Neuspjeli pokušaj puča u islamskoj zajednici Plav i Gusinje u Njujorku, od strane Rizaha Čekića i pokušaj pravnog nasilja na Imama Dr. Mulića
ODBOR DONIO ODLUKU O PRESTANKU RADNOG ODNOSA IMAMU BAJRAMU EF. MULIĆU
Nakon razmatranja aktuelne situacije u IZ i KC Plav-Gusinje u Njujorku Odbor je u petak, 11. februara 2011. godine, donio odluku o prestanku radnog odnosa imamu Bajramu ef. Muliću. Ovakvu odluku Odbor je donio u interesu džemata i članova IZ radi razriješenja nagomilanih problema i suštinskih pitanja u organizovanju i djelovanju IZ i KC Plav – Gusinje u Njujorku. (www.Bosnjaci.Net)——————————————————————–
Pošto je nedavno bila zakazana “izvještajna skupština” i posto sam član i aktivista ovog džemata koji je doživljavao svakojake neugodnosti, i pošto sam potpuno uključen u ibadetski dio aktivnosti. Osjetio sam potrebu da dođem i budem tu, da dam punu podrsku kolegi kojeg izuzetno cijenim zbog njegovih izuzetnih ljudskih i liderskih kvaliteta. Oglasavajući skupštinu, na Bošnjaci.net je bilo “ovoj izvještajnoj skupštini mogu prisustvovati svi zainteresovani članovi bez obzira jesu li ili nijesu izmirili svoje clanske obaveze prema ovoj instituciji”.
Na moje zaprepaštenje, sala je bila prepuna. Na prošloj izbornoj skupštini je bilo tek stotinjak dok je ovoga puta je bilo više nego hiljadu prisutni. Znam da džemat broji nekih maksimalno sedamstotina clanova. Analizirajuci situaciju sa Agićem u Čikagu i e-maile nekakvog Besima Velića koji ili prima “objavu” ili mu neko jak I dobro informisan daje informacije. Isti taj Besim je još prije mjesec dana proročavao; pada Agić, onda je Mulić. Tipična Kos ova retorika. Tu su bile dovedene povorke ljudi koji pojma nemaju što su došle, ali ih je neko obavezao ili mozda ucijenio da budu tu zbog neke velike stvari. Helem, nejse. Sjetih se mojih imamskih dana iz Floride kada su mi ljudi u odboru propisivali radno vrijeme. “Jasmin efendija za sabah namaz ti računam 15, za ostale dnevne namaze po 20 minuta, a satnica u Floridi je oko $5 dolara po satu” pa, ili radi ili trazi sebi drugi posao. Tolko mi placamo hodžu”!!!
Ali… Poslije nekoliko zdravih i kritičkih opaski i komentara do mikrofona dolazi opet Rizah Čekic. Izgovara mudre riječi, polahko, krupno i prefinjeno. Daje kraći izvještaj o radu novog odbora, i primopredaji dokumenata od prošlog odbora… Polako, prelazi na stvar i pokazuje novo lice. Naime, ono prvo lice pomirenja bio je samo pokerski blef. Vrlo vješto pokušava naelektrisati atmosferu iz nekih svojih razloga. Očigledno, domaći zadatak nije odradjen. Većini prelazi u dosadu. Ali prelazi se na stvar.
Počinje da čita nekakvo pismo, koje atribuira imamu vezano za njegovu podršku kolegi Senadu Agiću, gdje u svojim komentarima sebe naziva špijunom i produženom rukom raznih službi… Na pitanje efendije, o porijeklu istog, zbunjuje se i ne može ili neće da odgovori. Na drugo pitanje efendije, šta ti sad treba takva “rekla-kazala” diskusija kad to nema veze sa dnevnim redom? Zar nije ovo izvještajna skupština, zar se nijesmo pomirili i dogovorili da suradjujemo. Šta je sad ovo? Zar nijesi bio iskren, zar ne držiš riječ? Nijesam bio iskren, potvrdjuje. Efendija trazi od predsjedavajućeg Hamda Bicića da se skupština pridržava dnevnog reda. Javljaju se varnice, dobacivanja i nastaje nered. Predsjedavajući uzima mikrofon shodno svojim ovlaštenjima iz poslovnika o radu skupštine i prekida skupštinu. Narod ustaje i ide, napuštajući.
Ali, aktivisti se priprečavaju na putu i žele da izazovu kavgu. Hadžija duge brade, psuje umrlu majku svome rodjaku, nastaje gužva u kojoj autor ovoga teksta dobija udarac po nogi. Vecina naroda je napustilo. Nekako, aktivisti “balvan revolucije” neće da napuste vec se vraćaju da svoje nezadovoljstvo nekako iskale do kraja. Iako je skupština izgubila kvorum, iako je od hiljadu ljudi ostalo svega osamdesetak, iako je skupština službeno završena, predsjednik Rizah odlučuje uzeti zakon u svoje ruke i izvrsti neko privatno glasanje. Kažu da ih je bilo, njih preostalih sedamdesetak, zadovoljili su se da glasaju protiv imama – što nema nikakvu zakonsku meritornost i validnost! Nek im je sa srećom neuspjeli “kosovski” puč i balvan revolucija.
Tako je konobar, Esko Krcić sa svojim Bošnjaci.net odigrao još jednu utakmicu u timu onih koji hoće da “Crnogorče” Bošnjake Plava i Gusinja. Predlažem mu da svoj kvazi magazin nazove KOS.NET
Autor: Jasmin Hasičević
Izvor: BosnjackiSavez.org