Predsjednik Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić bio je gost emisije “Reč na reč” na RTS-u. Prva tema odnosila se na to koliko je pomirenju u regionu doprinio Međunarodni tribunal za ratne zločine u Hagu, a koliko pandemija i vakcine koje je Srbija podijelila sa susjednim zemljama i njihovim građanima.
– Da bi krenuli putem ozdravljenja i putem ozdravljenja potrebno je da se dese presude pravnih sudova, ali je još važnije da se dese osude na društveno-moralnom planu. Nažalost, zbog činjenice da nije bilo spremnosti da se dese osude zločina, imamo slučaj da pravne presude ne daju prave rezultate. Potrebno je da se suočimo na nivou društava sa onim što jeste stvarni zločin. Odnos prema zločinu nije pitanje odnosa prema drugoj strani, to je pitanje odnosa prema sebi, pitanje odnosa prema odgoju svoga djeteta. Temelj zločina jeste mržnja i posesivnost. Dakle, pomirenje je parakselans moralna tema, moralno pitanje. Ukoliko naše društvo ne smogne snage da kroz političare, intelektualce i ključne društvene faktore da kreiraju javno mnjenje, da ove teme postavi moralno, već ih isključivo svodi na partikularne dnevno-političke odnose mi nemamo budućnost, kazao je akademik Zukorlić.
On je dodao da put pomirenja nema alternativu.
– Ja znam da bih mnogo više podrške, aplauza i glasova dobio ukoliko bih prihvatio ovu utrku koliko da ujedem svog sagovornika, protivnika, drugu stranu, drugi narod…ja to neću. Za mene je bitnije kakvu poruku šaljem svojoj djeci, kakav će oni imati odnos prema zločinu. Što se tiče ratova devedesetih oni nisu bili vjerski. Ratovi devedesetih su bili uzurpatorski i na koncu postoji i kolektivna odgovornost. Ne postoji kolektivna krivica, krivica je individualna, a odgovornost može biti kolektivna ukoliko jedan kolektivitet daju punu podršku zločinu i zločincima. Pomirenje nema alternativu i ja ne mogu da se pomirim sa time da posle stotinu godina, toliko krvavih iskustava idalje imamo toliko energije koja zaudara na mržnju. Put pomirenja je jedini pravi put, sve ostalo nas vodi u propast. Dakle, posle takvih iskustava nama preostaje da napravimo jedan zaokret i da krenemo putem pomirenja na istini i pravdi u mjeri u kojoj je to moguće.
Dio emisije bio je posvećen pandemiji korona virusa i njom uticaju na društvo i odnose u regionu.
– Ja ne bih gasio komšijsku kuću samo zato da ne izgori moja, nego bih je gasio i kada bi moja bila toliko udaljena da se ne zapali. Iskustvo nas u Novom Pazaru i Sandžaku početkom jula je bilo izuzetno gorko sa aspekta udara pandemije koji se desio i sa aspekta broja smrtnih slučajeva koji je bio veći nego u sjevernoj Italiji. Ali se isto tako pokazala i ona svjetla strana, pohrlili su ljudi, ljekari širom Srbije, BiH, Turske, naravno i država, svi su došlo da nam pomognu. Ono što je bilo negativno je da su zaobiđeni oni glavni krivci, nosioci odgovornosti u Zdravstvenom centru u Novom Pazaru i zato smo i dalje u opasnosti kada je u pitanju zdravstveni sektor u Sandžaku. Pandemija je veliko zlo, ali istina iza tog zla se vide određena dobra.
Akademik Zukorlić kazao da je od izuzetne važnosti se otvori nova stranica kada su u pitanju odnosi u regionu.
– Mi insistiramo na unapređenju odnosa sa komšijama, odnosa u regionu, a posebno unapređenju odnosa između bošnjačkog i srpskog naroda. Smatramo da je Srbiji jako važno da otvori novu stranicu, da završi sa tom epohom loših ili nestabilnih odnosa sa komšijama. Tu su Bošnjaci najzainteresiraniji zato što su pored svih sukoba, ratova i zločina koji su se desili Bošnjaci i Srbiji i dalje žive zajedno i u BiH i ovdje u Srbiji, u Sandžaku. Zato je strateški bitno za Srbiju da pokaže da ima kapaciteta sa Bošnjacima sa kojima još to može, da pokaže, da živi zajedno i naravno da ćemo mi biti taj most i ta spona. Prostor Balkana nije niti Sibir, niti afrička pustinja u kojoj možemo biti jedni od drugih tako daleko. Ne možemo jedni bez drugih, ili će nam svima biti dobro, ili će nam svima biti loše. Dakle, ovaj prostor jeste komotan ukoliko budemo gradili drugačije odnose, ali ukoliko budemo nastavili sa ovakvim politikama budite sigurni da će nam biti pretijesno. Zato moramo mijenjati odnose.
Tema oko koje se vodila rasprava u emisije jeste i kakav je položaj Srba u zemljama regiona i kako Srbija treba da im pomaže. Akademik Zukorlić istakao da se mora prestati se dvojnim standardima kada su u pitanju nesrbi koji žive u dijaspori, a koji su porijeklom iz Srbije.
– Svakako da Srbije treba da ima pozitivan odnos prema Srbima izvan Srbije, ali po principu ono što traži za Srbe izvan Srbije isto tako da dopusti svim drugim narodima i nacionalnim zajednicama u Srbiji. Što se tiče prema odnosa prema dijaspori, ne smije i mora stati sa određenim diskriminatorskim odnosom ili dvojnim standardnom prema dijaspori nesrba koji imaju porijeklo iz Srbije. Tu se mora stanje popraviti. Sada imamo taj dvojni standard, ali ćemo se zalagati kroz sistem vlasti da to stanje popravimo i da svih građani porijeklom iz Srbije u dijaspori budu jednako tretirani. Onog trenutka kada se obračunamo sa dvojnim standardom riješit ćemo brojne probleme. Sandžačka dijaspora u Turskoj je izuzetno brojna i orijentisana prema Sandžaku i prema Srbiji. Međutim, permanentno nam se javlja da hiljade njih mjesecima čeka, a neki i godinama na državljanstvo Srbije, dok za pripadnike srpske nacionalnosti koji traže to državljanstvo imamo brzu traku. To se mora riješiti. Isto tako sandžačka dijaspora u Zapadnoj Evropi koja je zainteresirana da investira kao i turska dijaspora koja već investira, to je veoma važno pitanje na kojem ćemo insistirati.
Akademik Zukorlić kazao da je pitanje odnosa većinskog naroda prema manjini zapravo pitanje stabilnosti zemlje.
– Onog trenutka kada u Srbiji postignemo da se svi osjećaju kao ravnopravni građani ove zemlje i da Srbiju doživljavaju kao svoju domovinu to će značiti stabilnost.
Zukorlić dodao da je potrebno da država olakša komunikaciju sa dijasporom kako bi ona mogla da bude značajnije prisutna na ovom prostoru.
– Bošnjaci su najgore prošli po pitanju podijeljenosti raspadom bivše Jugoslavije. Ima nas u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori… i zato nam je od izuzetne važnosti pitanje povezanost i odnos Srbije prema Bošnjacima koji su porijekom iz Srbije, da bi na neki način nadomestili sve ove probleme i nije dovoljno da samo nama ovdje bude dobro, a da imamo drugačiji odnos prema Bošnjacima koji su izvan Srbije, posebno u dijaspori. Moramo se pozabaviti ljudima koji su izvan zemlje, posebno iz razloga što oni pored činjenice da se suočavaju sa brojnim problemima, pored činjenice i da su jako udaljeni, oni pokazuju viši stepen patriotizma nego mi ovdje koji smo kod kuće. Pomenuo sam investicije iz Turske, ali isto tako i spremne investicije sa Zapada, humanitarne pomoći… mi u Sandžaku, mogu reći veliki dio porodica, vrlo često preživljava zahvaljujući pomoći koja dolazi iz dijaspore.
Pored akademika Zukorlića u emisiji su učestovali:
Aleksandar Marton, Liga socijaldemokrata Vojvodije,
Đorđe Milićević, Socijalistička partija Srbije,
Miloš Terzić, Srpska napredna stranka
Ivan Kostić, Srpski pokret Dveri,
Konstantin Samofalov, Socijaldemokratska stranka.
Pogledajte cijelu emisiju:
Za bušnjake jedina alternativa za pomirenje je dobra računica i mogucnost iredentističkog djelovanja inače pomirenje ko pomirenje ih ne zanima tako da ovaj akademik mlati praznu slamu.