Institucije vode ljudi, bez njih one ne postoje, ne vrijede, umiru. Život, živost i prepoznatljivost institucija ostvaruje se zahvaljujući onima koji njima rukovode.
Ako su nosioci funkcija pozitivno i korisno aktivni, institucija dobija na značaju, njena vrijednost i ugled u očima naroda, građana i javnog mnjenja raste, traje i biva neosporna. Ako rukovodioci institucija rade za dobro naroda i očuvanje nacionalnog i vjerskog identiteta, onda je uspjeh zagarantovan. Institucije vode ljudi, bez njih one ne postoje, ne vrijede, umiru. Život, živost i prepoznatljivost institucija ostvaruje se zahvaljujući onima koji njima rukovode. Ako su nosioci funkcija pozitivno i korisno aktivni, institucija dobija na značaju, njena vrijednost i ugled u očima naroda, građana i javnog mnjenja raste, traje i biva neosporna. Ako rukovodioci institucija rade za dobro naroda i očuvanje nacionalnog i vjerskog identiteta, onda je uspjeh zagarantovan. U suprotnom, nama prijeti gubitak nacionalnog ponosa, a zatim i nacionalnog identiteta. Što se tiče vjere, za nju je briga manja jer Islamska zajednica je tu da kao krovna bošnjačka institucija brine i radi na očuvanju vjere. Činjenica je, da nije Islamske zajednice ni na polju očuvanja nacionalnog identiteta stvari ne bi izgledale dobro. Svi drugi su izdali i prodali, osim Islamske zajednice.
Lični interes iznad interesa naroda
Šta se to desilo sa institucijama koje su trebale dati veliki doprinos u očuvanju i zaštiti nacionalnih i vjerskih prava bošnjačkog naroda u Srbiji, a nisu to učinile. Šta se desilo sa Bošnjačkim nacionalnim vijećem? Zašto je ono više služilo za ličnu promociju nekih stranaka ili pojedinaca koji njime rukovode, njihovo lično promovisanje, bogaćenje, uživanje i lagodan život, nego za zaštitu Bošnjaka od svetosavlja, asimilacije i srbizacije. Odgovor je lako dati. Zato što su ljudi koji vode pomenutu instituciju nedostojni da predstavljaju Bošnjake. Oni su postali vazali beogradske politike. Oni su lične interese uzdigli iznad interesa naroda. Narod su „bacili pod noge“. Oni su spustili sebe na nivo poslušnika koji u Sandžaku sprovode, zarad interesa Beograda, antibošnjačku kampanju i politiku, koja ima za cilj zatiranje bošnjačkih vrijednosti, vjere i kulture.
Uništavanje bošnjačke svijesti je na snazi. Zatire se naša svijest o potrebi da budemo svoji na svome, adekvatno tretirani i zastupljeni u svim oblicima javnog života, u vlasti, zakonodavstvu, policiji, tužilaštvu, sudstvu. Oni se nisu zalagali da budemo ono što u suštini jesmo, slobodni građani ove zemlje. Da imamo svoju kulturu i kulturne manifestacije. Da naši poslenici kulture, naši pisci, pjesnici, slikari, glumci imaju svoje mjesto u društvu na najvećem mogućem nivou. Da naša elita bude na pijedestalu koji zaslužuje. Da naš govor bude akademski govor, a ne govor pastira i čobana. Ne zato što govor pastira ne valja, nego zato što se akademski govor bolje razumije, mnogo više cijeni i poštuje. Da se pišu, štampaju, izdaju knjige, edicije, publikacije, novine i časopisi na bosanskom jeziku. Da se otvaraju instituti, škole, druge obrazovne ustanove. Da se osnivaju centri za istraživanje, muzeji, instituti. Da se adekvatno čuva i deponuje bošnjačka arhivska građa. Da naši vjerski lideri, naša vjera bude branjena i štićena, a ne napadana, i to baš iz onih centara koji bi po svojoj biti postojanja trebali da je podržavaju i štite. Da naš narod bude ravnopravno tretiran sa većinskim srpskim narodom. Da nas ima u dovoljnom broju u svim ustanovama koje se finansiraju sa budžeta. Da naši sportisti imaju podjednake uslove treniranja i rada kao sportisti koji nose srpska imena. Da se na adekvatan način predstavljaju njihovi sportski uspjesi i rezultati, da se o njima zna i čuje.
Da naša djeca izučavaju škole na svom maternjem jeziku i pismu, ne samo kao izborni predmet na kom je sveden bosanski jezik, već da se našoj djeci omogući školovanje u potpunosti na bosanskom jeziku. Da naša djeca idu u škole sa bošnjačkim imenima i da budu zaštićena od nakaradnog nastavnog programa koji za cilj ima srbizaciju, asimilaciju i pokrštavanje. Da se poštuju doneseni zakoni, a ne da se oni krše, posebno prema Bošnjacima.
Ko pomaže asimilaciju i srbizaciju
Da, da, da… Naši su zahtjevi toliko široki i ima ih puno da bi se moglo dugo nabrajati, zato ćemo konkretizovati stvari i reći: Bošnjačko nacionalno vijeće nije dalo dovoljno doprinosa da zaštiti i očuva naš narod od gore pomenutih poduhvata koje su još Garašanin, Čubrilović, Ćosić i drugi nacional-šovinisti planirali. Čak, mlakom politikom, podaničkim odnosom prema zvaničnom Beogradu, udruživanjem sa Miloševićem, Koštunicom i sada sa aktuelnim režimom, nosioci pomenute institucije su doveli do produbljivanja bošnjačke agonije i stradanja. Oni su pomogli donošenje nedemokratskog Ustava falsifikovanjem izlaznosti Bošnjaka na čuvenom referendumu. Oni su pomogli projekat asimilacije i srbizacije tako što nisu ništa učinili na izradi kvalitetnih udžbenika bosanskog jezika, niti su šta uradili na predlaganju i donošenju takvog nastavnog plana i programa koji bi bio čist od uvreda i pogrda na račun naše vjere i kulture.
Da su se imalo posvetili tom poslu ne bi se desilo da je bosanski jezik sveden na nivo izbornog predmeta, i to tako što je bošnjačkoj djeci ponuđeno beskompromisno rješenje. Ako izaberu bosanski jezik onda gube informatiku, koja je kao predmet jako bitna za razvoj stručnih kadrova iz ove oblasti. Lideri u BNV šute i kriju „kao zmija noge“ ove činjenice od kojih svakog svjesnog Bošnjaka boli glava. BNV je moglo i imalo ovlaštenja da predlaže i učestvuje u donošenju pomenutih programa za bošnjačku djecu. Da oni ništa nisu uradili po tom pitanju najbolje nam pokazuje programska literatura za učenike čestog razreda koji su obavezni čitati štivo „Hajduk Stanko“, pisca Janka Veselinovića u kome se kaže: „Posečeš Turčina, šikne mlaz krvi iz onog bičijeg vrata i poprksa te, pa posle smrdiš vazdan na Muhameda.“ Zamislite situaciju odjeljenja šestog razreda u kome stoprocentno uče Bošnjaci. Neki nose imena Ahmed, Husejn, Emina, Aiša, a ima i Muhameda. Kako ta djeca da napišu literalni osvrt na lektiru u kojoj se blati Muammed a.s. i Turci. A za većinsku Srbiju i dan-danas „Turci“ su svi oni koji su muslimanske vjere.
Skoro svaki udžbenik u srpskom školskom sistemu ima na svom početku ikonu Svetog Save. Poneki udžbenici imaju unutra još nekoliko fresaka, praćenih tekstovima o svecima i crkvama. Sveti Sava je školska slava. BNV ništa nije uradilo na zaštiti bošnjačke djece od učešća u svetosavskom programu koji se na Savindan u školama izvodi. Da čuđenje bude veće, oni direktori koji su poznati kao članovi, kadrovi i simpatizeri one stranke koja rukovodi BNV-om najaktivniji su u tjeranju bošnjačke djece da Svetom Savi pjevaju ode. U predmetu muzička kultura postoji lekcija „Duhovna muzika“ koja izučava opelo i liturgiju. Zašto bi naša djeca trebala imati znanje o opelu i liturgiji, kada ona nikada nemaju namjeru da budu pravoslavni sveštenici, niti da se bave litijama, opelima i liturgijama, koje u pravoslavnoj vjeri imaju svoju svrhu postojanja, što ne znači da ih muslimanska djeca trebaju znati i pjevati. Zašto BNV nije izradila planove i programe nastave u kojima ne bi bilo ovakvih pokušaja tihe srbizacije i asimilacije. Zašto nisu u predmetu muzička kultura ubacili izučavanje islamske duhovne muzike – ilahije i kaside. Nisu to uradili jer ne žele da izgube lične privilegije i pokvare ekonomski status koji je po beogradskom cjenovniku jako skup. Na njih beogradizacija baš utiče, potpuno su joj podlegli.
Onako kako ljudi unose živost u rad institucija tako ih (ne)ljudi ubijaju i zatvaraju. Bošnjaci neće dozvoliti da njihov Savjet bude „ubijen“ i mlitav, niti da on postoji samo za interese Beograda i šake pojedinaca koji čine marginu bošnjačke elite. Takav savjet je beskoristan. Bošnjaci hoće Nacionalni savjet koji će se zalagati za zaštitu i afirmaciju svih bošnjačkih vrijednosti, vjere, nacije i kulture. Oni će taj svoj naum uskoro i ostvariti. Vrijeme hajduka je prošlo!
Autor: Sead Šaćirović
Izvor: Glas-Islama.info
