Faraonsko zastrašivanje muslimana Sandžaka – Pouke iz kazivanja o Musau, alejhisselam

Uzvišeni Allah je objavio Plemeniti Kur’an kao mu’džizu do Sudnjega dana, kako bi izveo ljude iz tmina neznanja, nevjerstva, slijeđenja strasti i robovanja ljudima ka vjerovanja u Jednog Boga. Plemeniti Kur’an upućuje ka robovanju Allahu, što čovjeka uzdiže dajući mu ponos i snagu, a oslobođa ga od robovanja nekom drugom mimo Allahu. Robovanje Allahu je jedino ropstvo koje čovjeka čini slobodnim, jer samo istinski Allahovi robovi su jedini slobodni ljudi na svijetu; svaki onaj koji se veže za nešto mimo Allah postaje njegov rob, pa makar to bili i ateisti, koji poriču da su ičiji robovi, a nisu svjesni da su robovi svojih strasti.

Uzvišeni Allah je u Svojoj Knjizi posvetio puno kazivanja o Musau, alejhisselam, i njegovom narodu. Jedno od najljepših kazivanja dato je u suri Eš-Šu’ara. Od desetog ajeta ove prelijepe sure, Uzvišeni Allah nas obavještava o tome kako se On Svojim plemenitim riječima obratio Musau: Idi narodu koji se prema sebi ogriješio, narodu faranovu, ne bi li se Allaha pobojao. ‘ (Eš-Šuara, 10-11) Musa, alejhisselam, se odazvao svome Gospodaru i zatražio da ga u borbi protiv Faraona potmogne svojim bratom Harunom, što mu je Uzvišeni Allah uslišao.

Dva vjerovjesnika, neka je Allahov mir na njih, su pošli tagutu Faraonu kako bi ga pozvali u islam. Musa ga je pozvao blagim riječima, jer mu je Allah tako naredio. Oholnik Faraon je odbio njihov poziv. Upitao ih ko je Gospodar svjetova. Nakon što je dobio odgovor koji mu se nije svidio, a koji glasi da je uzvišeni Allah Gospodar njegov i njegovih predaka, Faraon se oprobao dobro poznatom metodom ismijavanja, obrativši se glavešinama: “Čujete li?”(Eš-Šuara, 25)

Koristeći se istom metodom, kasnije naziva Musaa, alejisselam, luđakom. Nakon što je uvidio da je Musa ostao čvrst u svojoj misiji i nije poklekao, otpočeo je dobro poznatu metodu svih tirana, a to je zastrašivanje lišavanjem slobode. Faraon mu se obrati riječima: „Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!“ (Eš-Šuara, 29)

Musa mu odgovori: „Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?’’ “Pa daj ga, ako istinu govoriš!” – reče faraon.“ (Eš-Šuara, 30-31)

Musa, alejhi Selam, baci svoj štap koji se pretvori u zmiju, i pokaza ruku svoju, koja voljom Gospodara, postade svijetla. Kada Faraonu bi jasno da je Musa, alejhisselam, poslanik, srce mu se uznemiri, pa oholo nazva Musaa sihirbazom, obrativši se svojim glavešenima za savjet. Oni ga uputiše da sabere sve vješte čarobnjake, ne bi li tako porazio Musaa. Kada sakupi čarobnjake, obeća im veliku nagradu ukoliko pobijede.

Kazivanja o Musau i naša stvarnost

Muslimani Sandžaka su počašćeni da ih je Uzvišeni Allah, u njihovoj novijoj historiji, počastio velikim brojem alima-učenjaka, čiji cilj u djelovanju jeste Allahovo zadovoljstvo, koje će, Allahovom voljom, postići kroz projekte čiji je rezultat oslobađanje ummeta Muhamedovog u Sandžaku od svakog vida zuluma i robovanja mimo Allahu dž.š..

Na koji način je kazivanje o Musau i njegovom narodom povezano sa stanjem muslimana u Sandžaku? 
Učenjaci Sandžaka su svoje živote uvakufili za dobro vjere islama i muslimana Sandžaka, pa su spremni na tom putu podnijeti razna iskušenja, kako bi njihov Gospodar bio zadovoljan. Pozivajući ka Allahu muslimane, posebno omladinu Sandžaka, nije rijetkost da naši alimi naiđu na otpor od strane ljudi koji su prodali svoje živote, izdali svoj narod zarad nečega što malo vrijedi. Na tom putu odvraćanja od zla, ulemi Sandžaka su se suprotstavili ljudi koje možemo nazvati faraončićima, jer im je uzor Faraon iz vremena Musaa. Na samom početku, poput Faraona, odbili su pozivače ka Allahu, i bili spremni da se, bez ikakvog znanja o islamu, prepiru sa učenima i ubjeđivati ih da su oni „krojači sudbina“.

Istinski i iskreni vlasnici znanja nisu poklekli na ovom putu, bez obzira na prijetnje slične Faraonovim: „Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti.“ (Eš-Šuara, 29)

Nakon spoznaje da prepirkom i zastrašivanjem ne mogu ništa, pozivaju u pomoć svoje odane prijatelje čarobanjake (medije), koji će svojim razrađenim sihrom (televizijom) pokušati očarati i staviti koprenu na oči muslimana. Obećavaju im velike nagrade ukoliko pobijede ulemu i narod. Međutim, nisu shvatili kazivanje o Faraonu i sihirbazima. Kada im je Musa, alejhisselam, iznio dokaz, sihirbazi su postali Allahu pokorni, a o tome nas obavještava Plemeniti Allah u suri Eš-Šuara:

Musa im reče: “Bacite ono što želite baciti!” I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: “Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!”
Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.
Čarobnjaci se onda na tle baciše i rekoše: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, Gospodara Musaova i Harunova!”“Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!” – viknu faraon. – “On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!”“Ništa strašno!” – rekoše oni – “mi ćemo se Gospodaru svome vratiti. Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici.” (Eš-Šuara, 43-51)

Tako će i biti i sa ovim čarobnjacima, ako Bog da. Međutim, mi dovimo Allahu za one koji su i dalje u okviru islama da se pokaju, jer su vrata pokajanja otvorena dok duša do grla ne dođe i dok Sunce ne izađe sa Zapada. Naš put je put Muhammeda, alejhisselam, i svih drugih poslanika. Naš put je put slijeđenja Kur’ana i Sunneta, put ponosa.

Svjesni smo da je ovaj put težak. Na ovom putu je istrajao Nuh, alejhisselam, na ovom putu je ubijen Jahja, alejhisselam,  na ovom putu je ubijen Omer, radijjallahu anhu, na ovom putu je prolivena krv Osmana, radijjallahu anhu, na ovom putu je ubijen Alija, radijjallahu anhu, na ovom putu su žrtve podnijeli mnogi učenjaci i dobri ljudi. Ali, zahvaljujući njihovoj žrtvi svjetlo islama sija širom svijeta. Njegovo svjetlo će sijati, bez obzira da li se mi borili na tome putu ili se predali. Poziv na trud i borbu radi oslobađanja umova muslimana nije radi islama, jer će Allahovo svjetlo sijati do Sudnjega dana, već radi našeg obraza i generacija koje dolaze.

 Piše: Anes Fejzić

Autor je učenik Medrese „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru

Tekst preuzet iz učeničkog lista Softa, broj 61.