Zukorlić – Za Srbiju je važno da prestane sa negacijom genocida u Srebrenici

2
3

Beograd, 23. maja 2016. – Predstavnik liste “Muamer Zukorlic-Bosnjacka demokratska zajednica Sandzaka” Muamer Zukorlic dolazi na konsultacije sa predsednikom Srbije Tomislavom Nikolicem. FOTO TANJUG/ OKSANA TOSKIC/ bk

Sandžak, BiH, Srbija – Doskorašnji glavni muftija IZ-a u Srbiji, sada poslanik Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka u srbijanskom parlamentu, objašnjava zašto mu prijeti ISIL, ko sve osporava njegov izbor za predsjednika skupštinskog Odbora za nauku, obrazovanje, tehnološki razvoj i informatičko društvo i šta će učiniti u slučaju da Agencija za borbu protiv korupcije, postupajući po zahtjevu Demokratske stranke, utvrdi da je kao šef spomenutog parlamentarnog odbora i predsjednik Savjeta Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, u sukobu interesa.

“To što je Demokratska stranka od Agencije za borbu protiv korupcije zatražila da utvrdi da li sam kao predsjednik parlamentarnog Odbora za nauku, obrazovanje, tehnološki razvoj i informatičko društvo u sukobu interesa, budući da sam i predsjednik Savjeta Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, sa pravne strane nije sporno, ali jeste sa moralne. Naime, upravo su nervoza i histerija koju Demokratska stranka posljednjih dana pokazuje dokaz da je ta partija dugo bila u slojevitom konfliktu interesa, te da je zloupotrebljavala i dosadašnju poziciju predsjednika Odbora i svoj uticaj na pojedine članove Akreditacione komisije i drugih tijela”, kaže Muamer Zukorlić.

U pismu Agenciji za borbu protiv korupcije poslanica DS-a Aleksandra Jerkov kaže da ste “osnivač i predsednik Saveta Univerziteta koji godinama ne uspeva da se akredituje i koji godinama izdaje nevalidne diplome”. Šta ovdje nije istina?

Priča o nevalidnim diplomama je čista laž.

Kako je laž? Ako Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru nema akreditaciju, kako diplome stečene na tom Univerzitetu mogu biti validne?

Budući da je još 2002. vlada Zorana Đinđića dala saglasnost za osnivanje ovog univerziteta, vlada Aleksandra Vučića je, reagujući na brojne zloupotrebe DS-a u raznim regulatornim tijelima, uključujući i Agenciju za akreditaciju, u oktobru 2015. potvrdila da su sve isprave i sve diplome Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru validne.

Pored toga, Upravni sud u Kragujevcu, pred kojim smo kao Univerzitet vodili spor, poništio je odluke i Akreditacione komisije i Nacionalnog savjeta za obrazovanje da se Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru uskrati akreditacija. Sada je cio postupak vraćen na ponovno utvrđivanje. U tom smislu, iznositi tvrdnje kakve posljednjih dana iznosi poslanica Jerkov znači obmanjivati javnost, nanositi štetu našem univerzitetu, studentima i profesorima, što je krivično djelo. Osnivanje univerziteta u sredini gdje živi manjinski narod prevashodno je naučno-obrazovno, ali je i par excellence političko pitanje, koje se ne može prepustiti na odlučivanje anahronim kadrovima koji su još i u sukobu interesa.

Na koga konkretno mislite?

Mislim na članove Akreditacione komisije. Kako to da su većina članova spomenute komisije profesori na nekoliko univerziteta? Kako? Uskoro ćemo Agenciji za sprečavanje konflikta interesa i zvanično postaviti to pitanje.

Zašto to do sada niste uradili?

Zato što je sve što je dolazilo iz Novog Pazara bilo satanizirano i u Beogradu predstavljeno kao antidržavno, kao antisrpsko i slično.

Imam utisak da neke stvari namjerno pogrešno interpretirate. Evo, gospođu Aleksandru Jerkov, koja je u ime DS-a podnijela prigovor Agenciji za borbu protiv korupcije, indirektno ste optužili da vas napada prije svega kao pripadnika manjinskog naroda, iako, pretpostavljam, znate da gospođa Jerkov, i kao bivša članica Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka, nikada za bilo koga nije glasala zato što je taj neko Srbin ili Bošnjak. Imam li pravo?

Naravno da nemate. Prvo, gospođa Jerkov više nije član Čankove stranke, a drugo, to što je neko korumpiran i što je dobio nalog da u ime svoje partije ruši Univerzitet u Novom Pazaru ne mora imati veze sa nacionalizmom, ali može sa netolerancijom spram manjina. Očito je, dakle, da je osnovni problem i gospođe Jerkov i DS-a to što je Univerzitet u Novom Pazaru odbio da klekne pred tom strankom, zbog čega je kažnjen. To je suština. Povod mog konflikta sa DS-om veoma je konkretan: sa vladom Vojislava Koštunice sukobili smo se i oko Islamske zajednice i oko Univerziteta; nakon toga je, 2008. godine, u Novi Pazar došao Boris Tadić, koji je na gradskom trgu, pred dvadeset hiljada građana, obećao da će riješiti nagomilane probleme – od IZ-a, Univerziteta, vjeronauke, imovine i sl. Čim je na predsjedničkim izborima iste godine dobio devedeset procenata glasova Bošnjaka, Tadić ne samo da je zaboravio dato obećanje nego je nastavio politiku Vojislava Koštunice. Riječ je, dakle, o klasičnom nemoralnom činu: kupiš, a nećeš da platiš.

Trgovali ste, dakle, sa Borisom Tadićem i…

Ma, zovite to kako hoćete. Sa Tadićem sam pokušao da napravim društveni dogovor, što je u politici prirodno: neko izađe sa prijedlogom i vi ga podržite. Kako biste to omalovažili, vi me sada optužujete za to da sam trgovao. Pa, neka sam. Tadić je slagao, pokušao nas je prevariti. Naravno da nismo ćutali, nakon čega su krenuli da nas kažnjavaju.

Akademik SANU Dušan Teodorović tvrdi da je gotovo polovina profesora koja predaje na novopazarskom Internacionalnom univerzitetu diplome stekla upravo na fakultetima tog istog neakreditovanog univerziteta.

Da nije odluke vlade koja kaže da su naše diplome validne, akademik Teodorović bi djelimično imao pravo. Pored toga, ako neki univerzitet nastaje na prostoru na kojem je do tog momenta vladala pustoš, onda vam valjda elementarna pristojnost nalaže da uvažite stanje stvari, da ljudima date vremena da se organiziraju, da podignu kadrove. Odluka Vučićeve vlade iz oktobra 2015. upravo je na tom tragu. Pritom, ja svoje kadrove neću da gazim, shvatite to.

Čujem da se posljednjih dana govori i o nekakvom finansijskom interesu. Da je riječ o tome, lako bih završio sa kovertama punim keša; upravo onako kako su i završavali drugi. Ali neću tako, hoću časno i dostojanstveno. Znam koliko Univerzitet vrijedi, znam da ispunjava standarde.

U slučaju da Agencija utvrdi da ste u sukobu interesa, šta onda?

Ako se to dogodi, najprije ću konsultirati pravnike i zatražiti da mi objasne da li sam obavezan da poštujem odluku Agencije. Ako kažu da jesam, na raspolaganju su mi tri mogućnosti: da se ustegnem od učešća u odlukama koje se odnose na Univerzitetu u Novom Pazaru, da se povučem sa mjesta predsjednika Savjeta Univerziteta ili da odustanem od mjesta šefa skupštinskog Odbora za nauku i obrazovanje. Ovo posljednje se, naravno, neće dogoditi.

Zašto? Zbog čega vam je ta funkcija toliko važna?

Dok na nju nisam izabran, uopšte mi nije bila važna. Uostalom, zašto da se povlačim pred ljudima koji imaju prljave ruke? Akademik Teodorović, na primjer, bio je član Akreditacione komisije i poluga opstrukcije Internacionalnog univerziteta i sada vrišti, javlja se, svjestan da će se, ukoliko se pokrene istraga, otkriti šta je sve radio. Ponavljam: ti ljudi su u sukobu interesa, oni su zloupotrebljavali svoj položaj. Najzad, izvinite, na mjesto predsjednika Odbora za nauku i obrazovanje nisam angažiran ni kao ekspert ni kao neko ko se javio na konkurs; došao sam političkim dogovorom sa Aleksandrom Vučićem. Prema tome, kao poslanik, ravnopravan sam sa svim ostalim predstavnicima naroda u Skupštini Srbije, pa sve i da imam rogove.

Niko ne dovodi u pitanje vašu ravnopravnost, nemojte. Uostalom, akademik Teodorović je kazao da se ne bi bunio da ste izabrani za predsjednika bilo kog drugog odbora. U slučaju da ostanete na čelu skupštinskog Odbora za obrazovanje i nauku, hoćete li se zalagati za to da Univerzitet u Novom Pazaru dobije akreditaciju?

Naravno da hoću. Sa svake pozicije koju imam zalagaću se za otklanjanje nepravde. Za to sam dobio glasove na izborima, toga ću se i pridržavati.

Rekli ste da ste na čelo Odbora za nauku i obrazovanje došli političkim dogovorom sa mandatarom Vučićem. S obzirom na njegovu neslavnu političku biografiju, šta je presudilo da povjerujete u mandatarovu spremnost na saradnju?

U to me je uvjerila spomenuta odluka vlade iz oktobra 2015.

Samo to što je priznao diplome vašeg Internacionalnog univerziteta?

Zar je to “samo”?! Ako vi na vladi morate da donosite takve odluke, ako imate ovakva regulatorna tijela, molim vas, to je onda veoma mnogo. I to prije svega u smislu signala, u smislu postupka koji vam ulijeva povjerenje. Naravno, riječ je o početku dijaloga, o početku saradnje, o pokušaju da se izgradi povjerenje.

Tokom tih susreta premijera Vučića ste, pretpostavljam, pitali zašto je u julu 2008. predvodio demonstracije protiv hapšenja Radovana Karadžića, zašto je po Skupštini šetao u majici sa likom Ratka Mladića?

To ga uopšte nisam pitao.

Niste?

Naravno da nisam. Čovjek koji ima rane drugoga ne pita o svojim ranama. A moje direktne rane su nepravda koja se čini dijelu bošnjačkog naroda u Sandžaku, gdje je vlast DS-a 2010. na narod poslala 1.500 pripadnika do zuba naoružanih specijalnih snaga policije. U vrijeme Borisa Tadića, u Novom Pazaru smo na svakih petnaest dana imali sukobe sa policijom, koja je bila direktna poluga otimanja imovine IZ-a.

Ranije ste za istu stvar optuživali vječitog ministra Rasima Ljajića, sa čijim ste se ljudima u to vrijeme konstantno sukobljavali. Ljajiću ste, pritom, prigovarali i to da, umjesto bošnjačkih, u Beogradu zastupa lične interese. Kako ćete sarađivati sa Rasimom Ljajićem, koji je sada, naravno, u savezu sa strankom mandatara Vučića?

Ako sam već razvio barjak pomirenja, moram nastaviti da mirim. A pomirenje ne znači da vam se sve dopada, da ste sa svim saglasni. Mislim da je Rasim Ljajić velika greška Aleksandra Vučića koja će ga prije ili kasnije koštati. Jer, neko ko je po svaku cijenu na vlasti, i to bez ikakvih stranački, etičkih ili ideoloških principa, ne može valjati nikome. Pretpostavljam da je politički savez sa njim Vučić napravio iz interesno-matematičkih razloga.

Zašto je uzeo vas?

Nije me uzeo.

Nego?

Više puta samo razgovarali o saradnji i čini mi se da smo sve bliži dogovoru. Iako ga još nismo postigli. Razlika između moje i politika Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina je to što ja nikada neću pristati na poltronski status u odnosu na Beograd.

Niste mi odgovorili na pitanje.

Namjerom da prihvati i uvaži autentične predstavnike Bošnjaka, Vučić pokazuje državnički manir, političku mudrost. Onaj ko želi stabilnost Sandžaka, shvatiće da se ona ne može postići saradnjom sa jednim ili sa drugim bošnjačkim poltronima.

Hoćete da kažete da ste vi garant stabilnosti Sandžaka?

Hoću da kažem da se do stabilnosti Sandžaka dolazi saradnjom sa onim snagama koje u svom narodu imaju izvorni, autentični autoritet i kredibilitet i koje su spremne na principijelnu saradnju sa državom.

Šta mislite o poruci načelnika Ćamila Durakovića da ove godine u Srebrenici nisu poželjni oni koji negiraju genocid?

Gospodin Duraković, o kojem imam veoma dobro mišljenje, kazao mi je da oni nisu spominjali ni Srbiju ni vrh Srbije, već da su principijelno, kao Organizacioni odbor, donijeli zaključak da u Potočarima više nisu dobrodošli oni koji negiraju genocid.

Nisu spominjali? Izuzev Srbije, znate li državu koja negira da je u julu 1995. u Srebrenici počinjen genocide?

Samo vam prenosim ono šta je rekao gospodin Duraković.

A ja vas samo pitam znate li još neku državu koja ne priznaje genocid u Srebrenici?

Znam da dio BiH koji nije država negira srebrenički genocid. Prema tome, nije poenta u tome znam li, kako rekoste, još neku državu ili da li mislim da je u redu da se bilo kome otkazuje gostoprimstvo…

U čemu je poenta?

Najvažnije je šta o svemu misle preživjele žrtve genocida. Za Srbiju bi bilo veoma važno da prizna i da prihvati činjenično stanje, to jest da potvrdi ono što piše u presudi Međunarodnog suda pravde u Haagu. Pritom, ružno je da se Srebrenica koristi u dnevnopolitičke svrhe.

Ko to radi?

Vidjeli ste inicijativu Sulejmana Ugljanina i Čedomira Jovanovića da Skupština Srbije donese novu rezoluciju u kojoj će priznati genocid u Srebrenici. U vrijeme vlade Demokratske stranke, i Ugljanin i Rasim Ljajić glasali su za Deklaraciju iz koje je izbačena riječ genocid. A takvu deklaraciju predložila je i usvojila upravo Demokratska stranka.

Kako je glasao Aleksandar Vučić i njegova Srpska radikalna stranka, sjećate li se?

Nisam siguran, ali mislim da je apsolutna većina parlamenta podržala deklaraciju…

Srpska radikalna stranka je, gospodine Zukorliću, prije nego što je napustila salu i odbila da glasa za Deklaraciju, zbog toga optužila DS za izdaju Srbije i srpskog naroda… U intervjuu zaDane Ćamil Duraković kaže da je sam premijer Vučić, prisustvujući obilježavanju Dana RS-a, koji je Ustavni sud BiH prethodno proglasio nelegalnim, negirao da je njegov cilj suštinsko regionalno pomirenje.

To je stav gospodina Durakovića.

Mislite da je “politika pomirenja” premijera Vučića iskrena?

U politici se iskrenost ne pretpostavlja, već se dokazuje postupcima. Kao što sam već rekao, moj pokušaj uspostavljanja partnerstva sa Aleksandrom Vučićem ne podrazumijeva da sam sa njim u svemu saglasan. Naš zajednički cilj je da pokušamo uspostaviti partnerstvo, da povedemo dijalog i probamo da nađemo način da prevaziđemo razlike koje među nama postoje.

Kakve razlike, gospodine Zukorliću? Pregovarati se može oko univerziteta, oko zaštite imovine IZ-a, ali pregovara i pogađanja nema oko suštinskih stvari! Ne pregovara se o Aushwitzu, o genocidu, o holokaustu.

Tako je, imate pravo. Međutim, šta vi meni savjetujete, ne razumijem. Da zajednici Bošnjaka u Srbiji, koja je u podređenom ekonomskom, političkom i svakom drugom položaju, na pleća svalim i ono što ne može da riješi dva miliona Bošnjaka u BiH, nekoliko država na Balkanu, uključujući Bruxelles i Washington?

Ništa vam ne preporučujem, samo vas podsjećam…

Ne morate me na to podsjećati. Svi valjda preuzmemo teret shodno svojoj snazi. U tom smislu, učiniću sve što je u mojoj moći kako bih Aleksandra Vučića i ostale važne faktore u Srbiji ubijedio da je negiranje genocida loše i za Srbiju i za BiH.

Koga ćete u to ubijediti? Saradnike premijera Vučića koji imaju nalog da javno govore ono što on misli, a ne smije da kaže? Trgovci žrtvama, ministar Aleksandar Vulin i potpredsjednik naprednjaka Marko Đurić su, reagujući na poruku gospodina Durakovića, podsjetili da je upravo mandatar Vučić prije nekoliko mjeseci donirao novac Opštini Srebrenica. Može li bjednije?

Takve izjave zaista izazivaju mučninu. Spomenuti gest Aleksandra Vučića pozitivno je prihvaćen i svaki pokušaj da se pojam genocida tretira kao trgovina za mene je neprihvatljiv.

Zašto vam prijeti ISIL?

Formalna optužba glasi da sam ih iznevjerio. Iako, iskreno, nisam ni znao da oni od mene imaju bilo kakva očekivanja. Čime sam ih onda iznevjerio? Time što sam ušao u zvanične institucije i tako priznao “nevjerničke organe” Srbije. Naravno, ne smijemo biti naivni i to shvatiti bukvalno. Trebalo bi, naime, vidjeti kad dolaze te prijetnje. Paradoksalno, dolaze u isto vrijeme kad i napadi Demokratske stranke…

Upoređivati DS i ISIL, molim vas…

Veoma se precizno izražavam. Sebe stavljam u sredinu, razumijevajući da se oko mene vrte dva ekstrema: kvazidemokrate i ISIL, što samo dokazuje da sam, za razliku od obje te strane, normalan. Je li vam sad jasno zašto sam to rekao?

Apsolutno. Plašite li se?

Iskreno, nije mi prijatno. Pored toga što nije naivna, ta prijetnja nije ni personalna, ni prijetnja koju je uputio određeni čovjek ili grupa. Ovo je poziv na likvidaciju. Čovjek nikada ne zna ko će se i kada odlučiti da se takvom pozivu odazove. U tom smislu i očekujem od državnih organa, prije svega od bezbjednosnih službi, da procijene stanje i da mi daju obezbjeđenje.

Jeste li se pokajali što ste ušli u politiku?

Nisam. Uostalom, ovo nije prvi put da sam na meti pojedinih političkih subjekata i medija, kojima sada konačno mogu da uzvratim udarac. I to je moja prednost.

Donijevši odluku da se uključim u politiku, odjednom sam se iz stabilnog i uređenog sistema kakav je IZ našao u krokodilskom blatu, sve se nadajući da ću ličnim angažmanom pomoći da se ono smanji. Moj vjerski i porodični odgoj je takav da vjerujem da borba ima smisla samo ako svjetlo koje vidite dobacuje do drugih, ako predstavlja dobročinstvo. Ne mogu biti srećan ako je samo mojoj porodici i meni lijepo. Sve što sam do sada uradio to dokazuje. Kada sam prije 23 godine počinjao, govorili su da nema šanse da uspijem. A uspio sam. Uvjeren sam da ću i ovoga puta učiniti nešto dobro, da ću pomjeriti stvari. Uostalom, mi idealisti u pohode ne ulazimo racionalno, već sa ubjeđenjem i ambicijom da činimo nešto za opšte dobro.

Vi ste idealista?!

Naravno da sam idealista. Kao i vječiti plivač uzvodno.

(BH Dani, 15.07.2016.)

Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Zukorlić – Za Srbiju je važno da prestane sa negacijom genocida u Srebrenici


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. Muamere, za Srebrenicu su krivi i Bošnjaci, ali i međunarodna zajednica. Ne može se sve natovariti na srpska pleća. No možda je još rano za istinu, koja će se otkriti kad tad.

    0

    0
    • Da te samo podsjetim da je Medjunarodni sud pravde konačno presudio u slučaju Srebrenice……Srbi su genocidan narod……..da te tkodjer podsjetim da je srpski akademik psihijatar Jovan Rašković rekao…..Srbi su ud narod………….

      0

      0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.