Nedžib Vučelj, profesor ruskog jezika, rođen 1955. godine u Moranima kod Tutina. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu i Delimeđu, srednju u Tutinu, a Pedagoški fakultet u Skoplju i Zagrebu. Završio je i BBC-evu i SOROŠ-evu školu novinarstva. Radio je kao prosvjetni radnik u Moranima, Delimeđu, Goraždu i Bužimu. Bavio se književnim radom, novinarstvom i umjetničkom fotografijom. Bio je član je ULUPUBIH-a, Društva novinara. Dobitnik je Zlatne plakete od Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Heregovini za afirmaciju Sandžaka i BiH u svijetu, Grba Unsko-sanskog kantona, Plakete grada Bužima za novinarstvo, književnost i umjetnost. Bio je direktor Informativno-kulturnog centra u Bužimu, vodio likovne kolonije i foto-susrete na Uni. Bio je urednik „Glasa Bužima“, te saradnik mnogih društava pisaca BiH. Za najbolju fotografiju na Međunarodnim foto-susretima u Hrvatskoj osvojio je Grand prix, a na temu „Čovjek i fotoaparat“ gdje se takmičilo 160 fotografa iz 12 zemalja u Zagrebu je osvojio prvo mjesto. Njegova fotografija „Čarobna loža za moju snjeguljicu” je na međunarodnoj poznatoj galeriji „Ptičica“ proglašena najboljom fotografijom svih vremena. Imao je samostalne izložbe u Moranima, Delimeđu, Ribariću, Tutinu, Novom Pazaru, Sjenici, Rožajama, Bužimu, Goraždu, Sarajevu, Travniku, Bihaću, Karlovcu, Zagrebu, Linzu, Salzburgu, St. Gallenu, Luxembourgu, Frankfurtu, Mainzu, Chicagu, New Yorku, Beču, Parizu, te drugim mjestima. Objavio je dvije zbirke poezije „Njedra puna zavičaja“ i „Kovačnica“ i dvije zbirke pripovjedaka „Zulfov kamen“ i „Obraz“. Zastupljen u mnogim antologijama u BiH i Hrvatskoj i lektiri u Krajini i Sandžaku. Objavio je fotomonografiju „Moja Una“. Obavljao je funkciju predsjednika Udruženja za kulturu i informisanje „Infokult“. Dobitnik je plakete „Musa Ćazim Ćatić“. Živio je i radio u Bužimu. Preselio, 14.februara, 2020.godine.
NJEDRA PUNA ZAVIČAJA
Svi vidici moga oka
Što ih nebo modro spaja,
Sa sobom bih da ponesem
U njedrima zavičaja.
I Lisovu i Ninaju,
Jarut,Šibe,gusta Žara,
I sve što mi u daljini
Moje srce bolno para,
Želio bih da napunim
Njedra puna zavičaja.
I Sinana sa gajdama,
I Pazarce s šargijama,
Sve planinke sa štrugljama,
I sve tkalje s razbojima,
Ćilimima,kirkitima,
I košije koštanpoljske
Što bivajuju svakog maja,
Želio bih da ponesem
Njedra puna zavičaja.
Nemoj da zaboravite
Da mi date kosce snažne,
I katune i čobane,
Meni su sve stvari važne
Ako su iz moga kraja,
Vjerujte mi sve će stati,
Jer ja želim da ponesem
Njedra puna zavičaja.
Priredio: dr.Kemal Džemić
