Život nije igra, on je mnogo više od toga

0
45

dzemila dudicSivilo nad gradom koje prekriva oblake iza kojih se smeši nada, polahko nestaje iz vidika. I savaki oblak, kao da krije neku priču brižljivo je čuvajuć za sebe ,a nije svjestan da postoji nada koja će razbiti alarmantno stanje u kome živimo. Da… Zapanjujuća je činjenica da mladi uopšte govore o tome, da djeca brinu o političkoj situaciji u gradu, Sandžaku, pa i cijeloj Srbiji. Ali, ako ne mi, ko? Ako ne sada, kada? Da. Djeca su ta koja danas, juče i sutra poput pješaka na putu života moraju brinuti o nečemu. Da li je to davno izgubljena igračka, nepotpun domaći zadatak, ili briga za budućnost.

Budućnost… Riječ koja se svakodnevno nameće budeći u nama nadu za nekim novim, nama nepojmljivim stvarima. Ona koja predstavlja samo jednu frazu u stranim rječnicima, ili koja stoji zaključana, namećući se stalno kao jedno od krucijalnih pitanja. I baš zato, mladi su tu da polemišu i ozbiljno izvagaju stanje u Sandžaku.

Vraćajući se u prošlost i na političku scenu kakva vlada u našem gradu, možemo da vidimo kako se iza cvijeća posađenog na trgu krije trnje koje se zarilo u svaku poru života i nikako da izađe; Vidjet ćemo da novac “bačen” kao poklon omladini koja noći provodi slušajući kojekakve bendove, može vrlo lahko da bude novac zamijenjen instrumentima potrebnim našoj bolnici; Vidjet ćemo da se ispod krovova koji se nadmeću do visina, jadno kriju ljudi do najmanjih dubina. I ne, mi ne želimo samo beton prekriven jadom teške muke onoga ko na njemu radi; mi želimo da tim betonom slobodno šetaju i mladi i stari, i ljudi i djeca.

Želimo da tim ulicama prolaze sinovi hrleći u zagrljaj majke, da bolnice ne budu pune ljudi koji se s dušom bore dok “vrijedni” ljekari ispijaju kahve radeć svoj posao. Želimo da u školi možemo na miru učiti historiju, a ne govorit o jučerašnjem ubistvu i današnjoj pljački. Želimo da puni elana učimo što volimo, potpuno sigurni da ćemo za to znanje biti nagrađeni. I ne, ne želimo da slušamo istu priču više od decenije; ne želimo da strah obuzima naša srca jer dijete u školi ne može biti sigurno. Ne želimo da majka zadnje dane provede lijući suze zbog djece koja morahu otići. Nećemo da oni najmlađi umiru zbog propusta ljekara. Nećemo istu priču! Dosta nam je historije koja se ponavlja. Želimo promjene i novitete. Ne dozvolimo da kaskamo u prošlosti dok uporno govorimo o Evropi. Vrijeme za nas, za pomirenje; vrijeme za promjene, i pravo vrijeme za BDZ Sandžaka. I zato, ne oklevajmo; poslušajmo govor srca. I bićemo sigurni.

Ali požurimo, jer, život nije igra, on je nešto više od toga…

 Autor: Džemila Dudić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.