Ahmed ef. Daca – ratni predsjednik Novog Pazara, koji je spasio 420 lokalnih Srba

2
2763
Ahmed ef. Daca (1894-1945), ratni gradonačelnik Novog Pazara

Piše: dr. Harun Crnovršanin

Ahmed ef. Daca spada u red najvećih sinova Sandžaka, jer je u toku Drugog svjetskog rata bio među prvima u odbrani Novog Pazara od četnika Draže Mihailovića. Zahvaljujući pazarskim braniteljima na čelu sa Aćif efendijom i Ahmed efendijom bošnjačko stanovništvo ovog grada nije doživjelo tragediju sličnu Bošnjacima u Bihorsko-Limskoj oblasti.

Nemerljivi doprinos u odbrani Pazara dali su Bošnjaci sa Pešteri, iz Rožaja i Biševa kao i albanska braća iz susjedne Drenice na čelu sa Šabanom Polužom.

O životu Ahmed ef. Dace malo se zna, i ono što je napisano od strane lokalnih komunističkih historičara je vrlo tendeciozno i smišljeno sa namjerom da se ovaj uglednik prikaže u najgorem mogućem svjetlu.

Ahmed  je rođen 1894. godine u Novom Pazaru u uglednoj i imućnoj familiji. Njegov otac Mursel bio je poznati trgovac u gradu i imao je svoje dućane u neposrednoj blizini Ejup-begove džamije koju su komunisti srušili nakon Drugog svjetskog rata. Porušeni su i svi dućani i hanovi od ove džamije do Velike ćuprije.

Mursel je imao dva sina: Ljutviju i Ahmeda. Ljutvija je nastavio očevim stopama i postao poznati trgovac. Imao je dućan na spratu i tri kuće pored Ejup-begove džamije.  Ahmed je, nakon završene turske škole Ruždije postao činovnik Trgovačko-privredne banke u gradu a kasnije i blagajnik prve Hidroelektrične centrale zvane „Sandžak“ u Novom Pazaru.

Ova centrala je počela sa radom u novembru 1931. godine i sa njom je počela elektrifikacija Pazara. Njeni vlasnici bili su: Ranko Ivković, vlasnik malog hotela „Vrbak“, preteče današnjeg hotela „Vrbak“ i petorica najimućnijih ljudi u gradu: Aćif ef. Hadžiahmetović, Džemail-aga Bošnjović, Hamza ef. Pećanin, Ejupaga Ljajić i Dušan Vranić, apotekar.

Ahmed Daca je jedan od osnivača koluturno-prosvjetnog udruženja „Gajret“

 

Ahmed je pripadao naprednoj pazarskom omladini. Za ono vrijeme bio je izuzetno obrazovan. Pored bosanskog govorio je i turski i albanski jezik. Bavio se kulturno-prosvjetnim radom u novoosnovanom udruženju zvanom „Gajret“.   Ovo društvo je prvi put osnovano 1903. godine u Sarajevu i ono je bilo prethodnik današnjeg „Preporoda“. Cilj osnivanja „Gajreta“ bio je pomaganje siromašnih učenika u srednjim i visokim školama. Kao rezultat aktivnosti „Gajreta“ u Novom Pazaru osnovana je Ćilimarska škola koja je zapošljavala mlade Bošnjakinje koje su bile slabijeg materijalnog stanja.

U Novom Pazaru je 1920. godine, na inicijativu beogradskog „Gajreta“, osnovan pododbor Gajreta. Njegovi članovi bili su: Mehmed. ef. Pećanin, Šemsi-beg Čavić, Fehim-beg Ćorović, predsjednik opštine, Ahmed ef. Daca,  Omer ef. Koničanin, Hidajet ef. Pluncević, Halim Bajraktarević, Osman ef. Redžepefendić, Adem Duračković, Mustafa Alijević, Suljo Mekić, Šerif Čolaković, Nuradin ef. Crnišanin, Vejsel Bondžuković, Zuhdi ef. Abdurahmanović, Ali ef. Salihović, Dano Komanović, Selim ef. Petlača, Jusuf ef. Mavrić i Nazif Dervišnurović.

Napomenimo da je Sandžak u međuratnom periodu, tj. u Kraljevini Jugoslaviji bio najzaostalije područje ove države u kojem je carovalo siromaštvo i nepismenost.

Sandžački Bošnjaci su se nakon završetka Prvog svjetskog rata (1918) našli prvi na udaru kraljevih žandara i paravojnih četničkih formacija zloglasnog Koste Pećanca. U ljeto 1922. godine Kostini četnici ubijaju 30 Bošnjaka u selu Starčeviću kod Ribarića, a u noći između  09. i 10. novembru 1924. u Šahovićima crnogorski ekstremisti iz Kolašina i Mojkovca masakriraju između 600 i 750 bošnjačkih civila.

Bošnjaci nisu imali prilike da dobiju bilo kakvo obrazovanje, jer nije ni bilo škola a žandarmerijske stanice su se nalazile u svakom većem selu.

Ahmed Daca se među prvima priključio muslimanskoj stranci Džemijet

 

Bošnjački prvaci u Sarajevu i Novom Pazaru uviđaju neophodnost formiranja svoje autentične političke stranke koja će se u srbijanskom parlamentu (skupštini) boriti za ostvarenje prava bošnjačko-muslimanskog naroda i njegovu zaštitu. Tako je u Sarajevu osnovana politička stranka pod nazivom „Jugoslovensko-muslimanska organizacija“ (JMO) na čelu sa dr. Mehmedom Spahom, a u jesen 1922. godine u Novom Pazaru je na zboru, uz prisustvo velikog broja Bošnjaka, osnovan Okružni i Sreski odbor stranke Džemijet. Centrala ove stranke se nalazila u Skoplju a njeni osnivači su bili:  Kenan Zija, Ismail Hakija, Ferhat-beg Draga i Aćif ef. Hadžiahmetović.

Glavni govornici ovog skupa bili su: Ćamil-beg Ejupbegović i Aćif efendija koji su apelovali na jedinstvo našeg naroda.  Džemijetu se među prvima priključuje Ahmed ef. Daca. Najveći uspjeh Džemijet postiže na opštinskim i parlamentarnim izborima od 1923. do 1925. godine. Na poslaničkim izborima od 1923. godine pobijedila je stranka Džemijet a Aćif efendija je izabran za poslanika.

Međutim, na sljedećim poslaničkim izborima od 10. februara 1925. radikali Nikole Pašića organizuju svoje falange, tj. naoružane Srbe iz grada i oko 200 Srba iz raznih sela, pretežnio sa planine Golije, kako bi spriječili da Džemijet ponovo odnese pobjedu. Među batinašima je bilo i Jevreja. Bili su naoružani puškama, pištoljima, bombama, sjekirama i motkama. Njima su se priključili i pazarski žandari i drugi organi vlasti. Uoči dana izbora, na svim brdima oko Novog Pazara čuli su se rafali iz oružja i eksplozije bombi i dinamita. To je trajalo cijelu noć. Cilj je bio da se Bošnjaci zaplaše i ne izađu na izbore. Sutradan, narod je ipak izašao na biračka mjesta da glasa za Džemijet. Međutim, pored glasačkih kutija stajali su žandari i policijski pisari koji su ich silom i batinama tjerali sa birališta. Negdje oko 200 Bošnjaka iz grada bilo je prebijeno ispred biračkih mjesta. Među njima se nalazio i Emin-aga Hadžiahmetović, otac Aćifa efendije.

Grad je, na dan izbora, opustio i Bošnjacima je bilo onemogućeno da glasaju za Džemijet pa je za poslanika izabran Živko Šušić, kandidat za poslanika na listi Radikalne stranke. Ovaj radikal je ostao upamćen kao veliki mrzitelj muslimana pa je na njega u blizini grada, kod Piloreta, vođa sandžačke komite Jusuf Mehonjić izvršio neuspjeli atentat.

Kao posljedica ovog terora u Novom Pazaru narod počinje da se seli u Tursku. Samo iz grada se iselilo preko 150 familija a sa područja Novopazarskog (tada Deževskog) sreza još oko 200 familija je otišlo na put bez povratka. Ahmed Daca je, zajedno sa Aćif efendijom, bio veoma angažovan u zaustavljanju iseljavanja muslimanskog življa u Tursku.

Nakon ovih izbora stranka Džemijet je zvanično prestala da postoji, a Aćif efendija i Ahmed ef. Daca nastavljaju politički rad u Džemijetu, u ilegali. Uporedo sa politikom obojica su se bavila bankarstvom i trgovinom.
Zbog svojeg poštenja i požrtvovanosti za svoj narod uživali su veliki ugled, pa je narod obojicu oslovljavao sa „efendija“.
   Vremenom su Aćif i Ahmed postali nerazdvojni prijatelji. To prijateljstvo učvrstila je i ženidba Ahmeda Dace sa Aćifovom starijom sestrom Azizom 1923. godine. U braku sa Azizom Hadžiahmetović(1897-1972) imao je pet sinova: Sulejmana, Riza, Šabana, Kemala i Kadriju i ćerku Veziru. Stanovali su u Jošanici, u Domskom sokaku. Ahmed efendija je bio bogat čovjek i tamo je imao dvije velike  kuće  koje su komunisti konfiskovali a kasnije porušili i na njihovo mjesto sagradili današnju zgradu „Bor“. I danas je u narodu ostalo da se jedna ulica zove „Dacanski sokak“.

Treća njegova kuća, koju komunisti nisu konfiskovali, nalazila se na početku današnje Prvomajske ulice, odmah ispod zgrade Mešihata, sa donje strane puta. I ona je prije dvije godine porušena (2019) i na to mjesto sagrađena velika zgrada.

Položaj Bošnjaka pred Drugi svjetski rat i legendarna odbrana Novog Pazara od Dražinih četnika

 

Zvanična beogradska politika sa dinastijom Karađorđević nije priznavala bošnjački narod niti kao naciju niti nacionalnu manjinu, već kao vjersku grupaciju koja treba da odluči kojem će se narodu prikloniti-srpskom ili hrvatskom. Na Bošnjake se gledalo kao na balast koje se treba što prije riješiti isprobavajući na njima sva sredstva i metode politike sile.

Najtragičnija situacija za Bošnjake nastala je u Drugom svjetskom ratu (1941-1945). Pojavom četnika Draže Mihailovića, Bošnjacima je zaprijetila opasnost od biološkog i etničkog uništenja čitave populacije.

Poučeni iskustvom iz skorije prošlosti Aćif efendija, Ahmed efendija, u dogovoru sa prvacima susjednih srezova: Hasanagom Zvizdićem, Džemailom Koničaninom, mula Jakupom Kardovićem, Mujkom Mukovićem i albanskom braćom sa Kosova, organizuju sudbonosnu odbranu ovog grada.  Aćif efendija je bio turski oficir i uspio je da, za kratko vrijeme, vojnički organizuje svoj narod  i da pobijedi daleko moćnijeg neprijatelja. Dražini četnici su u bitci za Novi Pazar doživjeli najveći poraz u toku 1941. godine.

Ahmed efendija, u dogovoru sa Aćif efendijom i mula Jakupom Kardovićem, spašava 420 lokalnih Srba

 

Najsvjetliji, a ujedno i najteži dio novije historije Novog Pazara je period od 02. oktobra do 07. decembra 1941. godine. U toku ovih 65 dana vodila se odlučujuća bitka za opstanak Bošnjaka-muslimana na ovom i širem prostoru.

U toku četničkih napada na Novi Pazar u kasnu jesen 1941. godine, ratni predsjednik ovog grada Ahmed ef. Daca je, nakon konsultacije sa Aćif efendijom i mula Jakupom Kardovićem, sklonio 420 lokalnih Srba u prostorije Okružnog suda i zatvora i tako ih spasio od osvete pridošlih Albanaca iz Drenice.

Za Albance su svi Srbi isti, oni ne prave nikakvu razliku među njima, i ovo je bio trenutak kad im je palo da se osvete zbog zločina koje su četnici izvršili u tom periodu na Kosovu i u Sandžaku. Ahmed efendija je, kao predsjednik Pazara, donio odluku da se, oko prostorija gdje su smješteni Srbi, postavi straža koja se danonoćno smenjivala, koja je štitila Srbe od upada ogorčenih pojedinaca ili grupa iz redova Bošnjaka i Albanaca.

U toku njemačke okupacije Novog Pazara, njegov predsjednik  Ahmed ef. Daca je sa Nijemcima sarađivao onoliko koliko se moralo

 

Njemačka vojska je sredinom aprila 1941. godine ušla u Novi Pazar i odmah nakon tri dana smijenila dotadašnjeg predsjednika Dušana Davidovića, koji je istovremeno bio i predsjednik Četničkog udruženja Deževskog (Novopazarskog) sreza. Na prijedlog Aćifa efendije kod njemačkih vlasti za predsjednika opštine postavljen je Ahmed Daca. Sve važne položaje koje su ranije držali Srbi preuzeli su Bošnjaci, a iz dotadašnje kraljeve žandarmerije  izbačeni su svi Srbi i Crnogorci, jer Aćif efendija nije imao povjerenja u njih. Ta njegova dalekovidost i preventiva pokazale su se u kasnijim događajima kao potez koji je spasio Novi Pazar a time i čitav Sandžak od četničkog pokolja. Za komandanta žandarmerije postavljen je Azem Hadžović.

Na položaju predsjednika Novog Pazara Ahmed ef. Daca je ostao do 01. marta 1942. godine, kada ga zamenjuje Jonuz-aga Mulahodović, a on preuzima dužnost načelnika Deževskog (Novopazarskog) sreza.

Historičari dr. Redžep Škrijelj i mr. Esad Rahić ističu da su i Aćif efendija i Ahmed Daca „sa njemačkim okupatorom sarađivali u mjeri koja je bila neophodna da bi se očuvala biološka supstanca Bošnjaka u Novom Pazaru i okolini. Međutim, za Srbe oni su bili kolaboracionisti koji su sarađivali sa okupatorima i samim tim počinili izdaju“.

Nije nikakva tajna da su i Aćif efendija i Ahmed efendija vodili proalbansku politiku i da su doprinjeli da Novi Pazar uđe u sastav Velike Albanije. Za poslijeratne komunističke historičare u Novom Pazaru i šire, Velika Albanija je bila fašistička tvorevina. Treba se upitati šta je onda bila Dražina Velika Srbija ili uža Srbija u kojoj je vladao Milan Nedić, bliski saradnik nacističkog vođe Adolfa Hitlera i političar koji se hvalio da je prvi u Evropi riješio „Jevrejsko pitanje“. Tokom čitavog rata u beogradskim koncentracionim logorima. Banjici, Sajmištu, Jajincima ubijeno je na desetine hiljada Jevreja i Roma. I pored toga danas mnogi u Srbiji Milana Nedića smatraju „srpskom majkom“.

Šta je bila Nezavisna Država Hrvatska (NDH) sa poglanikom Antom Pavelićem na čelu? Pavelićeve ustaše su „u dva koncentraciona logora:  Jasenovac i Stara Gradiška ubili 85.000 pripadnika srpskog, jevrejskog i romskog naroda“. (Iz referata Vladimira Žerjavića, stručnjaka koji je istraživao žrtve Drugog svjetskog rata, pročitanog na suđenju Dinku Šakiću u Zagrebu 31. maja 1998.godine).

Međutim, nakon rata, srpski nacionalisti su ovaj broj od 85.000 ubijenih u Jasenovcu i Staroj Gradiški desetostruko uvećali i od toga napravili mit. Istraženo je da su ustaše u logoru Jasenovac ubili i preko 1.500 Bošnjaka, uglavnom partizanskih simpatizera.

U toj Velikoj Albaniji, u koju je ušao i Novi Pazar, samo da bi se spasio od četničke kame, od albanske ruke nije stradao nijedan Bošnjak, a u zamišljenoj Velikoj Srbiji u koju su trebali da uđu Bosna, Sandžak i Kosovo, nije bilo mjesta ni za Bošnjake ni za Albance. Prema istraživanju prof. Šemsa Tucakovića iz Sarajeva, „četnici Draže Mihailovića ubili su u toku Drugog svjetskog rata 106.000 pripadnika bošnjačke nacionalnosti!

Nacionalistički krugovi u Beogradu ni tada (1941.) a ni sada (od 1991. do danas) ne odustaju od stvaranja Velike Srbije. Samo su se promijenili izvršitelji tog genocidnog projekta: 1941. godine bio je vojvoda Draža Mihailović a 1991 g..-Slobodan Milošević.

Aćif ef. Hadžiahmetović i Ahmed ef. Daca, umjesto da budu nagrađeni što su sačuvali stanovništvo Novog Pazara od četničkog pokolja, bivaju od partizana javno streljani na Hadžetu 21. januara 1945.

 

Ono što četnici nisu uspjeli da urade sa Pazarcima krajem 1941. godine, uradili su partizani na kraju rata kada su ušli u ovaj grad kao „oslobodioci“. Ti oslobodioci, u čijim redovima je bio veliki broj obrijanih četnika, ubili su na Hadžetu preko 1.500 najuglednijih Bošnjaka. Pogubljeni su bez suda i presude. Likvidacijama je rukovodio šef zloglasne partizanske OZNE- major Đorđe Peruničić koji je krajem 1943. iz četnika prešao u partizane. Od navedenog broja ubijenih partizani su javno streljali samo dvojicu_Aćifa efendiju i Ahmeda efendiju, kako bi narodu utjerali strah u kosti.

Od 28. novembra 1944., kada su partizani ušli u Novi Pazar, pa do početka 1946. godine na Hadžetu su se svake noći vršile egzekucije uglavnom nevinih Bošnjaka. Više od godinu dana na Hadžetu se odvijala tragična i krvava drama.

Međutim, naš narod ne samo da se nije uplašio, nego nikada nije zaboravio doprinos ove dvojice vođa u odbrani bošnjačko-muslimanskog stanovništva ovog grada. Autor ovog teksta je među prvima razbio ovaj zid ćutanja, koji su komunisti gradili 50 godina,  kada je u pitanju „hadžetska priča“ i doprinos muslimanskih milicija u odbrani Sandžaka.

Svojom prvom knjigom „Sinovi Sandžaka“ objavljenoj 1995. godine, kao i dokumentarnim filmovima o genocidu četničkog pokreta Draže Mihailovića u Sandžaku, kroz dragocjene izjave preživjelih svjedoka, podignut je trajan spomenik sandžačkim šehidima. U dokumentarnom filmu „Aćif efendija i Šaban Poluža u odbrani Novog Pazara od četnika 1941.“, autor Crnovršanin i njegova familija glume familiju Ahmeda Dace.

Navešćemo i sjajnu knjigu „Pazarski šehidi“ poznatog sandžačkog pisca rahmetli Omera Turkovića objavljenu 2008. godine.

Dućan na spratu i tri kuće Ljutvije Dace nalazili su se kod Ejup-begove džamije
Ahmed efendija kao član Novopazarskog Kulturno-prosvjetnog društva Gajret- osnovanog 1920. godine
Ahmed efendija kao službenik Novopazarske opštine u Kraljevini Jugoslaviji. Slika iz 1930. godine
Zgrada Novopazarske opštine postojala je sve do 07. novembra 1944. kada je srušena u savezničkom bombardovanju Novog Pazara
Ahmed efendija u društvu sa Aćif efendijom, Džemail-agom Bošnjovićem i Ejup-agom Ljajićem. Slika iz 1932. godine
Ahmed efendija u društvu sa najistaknutijim Pazarcima pred Drugi svjetski rat. Slika iz 1936. godine
Aziza Hadžiahmetović- Daca (1897-1972), starija sestra Aćifa efendije i supruga Ahmed ef. Dace
Aziza-hanuma 1958. u Tuzli sa sinovima Kadrijom (lijevo) i Šabanom koji drži u krilu sina Nasera. Desno je sin Kemal, koji je živio u K. Mitrovici.
Jedina nekonfiskovana kuća Ahmed ef. Dace u današnjoj Prvomajskoj ulici, u kojoj je do 1954. stanovala njegova supruga Aziza sa djecom. Kuća je slikana oktobra 2018. neposredno pred rušenje
Javno streljanje Aćifa efendije i Ahmed efendije na Hadžetu u Novom Pazaru 21. januara 1945. godine. Ilustracija-Sabahudin -Muran Muranović
Familija autora Haruna Crnovršanina je u filmu- Aćif ef. i Šaban Poluža u odbrani Novog Pazara od četnika 1941.,objavljenom 2012. glumila familiju Ahmed ef. Dace

 

 

 


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. Како да не. Лажирате историју као и шиптари што раде на КиМ. Не поменусте да сте у Пазару дочекали Немце као ослободиоце а српске главе бајонетима носили кроз град. Највећа права имате од свих мањина у Европи и опет мрзите Србе што се да видети из текста.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.