Akademik Zukorlić – Preduzeti konkretne korake za ozdravljenje pravosuđa

Skupština Srbije nastavila je danas rad razmatranjem Prijedloga odluke o prestanku funkcije predsjednika Prekršajnog suda u Negotinu, Osnovnog suda u Kruševcu i Osnovnog suda u Novom Pazaru.

Potpredsjednik skupštine R. Srbije, akademik Muamer Zukorlić se tokom današnjeg obraćanja u Skupštini R. Srbije kazao da je pravosuđu u Srbiji potrebno ozdravljenje.

– Pitanje reformi nekada je to bilo popularno pitanje, ali sada više nije. Sam pojam reforma prilično je potrošen pojam i sada kada kažete reforma, možete čuti samo zbijanje šale na račun te teme. Zato što zapravo ono što je očekivano od pojmova reforma i same reforme je toliko podbacilo u očekivanjima, razočarani su građani od samog pojma reforma. Moramo naći neki drugi termin i nastaviti sa ozdravljenjem i ličnim i porodičnim i sistemskim. Zašto je većina reformi koje su posljednjih decenija pokrenute ušle u ćorsokak? Zašto reforme nisu dale rezultate? Reforma na neki način predstavlja ozdravljenje, pitanje je da li može reforma uspijeti ukoliko tu aktivnost sprovode prvo oni koji ne vjeruju u to, a sa druge strane oni koji su zaraženi onim idejama koje su dovele do potrebe reforme. Vi da biste izvršili reformu pravosuđa obično se formiraju određene komisije, radne grupe koje se zaduže da pripreme konkretne programe tih reformi, ali onda vidite u tim grupama ponovno budu oni koji su najuticajniji u tom sektoru, a obično su najuticajniji oni koji su i ranije bili najuticajniji i vi samo imate prenošenje istoga duha koji će pokušati kroz reformu da pronađe neko novo pakovanje i mi imamo nastavak te sadržnine, jer moćnici su i dalje moćnici.

Ukazao na na problem korupcije i kriminala u pravosuđu.

– Ono što danas jeste bolest pravosuđa, može se sagledati i kroz ovu prizmu. Vi kada pogledate određene kadrove u sistemu pravosuđa, posebno tužilaštva, pogotovo sva moć vladanja ljudskim životima u pravosudnom sistemu ili je pretežno u rukama tužioca. Oni su ti koji zapravo odlučuju o ljudskim sudbinama, hapsiti ili ne, produžiti pritvor ili ne poslati u pritvor i tako dalje. Zapravo je tu koncentracija moći, a sa druge strane i koncentracija korupcije. Vi ukoliko pođete tragom ili putanjom određenih imena, kadrova u tužilaštvu, vi ćete vidjeti da ti ljudi uprkos činjenici da se mogu primiti brojne informacije o njima, o umiješanosti u korupciju, o sprezi sa kriminalom, vi ćete vidjeti kako oni dugo traju. Jedno od tih imena jeste izvjesni Vojislav Isailović, pomoćnik odnosno zamjenik tužioca za organizovani kriminal, a koji je postavljen još za vrijeme tkz. Demokratske vlasti. Dugo traje i inače dobro poznat da po svojoj sprezi sa određenim kriminalnim, tajkunskim i drugim koruptivnim grupama, da je jako dobro plaćen od tih grupa i to sa vrlo banalnim motivom, a to je da određene konkurente izbacuje svojim prijateljima koji ga plaćaju. Tako čovjek djeluje u tužilaštvu na samome vrlu, na tako delikatnoj stvari i to kada je u pitanju organizovani kriminal. Mi se onda pitamo ovo što imamo zadnjih sedmica, aktuelnost obračuna sa organizovanim kriminalom gdje imamo značajnu javnost da to podržava kao i većinu političkih subjekata, pogotovo ovdje u Narodnoj Skupštini. Kao što znate poslanici SPP-a kao i cijela struktura cijele strane je na vrhu programske ljestvice važnosti, a to je borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Sa pažnjom i podrškom pratimo sve ove pokušaje obračuna sa organizovanim kriminalom. Međutim, olako se prelazi preko toga kada pročitamo u dnevnoj štampi ili vidimo i čujemo na drugim medijima koliko su ti kriminalci i te organizovane kriminalne grupe imali spregu sa određenim državnim strukturama. Pročitamo i dobijemo čak i imena i brojke koliko su recimo pripadnici MUP-a imali utjecaja u njihovom postavljenju, koliko sudija, tužioca. Sve to pročitamo i čujemo, onako se isčudimo par minuta i produžimo i što više primamo takve informacije, nekako nam to izgleda kao da postaje normalno. Upravo to i jeste problem. Problem je što kada imate inflaciju loših pojava, da ne kažem inflaciju zla. Čovjek valjda da bi se psihički odbranio, on počinje da se navikava na te nenormalnosti. Kada ga permanentno bombardujete sa takvim pojavama, on u nekom trenutku da bi sačuvao svoje psihičko zdravlje i psihičko zdravlje svoje porodice, onda on kaže pa dobro, šta ćeš, tako je to, gledaj svoga posla.

Kako akademik Zukorlić ističe, svi „gledaju svoga posla“ i samim tim ojačavaju korupciju i kriminal.

„Zapravo kriminalci i te kriminalne grupe i kriminalne strukture koje predstavljaju nosioce korupcije, oni i hoće da nas zamore, da nam dosade na način da mi kažemo „pa dobro ljudi, tako je, šta ćeš, oni su toliko moćni, toliko su jaki, njima se ne može, on je tužioc, njemu je zagarantovana pozicija, ne možete ga dirati, ma šuti, hajde dobro je, može ti se sutra osvetiti, može okrenuti cijevi svojih djelovanja protiv tebe“ drugim riječima gledaj svoga posla. Dakle, ta atmosfera nije dobra. Nije dobra atmosfera gdje se navikavamo na loše pojave i na zlo. Moramo u tome biti glasni.

Najvažnija glasnost koja se očekuje jeste zapravo iz Narodne Skupštine, dodaje akademik Zukorlić.

„Mi ovdje dobijamo desetine sati dnevno direktnog prenijosa na javnom servisu. Dakle, ukoliko bi se to pretočilo u ove marketinčke sekunde, možete mislit koliko bi to koštalo. To je ogroman nacionalno-državni resurs koji je ustupljen nama, narodnim poslanicima. Zato mi moramo te najskuplje minute i sekunde koje su nam date na raspolaganje, iskoristiti na najbolji mogući način. Da čuju, naši glasači i naši građani, šta mi o tome mislimo, ali isto tako da na njih utičemo najkvalitetnije na njihovu svijest i da zapravo oni vide da nisu pogriješili time što su nas birali ovdje da ih predstavljamo tokom ovoga mandata. Ukoliko mi ovdje ne pokažemo hrabrost ili ne daj Bože pokažemo određeni kukavičluk ili određenu selektivnost da one koji se nalaze na najjačim tužilačkim ili sudskim pozicijama ne smijemo prozvati, ne smijemo ukazati na njih. Istina, mi ovdje nemamo izvršnu vlast, mi ovdje ne možemo da hapsimo, ne možemo da donosimo presude i hvala Bogu i ne treba jer mi jesmo najviši zakonodavni i predstavnički, ali i najviši nadzorni organ, ali sa te pozicije i sa te tri uloge, a koje su strateški najbitnije mi moramo imati glasne stavove preko kojih ćemo emancipovati i osloboditi građane, tako da oni u strukturama organizovanog kriminala, u strukturama kriminaliziranih sudija i tužioca ne vide super moć kojoj se nije moguće suprotstaviti.

Obratio se u ime građana o problemu na graničnom prijelazu Gradina.

– Vršeći svoju ulogu Poslanika i prenošenja glasa sa terena, želim ovdje obavijestiti i Narodnu Skupštinu i javnost da mi permanentno dolaze pritužbe o ponašanju saobraćajne policije u Pirotu, pri graničnom prijelazu i nakon graničnog prijelaza Gradina. S obzirom da znate da je ogromna frekvencija na tom graničnom prijelazu desetina autobusa iz Novoga Pazara, a koji cirkulišu preko Bugarske prema Istanbulu. Zamislite sada autobus koji ima 50 putnika i koji se vraća iz Istanbula i koji prođe svu graničnu, policijsku, carinsku proceduru na 200 metara iza granice, ljudi umorni vozili se više od 10 sati od Istanbula, zaustavlja ih saobraćajna patrola i maltretira ljude, izbacuje sve putnike, izbacuje vozača, a jedan policajac ostaje u autobusu i pregovara sa drugim vozačem. Sada možete misliti zašto policajac pregovara sa jednim vozačem u četiri oka, bahato, drsko, prijeteći. Naravno, na kraju se sve završava ucjenama i reketom i zapravo to je ono što meni Novopazarski prijevoznici javljaju i traže da o tome podignem glas. Evo ja ovog trenutka to činim.

Pozvao Ministarstvo unutrašnjih poslova da djeluje adekvatno.

– Dakle, pozivam Ministarstvo unutrašnjih poslova, a koje na nivou ministra moram kazati jeste kooperativno i uvijek djeluje invetivno kada su u pitanju slični slučajevi. Ali ovo nije pitanje koje treba da se riješi jednom intervencijom. Ovo je pitanje koje treba da se riješi procesuiranjem tih bahatih policajaca koji sebe doživljavaju kao neke lokalne šerife, kojima se prosto može jer su godinama pljačkali te ljude koji se bore da zarade prevozeći putnike. Dakle, ono što tražim od ministra i nadležnih organa u MUP-u jeste da se poduzmu potrebne aktivnosti, da se takvi ljudi procesuiraju i da takvi ljudi ne mogu biti policajci. Policajac na terenu, na ulici je zapravo prvo lice države i to je ono što je u direktnoj komunikaciji sa građaninom. Možete imati idealnu državu na nivou Vlade, na nivou Skupštine, na nivou Ministarstava i viših organa ali ukoliko imamo probleme na onoj prvoj liniji komunikacije između građanina i policajca, građanina i nekog drugog službenika, onda mi i dalje imamo problem. Zato se mora ići do kraja, ne smije se dopustiti tim lokalnim kaubojima da zapravo to što je Pirot udaljen, to što je sve to udaljeno od centra od Beograda, da to može da bude zapostavljeno. Zato smo mi narodni poslanici ovdje, da svaki glas koga imamo sa terena zapravo prenesemo ovdje jer smo mi poslanici, jer smo poslani, narod nas je poslao da ga ovdje predstavljamo i mi to moramo činiti krajnje dosljedno i na način da to bude na korist i u korist građana.

Izvor: SANA