Akademik Muamer Zukorlić održao je 13. besjedu na temu: „Pandemija i ekonomija“. On je tom prilikom istakao da ukoliko bismo postavili pitanje koji od sektora života imaju najveće interesovanje, najveća očekivanja, najveće strahove od ove pandemije i njenih reflekcija, van svake sumnje, ekonomija i pitanja iz ove oblasti su najzainteresiranija za posljedice odnosno reflekcije pandemije na ovo polje.
„Treba posebno obratiti pažnju šta su zapravo ti ključni mjehuri ili baloni koji predstavljaju laž koja je ovog trenutka, ovih dana, ovih sedmica eksplodirala, sve više smo uvjereni namjerno, sve više smo uvjereni da se radi o virusu sintetički izazvanom čak imamo i nove teze koje nisu daleko od pameti. Ponašanje ovog virusa suprotno je prirodi ponašanja virusa a i mi koji određeno znanje zahvatamo sa bunara koji su nadmaterijalni, koji su teološki, koji su vezani za Božije istine također možemo da tvrdimo da cjelokupno iskustvo ljudske civilizacije kroz cijelu ljudsku povijest, ne pokazuje niti jednom situacijom sličnom. Da, dešavale su se zaraze i jedne i druge, i bakterijske i virusne ali prosto nikada ništa slično se nije desilo u pogledu ovog dometa, globalnog udara koji je istovremeno za svega nekoliko sedmica zahvatio cijelu zemaljsku kuglu, od Australije do Kanade, od Argentine do Rusije i Sibira, prosto nešto što zdrav razum ne može da pojmi, pogotovo ukoliko iskoristimo taj zdrav razum i pokušamo dođi do određenih paralela, argumenata i određenih pokazatelja. Da, nema sumnje da se radi o vještački produkovanoj čestici, ostaje da se vidi da li je ona virus ili je u pitanju toksin, ili je u pitanju čestica kojom se ljudi truju, sve više smo uvjereni, ne samo da je u pitanju vještački proizvod već i da je namjerno plasiran a mislim da će naredne sedmice, a pogotovo naredni mjeseci to još značajnije pokazati. Tada smo govorili o obnovi robovlasništva, odnosno o uspostavi jednog novog najsofisticiranijeg robovlasništva koje je ikada čovječanstvo moglo ne samo da doživi, nego i da zamisli.“
Naglasio da je robovlasništvo prije svega ekonomsko-socijalni poredak.
„U ekonomiji postoji nekoliko načina privređivanja, postoji također realni sektor u privredi, to je proizvodnja i poljoprivreda, to je onaj najrealniji način privređivanja odnosno sticanja zarade, proizvodite i to je ono što na kraju krajeva predstavlja kičnemi stub svake privrede, bilo da je ta proizvodnja ona tipična proizvodnja od one elementarno-zanatske do neke masovne, kroz fabrike i savremene tehnologije proizvodnje ili ona koja predstavlja najklasičniji način obezbeđivanja sredstava za život, prije svega za ishranu koja se zove poljoprivreda, to je u ekonomiji poznato kao realni sektor. Pored ovog sektrora postoje i raznovrsne uslužne djelatnosti kojih je jako puno i zapravo u uslužnoj djelatnosti onaj ko vrši uslužnu djelatnost on zapravo prodaje rad, samousluga znači rad, vi tu nemate proizvod da plasirate i prodate, niste proizveli bilo šta što bi se moglo zvati proizvodom ali ulažete svoj rad, trud i kroz tu uslugu, kroz svoj rad vi stičete pravo i etičko i formalno, pravo da to naplatite i to je usluga bilo da je ona na polju turizma, bilo da je ona na polju nekog agencijskog djelovanja nije važno ali sve se to zove uslužna djelatnost gdje vi svojim radom, ulaganjem svoga rada stičete pravo da to naplatite i postoji treće polje legalnog privređivanja a to su razne spekulativne metode zarade, koje također mogu biti legalne a koje se sve mogu svrstati u kategoriju trgovine, mimo toga skoro ne postoji ništa što bi moglo biti legalno, međutim, postoji četvrti oblik koji je moralno nelegalan ili koji je u suštini nelegitiman, koji nije zdrav i koji predstavlja uglavnom skoro korjen za sve oblike nezdravih pojava u ekonomiji, odnosno u privređivanju a to je privređivanje na bazi kamata, to je neki četvrti oblik gdje vi nemate niti proizvod, niti rad, niti uslugu, niti imate trgovinu.“
Istakao da rješenja vezana za paralelno tretiranje trgovine i kamate imamo u Božijoj riječi.
„Zašto sada ne tretiramo proizvodnu i usluge? Zato što one nisu nimalo sporne. Zašto bi trgovina mogla biti sporna? Baš zato što i trgovina izgleda kao zarada bez motike, gdje nemate ni neki veliki trud jer možete trgovati i bez toga da ulažete neki veliki rad, danas pogotovo trgovati se može i na elektronski način. Zato što oni koji koriste kamatu pokušavaju i to pravdati da je neka vrsta trgovine, Uzvišeni Stvoritelj kao neko čija je riječ neprikosnovena i savršena, to izgovara, odnosno nama šalje još prije 1400 godina, zamislite u 7. vijeku gdje je bila privreda, gdje je bila ekonomija, kada nismo imali nikakve teorije iz te oblasti, vidite šta znači Savršena Božija riječ, On tada još nama kaže „Allah je dozvolio trgovinu a zabranio kamatu“, na prvi pogled ova formulacija izgeda veoma jednostavno kao da ona tretira dvije banalne stvari pa ovo je dozvoljeno, ovo je zabranjeno, izgleda kao nešto što je eto prosto tako rečeno bez nekog, na prvi pogled dubokog logičkog osnova, zašto bi trgovina bila dozvoljena a kamata zabranjena. Međutim, onaj ko je iole izučavao islamsku ekonomiju posvjedočit će i potvrdit će sigurno da je ovo zapravo jedan od stubova ekonomije.“
Naglasio i koja su dva ključna stuba zdrave ekonomije, odnosno zdravog načina privređivanja.
„Prvi stub jeste zabrana kamate, u ovom slučaju dozvola trgovine baš da bi se jasno ukazalo na suštinsku, etičku ali i privrednu razliku između kamate i trgovine. Kao i sva druga rješenja, kao i svi drugi propisi, ne postoji u Božijoj riječi niti jedan propis koji je postavljen dogmatski bez toga da nije jasno vezano ono što je dozvoljeno za korist i dobro, a ono što je zabranjeno za štetu, definitivno sve što je dozvoljeno, halal je vezano za korist i dobro, a sve što je proglašeno haramom je vezano za štetu, bilo da je u pitanju individualna ili kolektivna šteta. Osnov da bi neko uzeo novac za nešto ili osnov zarade jeste ili trud tj. rad, jer rad je i u proizvodnji i u poljoprivredi i u uslugama, osnova je rad, vi nešto radite, pa radom proizvodite, iili je u pitanju rizik, to su dva osnova koja vam nešto čine moralno i etički legalnim, to jeste halal. Za rad nije sporno, vi radite, ulažete trud i na osnovu toga ste nagrađeni, to vam je plaćeno, po osnovu dogovora, ugovora, čega god i tu nema ništa sporno, međutim, pošto u trgovini nema velikog truda ili nema rada koji je srazmeran zaradi, jer u trgovini morate nešto da radite ali postoje oblici trgovine đe se zarađuju milioni a trud nije adekvatan toj količini novca ili toj količini zarade, i šta je to što trgovcu čini halal zaradom a kada to kažem uključujem i mogućnost trgovine novcem, e to je ono što trgovinu odvaja od kamate, a to je rizik. Zašto je kamata zabranjena? Zato što u kamatnom zarađivanju nema niti rada, niti rizika, ne postoji ništa što predstavlja neku vrstu žrtve koju daješ da bi zaradio, osim što imaš novac koga daješ onom kome je potreban kao pozajmicu, i na osnovu te pozajmice on ti plača dodatni iznos, koji je veći od glavnice koju ti vraća i to ti plaća periodično, mjesečno ili kako ste se već dogovorili i u tom slučaju onaj koji je pozajmio novac nema niti truda, niti rizika i zbog toga je haram, zbog toga je zabranjeno i ne samo zbog toga, to je jedan od ključnih osnova.“
Zaključio da je skoro 90% svijeta porobljeno na ovaj način, što se po kamatnom sistemu postiže i ostvaruje dužničko robstvo, bez obzira što ono nije priznato.
