„Blic“ je istraživao koliko košta život u gradovima Srbije, od krajnjeg severa do juga. U 12 gradova sproveli smo anketu cijena najosnovnijih, ali i nešto luksuznijih proizvoda i usluga.
Ispostavilo se da građani najviše toga po najnižem trošku mogu da priušte u Leskovcu, Novom Pazaru i Zrenjaninu, dok su očekivano na najvećem „iskušenju“ novčanici stanovnika Beograda, Novog Sada, ali pomalo iznenađujuće i Kragujevca.
– Činjenica je da su u gradovima gdje su zaposlenost i prosječna plata manje i troškovi života niži i do 30 odsto. Nije isto imati mjesečno 500 evra u, recimo, Vladičinom Hanu i Beogradu – ističe Zoran Stojiljković, profesor na Fakultetu političkih nauka.
Ekonomisti se slažu u oceni da je i ovo istraživanje pokazalo nepokolebljive zakone tržišta.
– Cijena je odnos ponude i potražnje. Može u Leskovcu neko držati cijenu „koka-kole“ na 500 dinara, ali niko je neće kupiti, dok se u Beogradu možda neko i zaleti. Najtragičnije je, međutim, što su niske cijene u gradovima u unutrašnjosti posledica siromaštva, a ne obilja ponude i velike konkurencije – kaže ekonomista Danilo Šuković.
Ipak, Šukovič ističe da je pitanje da li se nekom sa prosečnom republičkom platom više isplati da živi na jugu Srbije nego u Beogradu.
– Nije sve u osnovnim namirnicama, naročito kad se radi o mladima. Ukoliko mu ta sredina ne pruža mogućnost društvenih i kulturnih sadržaja kako bi se edukovao i dalje napredovao, onda mu jeftinoća ništa ne znači. Obrazovanje danas predstavlja kapital podjednako značajan kao novac – objašnjava naš sagovornik.
