomognu i pokazao im svoje rane. Molio sam ih da me odvedu u bolnicu. Pomogli su mi i pozvali hitnu pomoć koja me je odvezla u manju bolnicu u Pirotu. Iako su mi jedna ruka i noge bile slomljene, moje rane su bile samo površno tretirane jodom. I pored teških povreda koje su nastale usljed brutalnog zlostavljanja, nisam bio pravilno zbrinut. Tek nakon dodatnih 12 dana prebačen sam u veću bolnicu u Nišu. Zbog nedostatka osjećaja u nogama i infekcije, ljekari su odlučili da mi amputiraju noge. Protivio sam se i nisam to želeo. Međutim, nakon dodatnih pregleda, ljekari su konstatovali da ne postoji drugi način osim amputacije, kako bi se spriječilo širenje infekcije u mom tijelu i izbegle još gore posljedice, kazao je Šahid Boajadija.
Naša redakcija uputila je zahtjev za dostavu mišljenja i dostupnih informacija niškoj bolnici, kliničkom centru, policiji, tužilaštvu i centru za socijalni rad. Do ovog trenutka nismo dobili odgovore, a u koliko ih bude naknadno ćemo ih tretirati u našem informativnom programu.
