Islam je blagodat ne samo za muslimane nego za cijelo čovječanstvo. Samo oni koji ne poznaju zasluge Islama, i oni koji ga mrze mogu da govore da Islam nije ništa dobra donio čovječanstvu osim zla i neljudskih stvari i da se širio mačem i vatrom. Ako pogledamo kroz historiju želeći da sagledamo sve ono što je Islam donio danšanjem čovjeku, iznenadićemo se spoznajom da nije bilo Islama pitanje je da li bi uopšte danas imali uličnu rasvjetu, telefone, kompjutere, auta, televizore i dr.
Doprinos koji je Islam dao razvoju čovječanstva je ogroman.
Znamo dobro da su prve riječi upućene našem Poslaniku s.a.v.s., bile da uči u ime Allaha, tako da se kompletan Islam bazira upravo na učenju, proučavanju, razmišljanju i radu.
Iz ovih ajeta se vidi koliku važnost islam pridaje nauci. Međutim, i pored toga postoji mnogo onih koji tvrde da je islam nazadan i da se ne može uklopiti u savremeni svijet. Takvi su, naravno, u velikoj zabludi jer ne znaju, ili se prave da ne znaju, koliki je bio doprinos islama u razvoju nauke. Ipak, pored toga što su u polju nauke muslimani dali najviše, za njih se govori da su nazadni. Osim toga na račun islamskih učenjaka, mnogi zapadnjaci su postali “slavni” fizičari, matematičari, hemičari i drugo, dok se islamski učenjaci i ne spominju.
Pogledajmo neke od aspekata i doprinosa Islama, kao što su pravo, historija, geografija, astronomija, botanika, medicina, hemija, matematika itd…
Što se tiče prava muslimani su zahvaljujući sveobuhvatnom karakteru Kur'ana, veoma brzo razvili ovu nauku. Prvi pisani ustav potiče od muslimana. I prvi takav ustav je sastavio sam Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kada je osnovao prvu islamsku državu u Medini, koji je i do danas sačuvan.
Doprinos muslimana proučavanju historije je veliki, posebno u utvrđivanju autentičnosti dokumenata. Islam nema potrebe za legendama i pretpostavkama u svojoj vlastitoj historiji. Biografski leksikoni su jedna od karakteristika historijske literature kod muslimana.
Malo koji narod je tako marljivo, brižno i na naučnim osnovama objektivno bilježio historiju i historijske događaje.
Zatim što se tiče geografije i topografije izrade geografskih karata muslimani su dali nemjerljiv doprinos u ovoj naučnoj grani.
Najstarije muslimanske geografske karte predstavljale su Zemlju u kružnom obliku, a prisjetimo se da je dugi niz vjekova crkva zastupala mišljenje da je Zemlja ravna ploča i da se Sunce vrti oko nje. Ko god je drugačije govorio smatrao se otpadnikom od kršćanstva. Ibn Madžid, koji je bio kormilar na brodu Vaska da Game do Indije, već tada spominje kompas, kao poznatu stvar. Riječi “admiral”, “arsenal”, “kabl”, “tarifa” itd. koje su izvorne arapske, jasno govore o uticaju muslimana na modernu zapadnu civilizaciju.
Astronomija je nauka kojoj su muslimani dali veliki doprinos. Mnoge zvijezde i danas u evropskim jezicima imaju arapska imena. Reforma kalendara koju je izvršio drugi halifa Omer ibn Hatab radijallahu anhu prevazilazi po svom savršenstvu reformu gregorijanskog kalendara. Za vrijeme halife Me'muna, izmjeren je opseg Zemlje, sa iznenadujućim stepenom tačnosti. Pisana su djela o plimi i oseki, o izlasku i zalasku Sunca, o sutonu, a naročito o kretanju Sunca i Mjeseca. Allah subhanehu ve te'ala je istinu rekao:”I sve u kosmosu plovi.” (Jasin, 40) Do otkrića da se u svemiru sve kreće došlo je tek krajem sedamnaestog stoljeća. Niko od zapadnih naučnika nije htio da prizna da se ovo naučno otkriće nalazi u Kur’anu i da muslimani za njega znaju još odavno. Kada se vratimo kroz historiju naći ćemo da je crkva spaljivala naučnike zbog toga što su govorili: “Zemlja se kreće!”
Dakle, veliki je broj otkrića na polju prirodnih znanosti, ali je zapad većinu tih otkrića pripisao svojim “naučnicima”.
Pogledajmo na polju botanike doprinos muslimana. Botanika je kod muslimana bila posebno istraživana. Izuzev imena nekih biljaka, koje nisu rasle u tadašnjem muslimanskom svijetu, nije bilo nijednog naziva stranog porijekla. Botanička enciklopedija od Dinaverija (umro 899.), u šest velikih tomova, sačinjena je čak prije nego što je na arapski prevedeno prvo grčko djelo o botanici. Dinaveri je opisivao ne samo izgled biljki, nego ih je i klasificirao, te opisivao njihove hranjive kvalitete, farmakološke i druge osobine.
Medicina je kod muslimana doživjela veliki napredak u anatomiji, farmaciji, organizaciji bolnica, obučavanju medicinskih kadrova itd. Medicinska djela islamskih liječnika ostala su temelj cjelokupne medicine, uključujući i zapadnu. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: “Izlazi iz utroba njihovih (utroba pčela) piće različitih boja, u kome je lijek ljudima. To je uistinu dokaz za ljude koji razmišljaju.” (Nahl, 69) Ako hoćete da sačuvate komad mesa, stavite ga u med i neće se pokvariti, zato što med ima svojstvo uništavanja bakterija, u njemu je lijek ljudima, a poznata je upotreba meda od davnina u svrhu liječenja. Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: “Da se ne bojim poteškoće mojim sljedbenicima, naredio bih im uz svaki namaz (pet puta dnevno) da peru zube (i to misvakom).” (Sahih). Misvak ima višestruko jače svojstvo čišćenja i dezinfekcije nego ono što se nalazi u mnogim pastama za zube.
Kur'an traži da ljudi razmišljaju o stvaranju svemira i da proučavaju kako su nebo i zemlja podređeni čovjeku. Muslimani su se vrlo rano počeli baviti ozbiljnim proučavanjem na području hemije i fizike. Karakteristika njihovog rada jeste eksperiment. Svojim proučavanjem i posmatranjem oni su sakupili ogroman broj činjenica.
Matematičke znanosti imaju neizbrisive tragove arapsko-islamskog doprinosa. Riječi “algebra”, koja je dobila naziv po muslimanskom matematičaru El-Havarizmiju, zatim “nula”, “cifra”, “šifra”, “ta'rifa”, “x” itd. arapskog su porijekla. Ovdje ćemo nabrojati još neke stvari koje su muslimani donijeli zapadu Da nije bilo muslimana zapad ne bi znao za šećer, narandžu, limun, breskvu, pamuk, jaknu, kahvu, sapun, parfem, lužina, barut, destilaciju, papir, kompas i dr.
Na kraju treba znati da su ovo samo neki od brojnih primjera koji govore o zasluzi muslimana u razvoju i napretku ljudske civilizacije. “Civilizovani” Zapad ih je omeo u njihovom daljem napretku. Barbarska razaranja pogodila su dva islamska glavna intelektualna centra: Bagdad na istoku i Kordovu-Granadu na zapadu. Mnoge biblioteke sa stotinama hiljada knjiga i rukopisa, zajedno sa ovim gradovima, su spaljene. Pokolji nisu poštedili ni naučnike. Ono što je stvarano stoljećima, barbari su uništili za nekoliko dana. Ovaj primjer nam oslikava stvarnost istoka i zapada. I to nije sve. Naprotiv, zapadnjaci se danas ponose onim što su dali u razvoju civilizacije. Po njima sva zasluga pripada samo njihovim naučnicima, a muslimani se i ne pominju. Koliko su oni zaista dali govori i činjenica da je njihov filozof Engels izjavio da je spaljivanje biblioteka u Bagdadu i Kordovi-Granadi unazadilo ljudsku civilizaciju za 1000 godina. Na kraju, s pravom možemo istaći da predstavnici islamske nauke nisu zaostajali ni za jednim od velikih imena u historiji nauke, mada se to i dan danas pokušava, i u dobroj mjeri uspjeva, prikriti. S pravom možemo reći da je Istok prednjačio nad Zapadom, kako na polju nauke tako i na polju kulture.
Zatim još ostaje da spomenemo da širenje Islama nije nigdje bilo putem mača i vatre, muslimani su kad god bi osvojili neki grad nudili lokalnom stanovništvu nekoliko opcija kao što je bilo prilikom osvajanja Jerusalima za vrijeme h. Omera kao i za vrijeme Salahuddina ili da prime Islam svojevoljno, ili da ostanu u svojoj dotadašnjoj vjeri uz obavezu plaćanja džizje (jedna vrsta poreza) ili da se isele i da ponesu sa sobom sve što posjeduju. Za ove stvari historija nam je najbolji svjedok, jer muslimani dobro znaju da je Allah rekao: “Nema prisile u vjeri.”
Molim Allaha Uzvišenog da ojača Islam i muslimane, da muslimani ponovo uzmu u svoje ruke nauku, izučavanje i napredak i da donesu još mnogo dobra cijelom čovječanstvu. Amin.
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Zlatno doba ljudske povijesti – 1001 izum islamske civilizacije (Video)
