Akademik Muamer Zukorlić u besjedi o vanrednom stanju govorio je na temu: Kuda ide ovaj svijet. Na samom početku akademik Zukorlić je naglasio da je ova tema izabrana jer ona implicira budućnost, a budućnost, podvlači Zukorlić, zna samo Jedan Jedini, Uzvišeni Stvoritelj.
„Čak i najodabraniji robovi, vjerovjesnici, uključujući i posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s, nisu znali budućnost. Kada su god bili upitani o nečemu iz budućnosti, uvijek su se ograđivali potencirajući da budućnost zna samo Jedan Jedini, Stvoritelj. Vjerovjesnici su mogli govoriti o budućnosti samo na osnovu onoga što im je od Boga dostavljeno putem direktne objave, ili na bilo koji drugi način Njegova obraćanja vjerovjesnicima. Ali mogli su govoriti o budućnosti i na osnovu znakova tj. ajeta.“ – kaže akademik u uvodu, i napominje da upravo i mi danas možemo gledati na budućnost, na temelju onoga što je čovječanstvu došlo putem objave preko vjerovjesnika, pogotovo posljednje kur’anske koja je sveobuhvatna, koja je objedinila sve one ranije, i koja predstavlja svojevrsni pečat ili kraj takvog obraćanja Uzvišenog Stvoritelja“, kazao je akademik u uvodu.
Međutim, ljudska civilizacija kroz povijest, u raznim oblicima, bavila se budućnošću i razvila posebnu naučnu granu.
„Ljudska civilizacija također kroz razne oblike razvoja epistemologije, cjelokupnog povijesnog iskustva u znanju, posebno kroz nauku, razvila je posebnu granu koja se bavi budućnošću, a to je futurologija. Logično je da su znanstveno najrazvijenije zemlje dosegle najveći stepen u ovoj oblasti. Američki univerziteti su tu otišli najdalje. Poslije njih i univerziteti iz Zapadne Evrope, koji su tretirali futurologiju.“ nastavlja akademik Zukorlić.
U nastavku besjede akademik pojašnjava glavnu nit koja razikuje učene i neuke ljude, koja se ogleda u pravovremenom shvatanju aktuelnih procesa i dešavanja, a samim tim i pravovremenom reakcijom na te procese.
“Učeni malo prije shvate poentu ili situaciju od neukih. Dođe trenutak kada svi shvate. Kao u šahu između bijelih i crnih figura, učeni su jedan korak ispred. Posebno oni koji raspolažu pravim znanjem, a pravo znanje je ono koje je bazirano na činjenicama i argumentima. Ljudi koji imaju pravo znanje oni imaju svjetlo”.
Ova obraćanja kroz besjede i odgovore na pitanja, možemo tumačiti, kao svjetlo tj. razvijanje znanja u interakciji sa publikom, kaže akademik Zukorlić.
“Mi imamo cilj da što više svjetla, kojim se raspolaže, usmjerimo na putnu traku kojom se krećemo i da to svjetlo bude jače, kako bi naš domet i vidjlivost bila jača. Uloga znanja u praktičnom smislu jeste sposobnost boljeg čitanja znakova. Za one prosječne, ti znaci ne znače ništa.“ ističe on.
U drugom dijelu besjede akademik Zukorlić je kazao da nas je aktuelna situacija, vanredno stanje i pandemija koja je uzrokovana SARS 2 – COVID 19 virusom, potakla da pročitamo znake oko nas, kako bi bacilli malo više svjetla na našu putnu traku i pročitali šta slijedi iza ovog stanja.
“Neke mape su lahke za čitanje, a neke su komplicirane, imaju svoj jezik, i trebaju tumačenje. Jako je važno razumjeti jezik znakova i imati sposobnost interpetracije. Mape se čuvaju sebicno, kriju se, zato što vode do blaga, a znanje je najveće blago.“
Ističe akademik Zukorlić i dodaje da svako drugo blago kada se otuđi ono se i umanji, a znanje se otuđenjem ili dijeljenjem uveća i oplemenjuje.
„Istina, kada podjelite imetak, vi ga formalno umanjujete, ali kroz dijeljenje imetka postižete bereket. Bereket je duša imetka. Međutim, bogastvo kao znanje, ono se i formalno uvećava. Suština je da se dijeljenjem znanja ono oplemenjuje”, ističe akademik Zukorlić.
Intencija besjeda je, kako i sam akademik Zukorlić ističe, da prelistamo našu zbilju, i mikro, i makro, lokalnu, regionalnu, globalnu al i realnost i okolnosti, i da potražimo znake koji ukazuju kuda plovi ovaj brod, kuda ide ovaj svijet, imamo li mapu, imamo li orjentire? Uvjek postoje znaci.
„Zapravo, na relaciji čitanja mape, odnosno znakova na mapi, definira se pravac kretanja svakog broda. Nas zanima naš brod. Brod koji se odnosi na državu u kojoj živimo, na države oko nas, na brod koji se zove Evropa, ali prije svega brod koji se zove Sandžak”.
Sve što je prozvela ova pandemija, ističe Zukorlić, predstavlja svojevrsnu liniju prelaza – rubikon.
“Ako pređete rubikon, ne možete nazad. Ljudska civilizacija i rod, imali su u posljednjih stotinu godina nekoliko takvih rubikona, linija koje su značile prekretnice. Prva je Prvi svjetski rat, druga je Drugi svjetski rat, treći moment je pad Berlinskog zida. U sva ova tri slučaja, imamo jednu totalnu promjenu i preslagivanje na svim poljima planovima – to je zajedničko za ova tri historijski bitna momenta – promjene”.
Na kraju, akademik Zukorlić, na slikovit način predstavlja šta je to dovelo do gore opisanih situacija, kada su se dešavala preslaganja na svim poljima na svjetskom planu, a to je neistina koja kao balon puca kada je najveća, pobrajajući polja u kojima je taj balon ili mjehur neistine najveći.
“Nije samo mjehur u novcu bez pokrića. Mjehur je u kulturi, etici i moralu, svim mogućim aspektima života. Porodice, države, grupe, preduzeća, elite su baloni koji su lažni i to mora puknuti. Kada sve to eksplodira, sve se mora ispočetka. Prosto nakon pucanja balona treba se resetovati život na svim poljima.“
Postoje dvije verzije raspleta trenutnog stanja – da se ovo sve dešava prirodnim putem kao prva verzija, a druga da je ovo sve zavjera, da je virus sintetičko-prirodni a 7 od 9 osobenosti ovog virusa su vještačke.
“I tada imamo šansu, samo se trebamo postaviti adekvatno. Zato je važno da što veći broj učenih i zdravih ljudi, podijeliti istinu sa svima, ne štedeći je samo za sebe.“ – zaključuje Zukorlić i dodaje da smatra da je konačno došlo vrijeme zbližavanja muslimana i hrišćana.
„Nekoliko godina govorim na svojim nastupima da očekujem zbližavanje muslimana i hrišćana, ne znajući za ovo stanje. Ja mislim da je to ovo vrijeme. Ukoliko se ne resetuju i ne prekomponuju da budu jedna strana, biće pojedeni.“ zaključuje akademik.
Ovo je poziv, krik, ezan, znak upozorenja, svim ovim snagama da se blagovremeno resetuju i shvate. Treba da krenemo od sebe, od svog bližeg, užeg, ličnog, porodičnog, društvenog okruženja i da upotrijebimo svo znanje koje Stvoritelj nudi u nama samima, oko nas, kroz etičke, društvene, porodične, civilizacijske vrijednosti bez stida i srama, ponosno, da kažemo šta jesmo, šta želimo i za šta se borimo, zaključuje akademik Zukorlić.
SANA
