Piše: Prof. dr. Admir Muratović
Oni koji bolje poznaju način razmišljanja i metode djelovanja paralelnih struktura unutar vjerničkog bića bili su sasvim izričiti još prije nekoliko godina, kada su pojedinci iz Graca u Austriji otuđili Islamski centar u ovom gradu, da se radi o još jednom nasrtaju na vjeru i interese Bošnjaka muslimana u ovoj, za naš narod, izuzetno važnoj evropskoj državi.
Nažalost, ovo je pokušaj da se i u najzdravijem bošnjačkom nacionalnom tkivu – dijasporu posije sjeme fitne za koju molimo Allaha dš.š. da propadne kao što je i onaj iz 2007. godine jer dolazi iz iste kuhinje.
To, zaista, ne bi zahtijevalo neku podrobniju analizu da nije određenih momenata na koje je potrebno ukazati kao ibret za one koji pameti imaju.
Zbog odgovornosti prema istini, islamu u vjernicima, a ne kako su to “organizatori” razumjeli iz straha od njihovog dalekosežnog uticaja, i Rijaset IZ-e u BIH, kao i Mešihat IZ-e u Srbiji imali su nedvosmislen stav po ovom pitanju.
U svom pismu u formi obavijesti institucijama Islamske zajednice koju je potpisao direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Razim Čolić, između ostalog je stajalo: „Zaprimili smo informaciju da će neformalna grupa Bošnjaka početkom oktobra organizirati u IKC Graz Reformatorsku konferenciju (REFKO) kojom žele tretirati islamsko organiziranje Bošnjaka u dijaspori. Obzirom da su, kako navode, inicijatori čelni ljudi džemata Graz, Salzburg, Linc, a koji nisu u sistemu IZB Austrije (dakle IZ-e u BiH), obavještavamo vas da je prisustvovanje ovom skupu neprihvatljivo te da tome upoznate imame, glavne imame, muderise i ostale uposlenike Islamske zajednice.” Ovaj dopis je još u avgustu poslat na adrese svih muftijstava Islamske zajednice u BiH i dijaspori, mešihatima te svim krovnim organizacijama i ustanovama Islamske zajednice u BiH.
Mešihat Islamske zajednice u Srbiji je, također, najoštrije osudio organiziranje takozvane Reformatorske konferencije – REFKO 2019, posebno naglasivši da iza toga stoje pojedinci koji nisu u sistemu Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji, koji su oteli Islamski centar u Gracu od čestitih vjernika i donatora.
Kao neko ko je imao prilike suočiti se sa djelovanjem ovog diskursa, u Mešihatu su posebno naglasili da je ovaj skup pokušaj nelegalnog organiziranja paralelne tvorevine slične onoj koja je 4. oktobra 2007. instalirana agresijom na Islamsku zajednicu u Srbiji, na dan koji su organizatori u Gracu izabrali za datum osnivanja svoje parazajednice.
“Paravjerska tvorevina… nije ništa drugo do Mesdžidud-dirar, koji se u kur'anskoj suri Et-Tewbe spominje kao džamija razdora i štete, čiji je cilj razjedinjavanje Bošnjaka u dijaspori i njihovo odvraćanje od džemata koji su u sistemu Islamske zajednice, kao i od matice Bosne i Sandžaka” – jasno je stajalo u saopćenju Mešihata.
Nakon što je saopćenje Rijaseta IZ-e u BiH, kao i Mešihata IZ-e u Srbiji urodilo plodom, organizatori su se odlučili da dovođenjem ljudi iz paravjerske tvorevine iz Srbije, kao i njihovih političkih mentora, pokažu svoje pravo lice i svoje prave namjere. Uzgred, pojavu određenih “zvučnih” imena iz bošnjačkog intelektualnog korpusa želimo tumačiti kao njihovo nepoznavanje stvarnih ciljeva organiziranja ovog neformalnog okupljanja, jer bi svako drugo objašnjenje bilo poražavajuće ponajprije za njih same.
Kao što smo već naglasili, organizatori su prije izvjesnog perioda, uz pomoć određenih struktura moći u Austriji, izbacili iz Islamskog centra u Gracu sve one časne pojedince koji su i svoj imetak, ali i emocije uložili u isti, kako bi učinili sve što je potrebno da ova Allahova kuća ne služi svojoj svrsi, već bude “koncentracija cigli i betona” u službi onih koji muslimanima i islamu ne žele dobro.
Pa, i oni koji su pravili Mesdžidud-dirar nisu govorili da ne žele jedinstvo ummeta već “da imaju starih ljudi koji ne mogu da idu u pravu džamiju jer im je daleko”.
Tako su sebi i svojim nalogodavcima stvorili prostor za djelovanje u pravcu stvarnih namjera.
Ono što ih do kraja razotkriva jeste njihovo kontradiktorno saopćenje nakon skupa, a posebno “simpatičan” zahtjev za smjenom muftije Dudića.
Kako su već pisali određeni mediji, “šizofreno sročeni zaključci u potpunoj su kontradiktornosti jedan s drugim“. U trećem od deset zaključaka ističe se da “Bošnjaci imaju sasvim dovoljno institucija i ključ uspjeha Bošnjaka nije u osnivanju novih trenutno nepostojećih institucija, nego u jačanju i popravljanju postojećih”, da bi se u desetom zaključku istaknulo kako “Bošnjaci dijaspore moraju biti slobodni da sami svojim poslovima upravljaju. Niti jedna vjerska, kulturna, humanitarna ni politička organizacija ili institucija ne može nametati uslove, rješenja, pravila ili forme, posebno ne na polju administrativne uprave ili prava, sličnim ili srodnim organizacijama ili institucijama u inostranstvu” itd.
Što se tiče zahtjeva za smjenom muftije Dudića, kao i datum 4. oktobar, i ovaj čin je “prepisan” od paravjerske tvorevine iz 2007. godine. I oni su pisali predsjedniku Sabora da “smijeni muftiju Zukorlića ako ne bude htio da podnese ostavku”…
Kao ni onima iz 2007. godine tako ni ovima iz Graca ne smeta ime koje predvodi Islamsku zajednicu u Srbiji već način na koji to čini.
Muftija Dudić, kao i njegov prethodnik na ovoj časnoj poziciji, muftija Zukorlić, su sve uradili kako bi Islamska zajednica bila ono što treba da bude: slobodna, autonomna, nezavisna, na usluzi onima zbog kojih i postoji – muslimanima i na tom putu se osim Gospodara svjetova nikog ne boji.
Zato njima smeta muftija prof. dr. Mevlud ef. Dudić, kojeg su na toj poziciji izabrali, preko svojih predstavnika, muslimani u Srbiji i samo oni mogu odlučivati o tome ko će biti na čelu njihove Zajednice.
Jedino me čudi to da nisu pogledali kako su završili oni od kojih su to učili. Većina na smetlištu historije, dok još par njih preživljava “ispod skuta svojih beogradskih nalogodavaca”.
Stoga, pozivamo izvršioce naloga ovih rizičnih avantura da se okanu unaprijed propalog posla, pokaju se Gospodaru svjetova, vrate Islamski centar, ali prije svega “svoje duše i savjest” svojoj Islamskoj zajednici sa duhovnim sjedištem u Sarajevu i sa svojim reisu-l-ulemom na čelu.
Sve ostalo je put ponora zbog kojeg će se stidjeti samih sebe i što je najgore – stidjet će ih se pokoljenja.
A ovo što rade će svakako propasti, kao što su propali oni prije njih koji su se sličnih, krivih puteva latili.
U to nema nikakve sumnje!