Ovih dana, tačnije 25., 26. i 27. oktobra, ove godine, navršilo se 24 godine od referenduma „o potpunoj političkoj i teritorijalnoj autonomiji Sandžaka, s pravom priključenja jednoj od republika SFRJ“. Tih oktobarskih dana 1991.godine, tadašnja Skupština MNVS-a raspisala je referendum, koji je sproveden na teritorijama tadašnjih sandžačkih opština, kao i u dijaspori – inostranstvu gdje žive i rade pripadnici bošnjačkog (tada muslimanskog naroda). Referendum su prihvatile i „dale mu legitimitet“ tadašnje relevantne političke stranke koje su okupljale Bošnjake/muslimane u oba dijela Sandžaka, tj. i u Srbiji i u Crnoj Gori. Prema izvještaju Centralne komisije za sproveđenje referenduma (koji je ovih dana objavljen u nekim medijima), referendum je uspio, i izazvao veliku pažnju domaće, a dobriim dijelom i pažnju važnih stranih političkih faktora. Njegovi rezultati su bili (vjerujem i ostali) značajan argument bošnjačkim-sandžačkim političkim liderima u razgovoru sa domaćim i stranim činiocima koji su se bavili i još se bave rješavanjem pitanja disolucije bivše SFRJ. Na osnovu ovih rezultata, koji su dali neosporni legitimitet Bošnjačkom nacionalnom vijeću (tada MNVS), bošnjački politički lideri su uspjeli da pitanje Sandžaka kao istorijske regije, kao i pitanje statusa samih Bošnjaka kao autohtonog naroda u Sandžaku (i Srbiji i Crnoj Gori), postave na dnevni red važnih međunarodnih foruma – kao na primjer Grupe za manjine pri Londonskoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, Haškoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, Ženevskoj konferenciji, raznim NVO, UNPO-u u Hagu, organizacijama za zaštitu ljudskih prava, te da dovedu posmatračku misiju OEBS-a u Sandžak, i dr. Na osnovu tzv. Haškog dokumenta, koji je u stvari bio prijedlog Evropske zajednice za rješenje JU krize, BNVS je sačinilo pisani akt tzv. Memorandum, kao svoj prijedlog za rješavanje pitanja Sandžaka i dostavilo ga vladama Srbije i Crne Gore, kao i svim važnijim medjunarodnim organizacijama i tijelima – UN, EZ, OEBS, Organizaciji islamskih zemalja, te ambasadama i vladama najvažnijih država svijeta.
Obzirom da je pisac ovih redova, kao tadašnji predsjednik i poslanik SDA Crne Gore, i kasniji potpredsjednik BNVS-a, bio jedan od važnih aktera tih događanja, i obzirom da je ovih dana bio „na udaru“ nekoliko poziva od strane svojih bivših stranačkih kolega da kaže nešto u vezi godišnjice referenduma, u ovom kratkom osvrtu podsjećamo na tadašnje veoma značajne rezultate političkog djelovanja bošnjačkih političkih prestavnika na polju rješavanja JU krize. Cilj je da se, ne samo izrazi poštovanje prema zaboravljenim „pionirima“ bošnjačkog političkog buđenja na ovim prostorima, već da se istovremeno barem donekle otrgne od zaborava onaj tada dostignuti nivo političkog i nacionalnog subjektiviteta bošnjačkog naroda, pa ovom prilikom ukazujemo na par relevantnih, ali ne i najbitnijih činjenica o pomenutom referendumu i nekim pratećim događanjima.
Uzgred je vrlo važno ukazati na činjenicu da su neke „postreferendumske političke strukture“ bošnjačkog naroda sa ovih prostora, neoprostivo degradirale postignute rezultate i svele Bošnjake oba dijela Sandžaka (i Srbije i Crne Gore) na nivo ispod nacionalnog dostojanstva. I ne samo to, nego su anulirale dostignuti nivo naciolnalne svijesti i ostvarenog samoopredjeljenja Bošnjaka, naročito u Crnoj Gori, gdje su Bošnjake kao narod potpuno politički ušutkale i vratile na novo tribalne-plemenske svijesti. Naime, u nekoliko zadnjih godina primjetna su okupljanja u CG dijelu Sandžaka i u dijaspori, raznih tzv. plemenskih i bratstveničkih skupština – plemena Balota, Dacića, Ličina i dr., što je s jedne strane vapaj za opstankom, ali s druge strane i veliko vraćanje nazad u odnosu na dostignuti nivo nacionalne svijesti koji je ostvarila ondašnja SDA Crne Gore, i, naravno ondašnje MNVS.
Interesantno je spomenuti i to da ondašnje vlasti Srbije nisu provodile takvu hajku i takvu policijsku raciju kao što su to činile vlasti Crne Gore, koje su na svojoj teritoriji (u crnogorskom dijelu Sandžaka) vršile pretrese kuća, privođenja, hapšenja, saslušanja, zapljenu glasačkog materijala, pokretanja krivičnog postupka, mada su svi organi MNVS-a i glavni protagonisti referenduma bili iz srbijanskog dijela Sandžaka.
Također je interesantno zapaziti da, na svečanostima koje su ovih dana organizovane u Novom Pazaru povodom godišnjice održanog referenduma, ni kao gostiju nije bilo predstavnika bošnjačkih struktura iz crnogorskog dijela Sandžaka, niti su uopšte bili pozvani glavni nosioci i glavni branioci referenduma kod ondašnjih državnih organa Crne Gore.
Dakle, uz ove kraće napomene, a kao ilustraciju i podsjećanje prilažemo stenografske bilješke govora pisca ovih redova, koji je tog 25.oktobra 1991. bio poslanik u Parlamentu Crne Gore, koji je zasjedao baš na prvi dan referenduma i imao na dnevnom redu pitanje sandžačkog referenduma. Također prilažemo izvještaj pisca ovih redova, koji je u vezi za hapšenjima, pretresima kuća i stanova, te policijskim racijama sprovedenim zbog referenduma u Crnoj Gori, podnio Sandžačkom odboru za zaštitu ljudskih prava u Novom Pazaru, te nekoliko potvrda o policijskim pretresima i zapljeni referendumskog materijala:
POTPREDSJEDNIK SKUPŠTINE DR ASIM DIZDAREVIĆ:
Ko želi dalje riječ? HARUN HADŽIĆ: Uvaženo Predsjedništvo, uvaženi poslanici, POTPREDSJEDNIK DR ASIM DIZDAREVIĆ: HARUN HADŽIĆ: |
Potvrda izdata od MUP-a CG, OB u Rožajama, o privremenom oduzimanju referendumskog glasačkog materijala iz prostorija Opštinskog fonda za kulturu i fizičku kulturu, čiji je direktor bio Harun Hadžić, inače predsjednik SDA Crne Gore. Pretres Ii oduzimanje materijala izvršeno je treći dan referenduma, tj. 27.10.1991.godine oko pola noći, nakon što je prethodno oko 24h izvršen bez sudskog naloga policijski upad u stan Haruna Hadžića predsjednika SDA i izvršen pretres njegovog stana, gdje nije nađen referendumski materijal.
Potvrda izdata od MUP-a CG, OB Rožaje, o privremenom oduzimanju referendumskog glasačkog materijala iz prostorija SDA CG, kancelarija u Rožajama. Pretres I oduzimanje materijala izvršeno treći dan referenduma, tj. 27.10.1991.godine oko pola noći.
Fussnote:
i] Haški dokument je u stvari nacrt sporazuma koji je utvrdila Evropska zajednica za razrješenje jugoslovenske krize, a koji je predvidjao široku autonomiju za manjinske narode i manjine – tzv. Specijalni status. Taj dokument su tada bile prihvatile sve bivše JU-Republike osim Srbije, a takodje SDA CG kao i SDA Sandžaka a svakako i Muslimansko nacionalno vijeće prihvatili su ovaj dokument kao podlogu za rješenje statusa „manjina“ u SFRJ, te na osnovu njega sačinile poznati Memorandum o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak. Ovaj memorandum je kao što je poznato bio poslat vladama Srbije i Crne Gore kao prijedlog za razgovore o statusu Sandžaka i bošnjačkog naroda (tada muslimanskog mnaroda) u SFRJ.
Autor: Dr. Harun Hadžić
Izvor: Bosnjaci.net
Harun Hadzic je sposoban i povjerljiv političar. Njegovim stopama idu Hazbija Kalac i Jahja Fehratovic.
Ovi drugi su izdali. Za svoj interes bi prodali i ćefin sa mrtve majke.
Ali budućnost pripada pravima.
Hteo je Alija da vas baci u vatru, da trguje vama kao s onima iz Srebrenice. Da vas zrtvuje za avliju oko Sarajeva.
Taj referendum je akt otvorenog secesionizma, koji u vreme kada se rat sirio kao pozar mogao i vas da dokaci. Koja su ocekivanja vas 200 000 u Srbiji naspram tada 8 miliona Srba to stvarno ne znam. I umesto da se toga secate kao gluposti kada ste mogli da prodjete kao Srpska Krajna, vi se jos ponosite. Zahvalite Milosevicu.
Која аутономија које припајање другој држави када сте само у СЈ, ТТ и НП већина? Кој Санџак, који Бошњаци, Босанци, Лилипутанци, који бакрачи…
Poštovani Harune zar si mogao da očekuješ poziv od pobjegulje koji je spašavao svoje d..e. Umišljeni Uglješa i prodana vazalska duša nema hrabrosti da se sretne sa pravim borcima za prava Bošnjaka Sandžaka. Allah da te nagradi najvećom nagradom naš dobri Harune.
Ovaj je radio za narod. Iskreni borac za muslimane.