Piše: Mithat Mujović
Prije svega, raduje me cinjenica da se veliki broj Bosnjaka ukljucio u diskusiju oko izbora za vrhovnog vjerskog poglavara Bošnjaka jer to nam govori da jaca svijest o slobodi misljenja i izrazavanja vlastitih stavova. Pa iako je tacno utvrdjeno ko moze da glasa a ko ne, ipak narod ne prestaje da daje svoje ocjene i analize opisujuci nekada objektivno a nekada navijacki jednog ili drugog kandidata. Ono sto je meni posebno zanimljivo kod muftije Zukorlica jeste srednji kurs koji promovira u svim aspektima svog djelovanja. Prosto imam zelju da podijelim sa vama neka svoja razmisljanja o razlozima koji bolje poziocioniraju muftiju Zukorlica na mjesto Reisu-l-uleme od drugog/drugih kandidata:
Prvi razlog: I mudrost i hrabrost
U teskim kriznim vremenima mnogi lideri su prepoznatljivi po šutnji i pasivnosti koje su vjesto upakovane u celofan tkz. mudrosti a koja se kod naroda granici sa kukaviclukom. Narod prosto zeli hrabre i odvazne predvodnike iza kojih moze da se sakrije, koji mogu da ga zastite i da u njegovo ime iskreno i bez straha progovore. S druge strane imamo lidere koji zbog nekontrolisane hrabrosti (bolje citaj ludosti) vode cijelu zajednicu u propast svojim nesmotrenim potezima.
Muftija Zukorlic je zadnje dvije decenije demonstrirao i hrabrost i mudrost sto predstavlja srednji i najbolji put. Ojacao je IZ u Srbiji, oslobodio je raznih udbasko-tajkunskih pritisaka i utabao joj uspjesan put ka buducnosti. Zadnjih par godina u svijetu politike u kojem se cesto krecu nemilosrdni vukovi pokazao je da se moze nositi sa svima na jedan vrlo dostojanstven i hrabar nacin osvajajuci simpatije dobrih i razumnih ljudi svojom pravednoscu i borbom za interese svog naroda ali i svih dobrih ljudi.
Sa pozicije Reisul-l-uleme sigurno bi dao mnogo vecu prednost ulemi nego civilima sto bi rezultiralo vracanju uleme u mihrab IZ. Trenutna sutnja uleme u IZ prosto ukazuje da se nalaze u drugom, trecem ili cetvrtom saffu daleko od mihraba.
Drugi razlog: Jak sistem ali i jak pojedinac
Nema sumnje da je sistem vazniji od pojedinca, medjutim, imati jak sistem i jakog lidera na celu sistema je najbolja moguca kombinacija. Upravo bismo to imali u Zukorlicu kao Reisu-l-ulemi. Jak lider je izvor motivacije, inspiracije i kreativnosti. On se ne plasi dijaloga, diskusije i konkurencije vec otvara vrata novim talentiranim pojedincima koji mogu ojacati zajednicu. On je osoba koja umrezava kvalitetne ljude ukljucujuci ih u razne vrlo korisne projekte kreirajuci svjezu i pozitivnu zajednicu koja je u stalnom razvoju. Uz jakog i harizmaticnog lidera stasavaju snazni i odgovorni pojedinci koji postaju mocne lokomotive u drustvu. Odlika snaznih lidera nije samo reakcija vec akcija i pokretanje promjena. Oni su nezaobilazni faktor u svim znacajnim drustvenim procesima. Mozete ih voljeti ili ne ali ih ne mozete pokoriti ili zaobici vec prosto morate sa njima pregovarati.
Oni koji poznaju stanje u Sandzaku prije dvadeset godina mogu posvjedociti da je muftija Zukorlic svojom iskrenoscu i sposobnoscu zajedno sa svojim timovima uspio izgraditi najbolje muftijstvo na Balkanu. Iskreni i objektivni ljudi priznaju da je bilo jako tesko u uslovima kakvi su u Srbiji bili ranije, bez ikakve pomoci od strane drzave izgraditi snaznu infrastrukturu IZ.
Upravo zbog snage svoje licnosti ovih dana je muftija Zukorlic glavna meta tendencioznih medija, zavidnih ljudi ali i konstruktivnih kriticara, medjutim, mene licno ne zabrinjava diskusija i rasprava vec panicni strah od promjene. Sama pomisao da bi muftija Zukorlic mogao postati Reisu-l-ulema kod nekih pojedinaca i krugova se stvara osjecaj napada panike.
Ako bi postao Reisu-l-ulema, ubjedjen sam da bi IZ ubrzo postala najsnazniji nezaobilazni faktor prije svega u BiH ali i u regionu.