Piše: DR. MUSTAFA CERIĆ
Sarajevo je svakodnevno bilo pod kišom srpskih granata. Život Sarajlija bio je na ivici života i smrti. Iz tople Maleziji i sigurne profesorske stolice ušao sam u Sarajevo u maju 1993. god. Poslije su mi rekli da su me ukarajinski vojnici proveli istom rutom od aerodroma do grada na kojoj je ubijen bosanski premijer Hakija Turajlić. Nedugo po preuzimanju dužnosti naibu-reisa, javili su mi iz Gazi Husrevbegove medrese da im je dolazio jedan Harvat da ih pita koliko ima zaposlenih Hrvata u Medresi, odnosno u Islamskoj zajednici. Pravila se statistika za grad Sarajevo s namjerom da se pokaže kako su Hrvati nejednakopravni u Sarajevu, odnosno da se dokaže da Sarajevo nije multikulturni grad, tj., da su Bošnjaci predominatni. Poruka je bila jasna: Hrvati – imami moraju biti jednakopravno zastupljeni u hijerarhiji Islamske zajednice u Sarajevu.
Gotovo sam bio zaboravio taj slučaj dok nisam sinoć čuo na Face TV-u sa Senadom Hadžifejzovićem Željka Komšića kako nas podučava sistemu vrijednosti kroz lik i djelo Hrvata Marija Nenadića protiv Muamera Zukorlića. Zanimljivo je da nikad niko u Sarajevu nije kritizirao Rasima Ljajića, kojeg je Srbijanska vlada imenovala da radi na opstrukciji procesuiranja srpskih ratnih zločinaca, posebno na opstrukciji podnošenja bosanske tužbe protiv Srbije za Genocid pred Međunarodnim sudom u Hagu. Ova činjenica je dovoljna da ilustruje političku i moralnu (ne)principijelnost sarajevske javnosti, posebno bošnjačke, posebno vjerničke, koja sve više gubi osjećaj za prave moralne vrijednosti kod nekih ljudi u Bošnjaka. Strah me hvata kad pomislim na to. Bojim se Božje kazne zbog toga!
Pored ANP-a ili NATO-a te anti-Čovićevog izbornog zakona Komšiću je glavna meta Zukorlić (muftija sandžački), koji se nekoliko puta sastao s Konakovićem, koji je dao prilog za BANU (60.000 KM, jer što će Bošnjacima Bošnjačka Akademija Nauka i Umjetnosti kad Hrvati imaju tri, a Srbi četiri), bez znanja Komšića. I još nešto, Konaković je dao Sarajevskom medžlisu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini novac da kupi stan za hatiba i imama Careve džamije, gdje je ujedno i sjedište kabineta/kancalarije reisu-l-uleme u Bošnjaka. Dodik je dao 100.000 KM Islamskoj zajednici u Doboju i zato ga hvale.
Trenutni hatib i imam Careve džamije je ugledni Hafiz Sadrudin Išerić, koji je zbog te donacije Sarajevskom medžlisu proglašen radikalnim imamom. Nije Makron u Parizu, Makron je u Sarajevu. On zna gdje leži “tempirana bomba” u Bosni. Leži na samom vrhu Islamske zajednice, koja još uvjek nije javno stala ili ustala u odbranu svoga imama Hafiza Sadrudina Išerića. Ako se imama Hafiza Išerića može ovako blatiti, šta onda mogu očekivati imami u Hlivnu i Bosanskoj Dubici? I Gluhoj Bukovici?
Ovo jest političko pitanje, ali je to mnogo više i moralno pitanje bez presedana u šeher Sarajevu. Pardom, zaboravio sam – moral nije više u modi. Moral nikoga više ne obavezuje. Ništa više nije sveto osim golog materijalnog interesa i slijepe vlasti. Željko Komšić to vrlo dobro zna i zato s lahkoćom dijeli političke i moralne lekcije Bošnjacima, koji ga slušaju kao nekog muftiju dok im postavlja svoj sistem vrijednosti, promovirajući svoje Hrvate u Sarajevu, dok Čović promovira svoje Hrvate u Širokom Brijegu. U međuvremenu Bošnjaci u Sarajevu se međusobno iscrpljuju u svađama bez granica. Nije sporno da jedna vlada odlazi i druga dolazi. To je uobičajeno u demokraciji. Ali je sporno da to mora biti na račun nečijeg ponosa i časti. Sporno je da to mora biti na račun islama i muslimana, na račun imama i muftije, na račun muslimanskog moralnog digniteta.
Željko Komšić nije nikad bio moj politički fan ne zato što je Hrvat, već zato što je uvjek bio manipulator najdubljim bosanskim/bošnjačkim emocijama. Na isti način kao što je manipulirao Titovom slikom kod Gadafija, tako sada manipulira islamom i muslimanima kod Bošnjaka, koji su vidno oslabiljeni politički i moralno da su prisljeni da budu sluge na račun vlastitog ponosa, vlastite časti u vjeri i vlastitog prava u državi.
Isto tako, Kamšić manipulira svojim hrvatstvom tako što se hvali da će njegovom zaslugom Mario Nenadić biti premijer Kantona Sarajevo, čija je jedina relevantna referenca da je sarajevski Hrvat.
Teška srca, ali moram odati priznanje Željki Komšiću na njegovoj vještini da nas politički i moralno zabavlja tako da ne znamo odakle smo počeli, niti gdje ćemo završiti. Ali znamo da Željko Komšić ima sposobnosti da uvjeri ljude u svoju moralnu i obrazli politiku, koja ga može dovesti do statusa “muftije”, što bi nas poštedilo optužbe da u Islamskoj zajednici nema Hrvata – imama i muftije. Tada bi statistika o jednakopravnosti Hrvata u Sarajevu bila pozitivna, tj., dokaziva da je Sarajevo multikulturni grad. Koji nije bio do imenovanja novog premijera Kantrona Sarajevo sarajevskog Hrvata Maria Nenadića. To od sutra Sarajevo počinje biti – multikulturni grad. Na hajr, ako Bog da!
Svim građanima multikulturnog Kantona Sarajevo želim:
SRETNU NOVU 2020. GODINU!
Amin!