Zukorlić u emisiji “Pravac” – Haške presude trebaju biti investicija za budućnost (Video)

8
50

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

8 KOMENTARI

  1. Srbija da bi bila slobodna,sto pre to bolje da prizna Genocid u Srebrenici !
    A sto se tice ENTITETA, on je neotudjivi deo suverene i priznate drzave Bosne i Hercegovine !

  2. Kandić: Srbija nije oslobođena odgovornosti od UZP

    Autor: Fena
    prije 16 minuta
    A
    A
    A
    0
    Koordinatorica Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima (REKOM) Nataša Kandić ocijenila je da Srbija nije oslobođena odgovornosti zato što se u presudi Ratku Mladiću ne spominje učešće u zločinačkom poduhvatu u BiH, kao u slučaju Hrvatske u predmetu “Prlić i ostali”.

    Ona je za Radio Slobodna Europa (RFE) rekla kako ne misli da će biti posljedica zbog izostavljanja Srbije iz UZP, te da je ocjena ICTY-a o UZP-u u slučaju Hrvatske u BiH ukazala na tadašnju pogrešnu politiku Zagreba.

    “Ne mislim da će biti nekih poslljedica. Presudom je konstatirano ono što se događalo u stvarnosti, tačnije – da je tadašnje hrvatsko vodstvo vodilo pogrešnu politiku prema Bosni i Hercegovini”, rekla je Kandić za RFE.

    “Kada je riječ o izostavljanju iz presude Ratku Mladiću uloge Srbije u zločinačkom pothvatu, isto je učinjeno i u presudi Radovanu Karadžiću” rekla je Kandić za Radio Slobodna Europa.

    Ona je, međutim podsjetila da se uloga vodstva Srbije u BiH, na čelu sa Slobodanom Miloševićem u zajedničkom zločinačkom pothvatu, detaljno navodi u presudi Milanu Martiću, predsjedniku samoproglašene Republike Srpske Krajine.

    “Ne mislim da su sudije napravili pogrešku što nisu spomenuli ulogu Miloševića u udruženom zločinačkom poduhvatu u presudama Karadžiću i Mladiću, dok je to učinjeno u slučaju Milana Martića, navela je Kandić.

    Po njenoj ocjeni, “to nije greška poput oslobađanje generala Momčila Perišića i Ante Gotovine”.

    Ocjenjujući sveukupno naslijeđe Tribunala i mogućnost padanja sjene na njega zbog samoubistva generala Praljka ona je zaključila da je “imajući u vidu cjelinu, Haški sud stvorio naslijeđe koje će, bude li pametnih političara i upornog civilnog društva u regiji bivše Jugoslavije, pomoći da izađemo na kraj sa tom prošlošću, da prihvatimo da su vođene pogrešne politike koje su dovele do rata i ubistva oko 130.000 ljudi”.

  3. NIJE SAMO HRVATSKA KAŽNJENA:U presudama Martiću i Tadiću dokazana agresija Srbije na BiH, i Milošević kao dio UZP-a
    Žalbeno vijeće u presudi protiv Prlića i ostalih je na najbolji način ispoštavalo ranije presude ICTY-a kada su donosene presude o međunarodnom konfliktu odnosno agresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu…
    Hronika
    Prije 10 min Prije 3 min
    0

    Već ranije su bile donesene presude u predmetima protiv Aleksovskog, Blaškića, Kordića, Tute i Štele pa je jučerašnjom presudom Žalbeno vijeće potvrdilo i nalaze prvostepenog Vijeća da je Hrvatska bila agresor.

    Uz to potvrđeno je i postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, koje uključuje i tadašnje rukovodstvo RH na čelu sa Franjom Tuđmanom, ali i okupacija teritorija BiH od strane Hrvatske.

    No, odmah nakon izricanja presude šestorci u najvećem dijelu hrvatske čuli su se komentari o tome kako je Hrvatska nakon presude postala jedini agresor na BIH, a da to nije utvrđeno za Srbiju. Dakle, komentarisanje je počelo i prije nego se pročitala presuda Prliću i ostalima.

    Stoga nema sumnje da isti ti komentatori nisu čitali ni presude u kojima je Srbija presuđena za agresiju na BiH.

    Naime, na ICTY-ju postoji niz pravosnažnih presuda kojima je utvrđena agresija Srbije na BiH, ali i udruženi zločinački poduhvat u kojem je dokazano učešće Slobodana Miloševića.

    Tako je u presudi u predmetu Duško Tadić za zločine na području Prijedora zaključeno sljedeće:

    “Kao što je Žalbeno vijeće već istaklo, međunarodno pravo ne postavlja uslov da je za određena djela o kojima je riječ strana država izdala konkretna uputstva ili direktive određenim oružanim snagama, a da bi se za te oružane snage moglo smatrati da djeluju kao de facto organi države. Iz toga proizilazi da u okolnostima ovog predmeta nije bilo potrebno pokazati da je konkretne operacije koje su sprovele snage bosanskih Srba i koje su predmet ovog suđenja (napadi na Kozarac i opšte uzevši u opštini Prijedor) konkretno naredila ili planirala Jugoslovenska armija.

    Dovoljno je pokazati da je ta Armija vršila opštu kontrolu nad snagama bosanskih Srba – što je optužba pred Pretresnim vijećem i pokazala. Ta kontrola se odražavala ne samo u finansijskoj, logističkoj i drugoj pomoći i podršci nego takođe, što je još važnije, u učestvovanju u opštem usmjeravanju, koordinaciji i nadzoru nad aktivnostima i operacijama VRS. Ta vrsta kontrole dovoljna je da se ispune pravni kriterijumi koje zahtijeva međunarodno pravo.“

    U presudi protiv Milana Martića zaključeno je sljedeće:

    „Pretresnom vijeću je predočena znatna količina dokaza o tome da su cilj ujedinjavanja srpskih teritorija prihvatila rukovodstva u Srbiji, u RS u BiH, kao i u SAO Krajini i RSK.

    Vlada SAO Krajine, a kasnije i RSK, u kojoj su bili Milan Babić iMilan Martić, tražila je i dobila značajnu finansijsku, logističku i vojnu podršku od Srbije, pored ostalih, od MUP i SDB Srbije, kao i od RS u BiH.

    Milan Martić je takođe priznao da on sam ‘lično nikad nije prekinuo tu saradnju’ i da je imao ‘dobru saradnju sa rukovodstvom Srbije, prvenstveno sa MUP’.

    Ustvari, dokazi pokazuju da je policija SAO Krajine uglavnom dobijala finansijska sredstva i opremu iz MUP i SDB Srbije.

    Ova podrška je trajala od 1991. do 1995., a obuhvatala je čak i promjene u pogledu jedinica i kadrova unutar oružanih snaga SAO Krajine i RSK.

    Ima dokaza da je saradnja između oružanih snaga SAO Krajine, kasnije RSK, i JNA bila obimna i da je obuhvatala takve velike vojne operacije kao što su one koje su izvedene u Kijevu, Hrvatskoj Kostajnici, Saborskom i u Škabrnji, kao i Operaciju ‘Koridor 92’.

    S tim u vezi, Pretresno vijeće podsjeća na dokaze da su SVK i VJ u stvarnosti bile jedna te ista organizacija, samo što se nalazila na dvije zasebne lokacije. Pored toga, dokazi o hapšenju Milana Martića 1991. predstavljaju jasan primjer združene saradnje između političkih rukovodilaca u SAO Krajini, u RS u BiH i u Srbiji.

    Pretresnom vijeću su predočeni dokazi da je takva saradnja nastavljena do 1995. godine. Pretresno vijeće, stoga, konstatuje da su u sprovođenju gorepomenutog zajedničkog kažnjivog cilja učestvovali, pored ostalih, Blagoje Adžić, Milan Babić, Radmilo Bogdanović, Veljko Kadijević, Radovan Karadžić, Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Franko Simatović zvani Frenki, Jovica Stanišić i kapetan Dragan Vasiljković.

    Kao što se vidi, ovaj zaključak prvostepenog vijeća je 2008. potvrđen u Žalbenoj presudi i upravo je Slobodan Milošević dio UZP-a zajedno sa Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, te se nakon presude Prliću i ostalima očekuje da će se Haški sud vratiti na ranije utvrđene činjenice iz pravosnažnih presuda i potvrditi da je Srbija agresor i da su Milošević, Karadžić i Mladić bili dio istog UZP-a.

  4. Srbi iz Sarajeva po zavrsetku rata su sami dobrovoljno odselili iz Sarajeva cak su i mrtve otkopavali i nosili sa sobom da bi naselili i napravili srpski entitet ,promenili su taktiku i sada zele da ocepe entitet koji je sastavni i neotudjivi deo Bosne i Hercegovine
    San o Velikoj Srbii se nastavlja sto srbi nisu uspeli ratom sada zele ostvariti u miru /mirom.
    Promenom taktike i ratno huskacke retorike ,potkupljivanjem bosnjackih politicara koji srpski entitet nazivaju Republika Srpka je ravna samoubistvu i nestajanju i bosnjaka i njihovih vekovnih ognjista pa i teritorija.RS niti postoji niti ce ikada postojati jer je to teritorija i neotudjivi deo jedne suverene i priznate drzave Bosne i Hercegovine .
    Istini za volju postoji srpski Entitet koji je stvoren Genocidom nad Bosnjacima , i kao takav mora nestati !!!
    Bosnjacki politicari /poltroni koji entitet nazivaju republika srpska su izdajnici bosnjackog bosnjackog korpusa i bosnjackog naroda .
    Oni koji lazu i obmanjuju svoj narod za rad polozaja, ministarske fotelje i place su Poltroni i izdajnici svog naroda !
    Bosnjacki politicari moraju imati plan i strategiju kako se izboriti sa time(velikosrpskom politikom i strategijom potkupljivanja,davanjem polozaja i td…), i izbeci svenjihove zamke i klopke
    Nasim politicarima POLTRONIMA se daju ministarskih fotelja da bi bili polusni i da bi odradjivali prljeve stvari koje ni sami srbi nece da prihvate , slucaj vecitog ministra Rasima i Mladicevo izrucivanja u Hag-u !
    Slucaj nekadasnjeg ministra Sulejmana, kada je ministar sve je OK , kada nije poziva UN plave slemove i td….
    Bosnjaci milse da ce trazenjem pomirenja sa svojim Dzelatom, i blagom retorikom odvratiti Dzelata od svog plana , ali se varju …….
    https://www.youtube.com/watch?v=qvrea7OMUus

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.