Akademik Zukorlić: Nema slobode bez razuma, sposobnosti rasuđivanja i odgovornosti

1
420

Akademik Muamer Zukorlić je u četvrtoj besjedi o vanrednom stanju govorio na temu „Sloboda izazova zapadne civilizacije“. On je naglasio da je sloboda jedan od veoma važnih pojmova u cjelokupnoj ljudskoj civilizaciji, te da je jedan od pojmova koji se doživljavaju kao potpuno jasni, za koje se podrazumijeva da su jasni.

„Ako biste upitali mnoge koji misle da je taj pojam do kraja jasan, da kažu definiciju ili svojim riječima objasne šta znači sloboda, to bi bio jedan od pojmova sa kojim bi imali problem da ga definišu. To je slučaj sa skoro svim pojmovima koji imaju taj značaj i koji imaju toliki uticaj u ljudskim životima, na svim nivoima i u svim vremenima. Sloboda je vrijednost koja je sastavni dio elementarne ljudskosti, čovjek samim činom stvaranja dobio je i pravo na svoju slobodu, ukidanje čovjekove slobode znači redukovanje ili ukidanje njegovog dostojanstva, njegove vertikali a vertikala čovjeka je zapravo ono što ga do kraja čini čovjekom i što ga razlikuje od drugih živih bića, poput životinja, koje nemaju slobodu i koje su u horizontali. Postoje brojne teorije, brojne analize kroz cjelokupnu povijest ljudsku, kroz teološku misao, filozofsku, umjetničku, naučnu o tome šta je osnov ljudske slobode, i ono u čemu postoji veoma značajno slaganje jeste da je razum kao odlika čovjeka, ono što ga je preferiralo u smjeru prava na slobodu.“

Pravo na slobodu zasniva se na slobodi izbora, a sloboda izbora se zasniva na mogućnosti i slobodi rezona, a rezonovati može samo ono biće koje je obdareno razumom, istakao akademik Zukorlić.

„Može rezonovati i rasuđivati između dvije stvari, u ovom slučaju vrijednosno rezonovati i rasuđivati, tako da je upravo time što je čovjek odlikovan razumom, Svevišnji Stvoritelj ga je počastio mogućnošću da bira, mogućnošću izbora i rasuđivanja. Stvoritelj je svojom milošću htio da čovjeku podari jedan dio slobode volje, ne apsolutnu volju ali mogućnost barem ograničene slobode volje, pa je nakon što mu je darovao razum, dao mu mogućnost da bira i to je osnov za još jedan princip, još jedan aspekt koji je vezan za slobodu a to je aspekt odgovornosti, prema tome nema slobode bez razuma, nema slobode bez sposobnosti rasuđivanja i rezonovanja, nema slobode bez odgovornosti, to su osnovni postulati mogućnosti i prava na slobodu. Imamo apsolutnu Božiju volju i u okviru te apsolutne Božije volje imamo ograničenu ljudsku volju, koja je po ovlasti Stvoritelja prebačena čovjeku, što jeste između ostalog i možda ključni smisao čovjekovog stvaranja i čovjekovog života na ovom svijetu. Postoje stvari u kojima čovjek do kraja determinira, gdje nema slobode volje, gdje je tu Božija volja apsolutna a to je pitanje života, kada že da se rodi, koliko će da živi, gdje će da živi, gdje će da se rodi, ko će da mu budu roditelji i tako dalje, to su stvari u kojima je čovjek do kraja determiniran i o kojima čovjek ne odlučuje niti može na bilo koji način da utiče, to znači da za ono na šta ne možeš da utičeš, nisi ni odgovoran i ne možeš polagati račune, niti možeš biti nagrađivan, niti možeš biti kažnjavan, a to znači ne možeš biti ni vrijednovan, zato je svako nastojanje čovjeka da bude vrijednovan u stvarima u kojima ne participira u odlučivanju i odgovornosti, besmisleno. Zato, nastojanje ili postojanje raznih ideologija koje čovjeka nastoje preferirati po osnovu nacije, rase, boje kože su zapravo retrogradne orijentacije jer nikakvog osnova i smisla nema, niti logičnog, niti etičkog, da čovjeka vrijednujete zato što pripadate nekoj naciji ili da ga omalovažavate zato što pripada drugoj naciji.“

Istakao da postoje različite percepcije slobode ali da ih možemo podijeliti na dvije ključne percepcije, to je zapadnjačka percepcija slobode i islamska percepcija slobode, te da te percepcije slobode imaju vrlo jasne implikacije na naše živote u individualnom, kolektivnom, civilizacijskom, političkom i svakom drugom pogledu.

„Po zapadnjačkoj percepciji, sloboda počinje od beskraja i okrenuta je prema osvajanju zabranjenog, dakle, postoji nešto što je kroz cjelokupnu povijest ljudske civilizacije zabranjeno, smatra se zabranjenim, smatra se sramotnim i grehotnim, prije svega kroz religijsku postavku ili koncepciju, to je ono što je konstansa. Ljudska civilizacija od svog postojanja ima svoja načela koja su i običajno potvrđena a koja najčešće imaju svoje korjene u svetim knjigama priznatih i poznatih vjera i religija, postoji i snob zabranjenih stvari koje su zabranjene od strane samovoljnih vladara, u pogledu osvajanja slobode kroz zapadnjačku percepciju, ograničene slobode od strane samovoljnih vladara, tu nemamo razlike između islamske i zapadnjačke percepcije slobode. Ukoliko je ljudsku slobodu ograničio samovoljni vladar, nepravedni vladar onda zapadnjačka i islamska percepcija slobode se ne razlikuju, one su iste i obje se slažu da je strelica slobode u tom slučaju opredjeljena prema tom ostrvu zabrane koje je zabranio taj nepravedni vladar. Međutim, u pogledu zabrana koje su određene od Allaha dž.š. kroz svete knjige, uključujući i Kur’an, onda u tom pogledu imamo različitu percepciju slobode iz perspektive zapadne civiliacije i iz perspektive islamske civilizacije i misli. Zapadnjačka percepcija slobode stremi tome da osvoji i to zabranjeno ostrvo, kretanje iz beskraja sa ambicijom osvajanja zabranjenog od strane Gospodara svjetova, to je zapadnjačka percepcija slobode. Ostavlja se utisak da je ljudska civilizacija tim pomeranjem granica slobode, na račun vrijednosnih principa, znači da nešto što je bilo kroz ljudsku povijest nemoralno, počinje se tumačiti kao moralno, da nešto što je bilo zabranjeno, počinje se predstavljati kao dozvoljeno, da nešto što je bilo sramotno više nije sramotno i tako dalje i to se u savremenoj zapadnoj civilizaciji predstavlja kao civilizacijsko ostvarenje, to je ogromna zamka zapadnjačke civilizacije jer postavlja se pitanje, šta kada se osvoji sve. Razumijevanje slobode iz islamske slobode je potpuno suprotno, osvajanje slobode po islamskoj percepciji kreće od zabranjenog i ide u pravci neograničenog, imamo ostrvo koje je zabranjeno, tu se nalaze principi, moralni, etički principi koji su sadržani u deset zapovedi, koji su sadržani u kuranskim normama koje se tiču zabrana, bilo da se odnosi na relaciju ponašanja ljudi prema ljudima, ljudi prema sebi, ljudi prema svojoj porodici, ljudi prema Bogu, znači, odnos čovjeka i Boga, odnos čovjeka i ljudi i odnos čovjeka i sebe, to su tri relacije koje se regulišu normama koje dolaze od Svevišnjeg Stvoritelja i tu postoje određene zabrane, sve te zabrane su kroz cjelokupnu ljudsku povijest i od strane svih teoloških učenja vrlo srodne i skoro iste, taj etnos, taj etički sustav normi je skoro identičan, tu je suštinska razlika između zapadnjačke i islamske percepcije slobode.“

Komentirajući vanredno stanje, akademik Zukorlić poručio predsjedniku Vučiću i njegovom timu da se trebaju sagledati stvari, da ako je bilo korisno ograničavanje kretanja od 17h do 5h i ako je bilo rezultata, ne treba se samo govoriti da niko ne sluša, apsolutna većina sluša i restriktivne mjere su zbog jedne manjine, te da misli da zabrana kretanja 24h ne bi bila dobra opcija.

Izvor: SANA

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.