Ministar za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost Usame Zukorlić bio je gost BHT. U emisiji se govorilo o odnosima u region, dijalogu Beograda i Sarajev kao i o infrastrukturnim projektima.
Govoreći o odnosima u regionu, ministar Zukorlić je istakao da radi na tome da odnosi budu bolji.
“Važno je da postoji glas koji poziva na dijalog, koji poziva na razum. Konkretno, moj cilj i ono za šta se ja zalažem jesu bolji odnosi Beograda i Sarajeva. Nema mnogo glasova trenutno, nažalost, na Zapadnom Balkanu koji rade na tom polju. Imamo i mali broj glasova koji rade suprotno politici pomirenja. Ali u svakom slučaju samim tim što u Vladi Republike Srbije postoji kabinet za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost, to nam daje nadu u bolju budućnost – da je politika zbližavanja naroda, politika dijaloga, razgovora, saradnje i bližih odnosa u budućnosti nešto što je moguće. Tako da ja rado dođem u Sarajevo u okviru regionalne saradnje, koja je širok pojam. Moj fokus jesu odnosi Beograda i Sarajeva, kao i Beograda i Podgorice. Na tom polju svakako imamo i uspone i padove. Nekada ostvarimo i neke rezultate, a nekada napravimo korak naprijed pa dva nazad. Bude svega – bude i po tri koraka naprijed pa jedan nazad, a bude i više koraka nazad. Nažalost, takav je proces. Politika pomirenja nije nimalo lak posao. To je nešto čime se bave i međunarodne institucije i to je dugoročan proces koji ne daje brze rezultate. Međutim, u zadnje vrijeme sam više fokusiran na ujedinjavanje redova unutar bošnjačkog naroda, jer politika pomirenja se neće dogoditi u punom kapacitetu i na zdravim osnovama dok Bošnjaci između sebe ne riješe neke stvari.”
Naglasio je da Bošnjaci, nažalost, pate od podjela, te da su podjele unutar bošnjačkih redova najveći razlog za svaku stagnaciju, ne samo u Bosni nego i u Sandžaku.
“Moj konstantni poziv na dijalog unutar bošnjačkih redova je nešto na čemu radim. A bogami će i srpski narod morati isto to da ima u svojim redovima, pa da onda kao dva konsolidovana naroda, koji su prevazišli svoju polarizaciju unutar svojih redova, može da se desi istorijsko pomirenje – kao što se desilo između srpskog i mađarskog naroda. Postoji na Zapadnom Balkanu i pozitivnih primjera. Znate, Srbi i Mađari imaju različitu vjeru, različit jezik, različitu politiku, masovne grobnice, tešku istoriju i duboke istorijske rane, ali su uspjeli da nađu zajednički jezik. Tako da je politika pomirenja na Zapadnom Balkanu moguća, samo treba da do nje dođe. Put do toga je dijalog i razgovor. Za početak, moj cilj je da se samo češće sjedi za istim stolom i razgovara, bez da unaprijed postavljamo bilo kakve uslove. Kroz taj razgovor treba naučiti i trpeljivost, saslušati drugu stranu, čuti drugačiji pogled i drugačije mišljenje, pa onda, ako Bog da, kroz taj proces razvijati politiku.“
Naglasio je da između Beograda i Sarajeva u posljednje vrijeme ima određenih pomaka.
“Dakle, na moje insistiranje ministar spoljnih poslova Srbije je došao u Sarajevo prije, sada već možda mjesec dana, i sa ministrom spoljnih poslova BiH sjeo i razgovarao. Na marginama nekih multilateralnim bude i nekih sporadičnih susreta, ali to je sve daleko od onoga kako bi trebalo da bude. Beograd i Sarajevo treba mnogo češće da komuniciraju. Postoje neriješeni problemi, ali postoje i zajednički interesi. Naravno da je neprirodno da postoji ogromna disproporcija u komunikaciji između Beograd–Banja Luka i Beograd–Sarajevo. Dva glavna grada, dvije države, treba da komuniciraju intenzivnije, češće i na višem nivou. Posjete treba da budu češće, i iz Beograda u Sarajevo i iz Sarajeva u Beograd. To je ono za šta se ja zalažem. Zašto? Zato što moj bošnjački narod u Sandžaku najviše pati kada je loša komunikacija i kada su loši odnosi između ta dva glavna grada. Bošnjacima je Bosna i Hercegovina emotivno veoma važna. Sarajevo je njihov etnički i vjerski centar, dok je Beograd glavni grad države u kojoj rješavaju svoja politička pitanja. I onda, ako ta dva grada ne komuniciraju i ne sarađuju, ili ne daj Bože imaju negativan odnos, to najnegativnije utiče upravo na bošnjački narod u Sandžaku.”
Ministar Zukorlić je govorio i o posjeti Srebrenici i iftaru kojem je prisustvovao na poziv potpredsjednika manjeg bh. entiteta Ćamila Durakovića.
“Iskoristio sam boravak u Srebrenici da posjetim i Medžlis, majke Srebrenice i Memorijalni centar, te da pošaljem poruku da u Srebrenicu treba dolaziti i prije i nakon 11. jula. Srebrenica postoji i treba podršku i prije i nakon 11. jula – to je moja poruka. Bio sam u Srebrenici i za Bajram, Kurban-bajram, prije 11. jula, a sada sam došao i nakon 11. jula, i to kao ministar u Vladi Republike Srbije. Doduše, ja predstavljam i Bošnjake Sandžaka i imam moralnu obavezu da dam podršku narodu u Srebrenici. Zahvalan sam svima u Srebrenici koji su me dočekali na najvišem nivou. Bošnjaci Sandžaka generalno podržavaju Srebrenicu.”
Ministar Zukorlić je u emisiji istakao da je autoput jedna od glavnih tema o kojoj treba da se razgovara kroz proces regionalne saradnje.
“Jer je to od ogromne važnosti i za Srbiju i za Bosnu i Hercegovinu. Povezivanje naroda, bez obzira na naciju, od koristi je i za Bošnjake i za Srbe. Mi smo kao narodi podijeljeni granicama – i jedni i drugi, i treći – tako da su svi projekti prekogranične saradnje od velike važnosti za sve nas. Ja se zalažem za autoput koji će povezati Novi Pazar i Sarajevo, koji još uvijek, nažalost, nije trasiran na teritoriji Republike Srpske, na dionici od Goražda do Višegrada. Još uvijek ne postoji jasna odluka kuda će ta trasa autoputa da prođe. Ono što je definitivno jeste da će Srbija završiti svoj dio posla do granice, kao i do granice sa Crnom Gorom, što je takođe važno za Bosnu i Hercegovinu. Kada se sve to završi i kada se putevi spoje, neće samo biti moguće brzo doći iz Sarajeva u Novi Pazar – možda za dva i po sata, što je realno – nego i do mora i do Crne Gore. To nam otvara velike perspektive, i turističke i privredne. Na to treba da se fokusiramo. Ja sam u Sandžaku, odnosno mi kao politika, fokusirani na kapitalne projekte. Pored autoputa, tu su i drugi veliki infrastrukturni projekti od velikog značaja – pitanje aerodroma, gasovoda, željeznice i slično. Sa svim tim velikim projektima stvaramo uslove da narod ostane, da se ne iseljava, ali i da budemo bolje međusobno povezani. Ljudi iz Novog Pazara i Sandžaka rado dolaze u Sarajevo, a vidim da u posljednje vrijeme sve više turista iz Sarajeva i širom Bosne i Hercegovine rado i sve češće dolazi u Novi Pazar. I upravo na taj način treba međusobno da se povezujemo i da afirmišemo naše zajedničke potencijale.”
Jedna od tema emisije bila je i članstvo u EU.
“Iskreno vam kažem, ja pomalo budem i ljubomoran na Crnu Goru kada vidim ovo što sada rade, kada su dali gas da ubrzaju proces ka Evropskoj uniji. Lično, Evropskoj uniji ne vidim alternativu. Sve te naše muke koje postoje među narodima i među glavnim gradovima mogu veoma efikasno da se rješavaju kroz proces i sistem Evropske unije. Ako su te granice raspadom bivše Jugoslavije prošle kroz avlije, štale, kuće i tako dalje, ulaskom u Evropsku uniju one će, što bi se reklo, da “olabave” i omoguće slobodniji protok ljudi. Suštinski, omogućiće da budemo jedni drugima bliži kroz veoma pozitivnu tekovinu koju je ova civilizacija ostvarila. Bez obzira na to što postoji skepsa. Znate da je u Srbiji ta skepsa na znatno većem nivou kada je riječ o Evropskoj uniji. Lično sam izrazito proevropski nastrojen i generalno Bošnjaci iz Sandžaka su u visokom procentu za evropski put – može se reći i 80 do 90 posto.”
Izvor: SANA
