Prvi put od rata 1971. Pakistan i Indija razmijenili su zračne napade, što je u prošlu srijedu rezultiralo rušenjem dvaju indijskih borbenih zrakoplova. Bio je to odgovor pakistanske vojske nakon napada indijskog ratnog zrakoplovstva unutar Pakistana. Indija je izvela zračne udare uperene protiv islamističke skupine Jaiš-e-Mohamed (JeM), što je dodatno zategnulo odnose dviju nuklearnih sila zbog Kašmira, oko kojeg se spore. Napetost je počela rasti nakon bombaškog napada u indijskom dijelu Kašmira, u kojem je 14. februara poginulo najmanje 40 pripadnika indijskih paravojnih snaga, za što je odgovornost preuzeo JeM, baziran u Pakistanu.
Napad se desio u vrijeme dok se Indija priprema za opće izbore u maju, a ova bi kriza vrlo lahko premijeru Narendri Modiju mogla donijeti pobjedu. Napad se desio usred mnoštva loših vijesti o padu ekonomije i najvišoj nezaposlenosti u posljednjih 45 godina. Kada su prije tri godine militanti ubili 19 indijskih vojnika u napadu na vojnu bazu u Kašmiru, Modi je odobrio napad komandosa duboko unutar pakistanske teritorije, a ta je akcija nazvana “Hirurški udar”. Bio je to nevjerovatno dobar PR, taj je naziv postao omiljen u indijskoj javnosti iako su ga čak i vojne vlasti koje su osmislile i provele akciju nazvale “pretjeranim i politiziranim”. O tom je izrazu snimljen i bolivudski hit, a Modijeva popularnost bila je na vrhuncu. Sada računa na slične reakcije.
Ipak, populizam ne može prikriti njegovu odgovornost za loše stanje u Kašmiru tokom njegove vladavine. Njegova stranka Baratija Janata (BJP) povukla se prošle godine iz vladajuće koalicije u državama Jammu i Kašmir, namećući izravnu vladavinu iz Delhija. Ekonomija stagnira, a u regiji koja živi od izvoza struje u ostale dijelove Indije stanovništvo je provelo zimu bez struje. Turizam, ključan za život tamošnjih stanovnika, trpi zbog sigurnosne situacije, a najnovija kriza već je uništila ljetnu sezonu. Ekonomska stagnacija stvara plodno tlo za militante u državi u kojoj 70 posto stanovništva mlađeg od 35 godina nema posla.
Opozicione stranke obećale su potporu vladi u prvim satima nakon bombaškog napada, ali se to nacionalno jedinstvo odmah raspalo. Opozicione stranke tvrde da su one zbog situacije u Kašmiru obustavile predizbornu kampanju i tvrde da to isto nije učinila Modijeva stranka BJP. Umjesto toga, Modi je rasplamsavao situaciju držeći vatrene govore pred svojim pristalicama. On dobro zna da je ponavljanje “hirurškog udarca” sve što mu je potrebno da osigura drugi mandat. Ali, to ne bi bila dobra vijest za muslimane u Indiji, koji pod njegovom vladavinom žive teško, možda i najteže u novijoj historiji te zemlje.
U decembru 1992. godine indijski nacionalisti pozvali su na okupljanje u tadašnjem Bombaju. Grad je bio izlijepljen plakatima na kojima je stajalo kako se svi trebaju okupiti oko Babri džamije iz 16. stoljeća, koju je sagradio mogul Babur u mjestu Ajodhja, gradu udaljenom oko 1.000 kilometara od Bombaja. Spomenik je decenijama bio predmet spora jer su radikalni hinduisti tvrdili da je sagrađen na svetom mjestu njihove vjere. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća desničarski Hindusi i članovi Konzervativne stranke Baratija Janata (BJP) podgrijavali su tenzije, da bi konačno 6. decembra 1992. godine pozvali na rušenje džamije. Tako je počeo rast BJP-a.
Hinduski nacionalisti masovno su se odazvali pozivu i popeli se na vrh munare džamije. Ubrzo je bila sravnjena sa zemljom, a vatreni govori lidera BJP-a i drugih desničarskih grupa poticali su na nasilje u kojem je ubijeno više od 2.000 ljudi, uglavnom muslimana. Samo u Bombaju, danas Mumbaiju, zabilježeno je 500 ubistava. BJP i njegove vođe koji su vodili kampanju za rušenje džamije pobijedili su na općim izborima koji su ubrzo održani. Skoro tri decenije kasnije, za muslimane u Indiji nije se promijenilo mnogo toga. I dalje svaki dan žive uz prijetnje i poniženja najviših dužnosnika vladajuće stranke. Zločini iz mržnje prema muslimanima ne samo da se ne kažnjavaju već ih vlastodršci i potiču. Prema izvješću o zločinima iz mržnje, kojeg je objavio “FactCheck”, 76 posto žrtava zločina iz mržnje u Indiji u posljednjih 10 godina bili su muslimani. Devedeset posto tih napada dogodilo se nakon što je premijer Narendra Modi došao na vlast 2014. godine.
Hinduistički nacionalisti iz vladajuće BJP ohrabruju mlade ljude da svoju vjeru i patriotizam iskazuju atacima na muslimane. Koliko je situacija otišla predaleko, dovoljno govori i to da su muslimani predmet napada čak i ako se komšilukom proširi trač da su za večeru imali govedinu. Napadaju ih kada ožene hinduističku djevojku, kada nose bradu, kapu ili bilo koji drugi simbol svog vjerskog identiteta. Oni su nezahvalni izdajnici koji ne vole nacionalnu zastavu. Napadi na indijske muslimane dio su kampanje kojom se želi izmijeniti indijska historija. Tadž Mahal je najpoznatija indijska građevina, ali je i taj mauzolej iz 17. stoljeća na meti posljednjih godina. Čelnik najveće indijske države Utar Pradeš Jogi Aditjanat tvrdi da Tadž Mahal nije dovoljno indijski i on u svojim istupima negira islamsku prošlost Indije. “Inozemni dostojanstvenici posjećuju Tadž Mahal i druge spomenike koji ne odražavaju indijsku kulturu”, rekao je jednom prilikom. Posljednjih mjeseci mijenjaju se i nazivi toponima ili građevina nazvani po muslimanima, a novi nazivi odražavaju hinduističku kulturu.
Revizija islamske historije Indije vidljiva je i u školskim udžbenicima u pokrajinama u kojima je na vlasti BJP. Čuveni moguli Akbar i Jahan, koji su stoljećima bili poznati kao dio indijskog kulturnog naslijeđa, sada se u akademsku zajednicu uvode kao razvratnici, zločinački osvajači koji su opljačkali indijsku hinduističku baštinu.
Kada je Indija podijeljena 1947. godine, što je dovelo do stvaranja Islamske Republike Pakistan, deseci miliona muslimana odabrali su sekularnu Indiju kao svoju domovinu. No, hinduistički nacionalisti tvrde da imaju veće pravo na indijsku nacionalnost od njih i stalno dovode u pitanje patriotizam indijskih muslimana. Predrasude već odavno nisu samo retoričke, pretvorene su u otvoreno nasilje i mržnju na indijskim ulicama.
Ipak, ima pomaka kada je u pitanju otpor takvom statusu muslimana, prednjače pisci, umjetnici i aktivisti. Tako je nedavno objavljen film nazvan Nacija, čija je tema priča o muslimanskoj porodici koja je prisiljena dokazati svoj patriotizam boreći se s predrasudama policije i društva, što vjerno oslikava svakodnevnu agoniju miliona muslimana u Indiji. Otkako su 1947. godine muslimani svjesno izabrali indijsku državu, njihova je vjera na testu svaki dan. Kada je Modi prije pet godina izabran za premijera, muslimani su bili svjesni da je na vlast stigla osoba koja na svojim leđima nosi stigmu ubistva 800 muslimana u pomno isplaniranom napadu Hindusa u državi Gujarat, kojom je do tada vladao. Od tog dana muslimani svakodnevno žive u strahu.
Zbog načina na koji vodi zemlju, jedan indijski umjetnik iskovao je za Modijevu vlast termin “hinduistički talibanizam” jer se, zbog blizine termina općih izbora, rasplamsava populistička politika. U vladajućoj BJP, nakon što su izgubili na regionalnim izborima u decembru prošle godine, upaljeni su alarmi. Njihova pobjeda ovisi o rezultatima u najmnogoljudnijim indijskim pokrajinama – Bihar i Utar Pradeš. Više od 200 miliona stanovnika ovih država šalje najveći broj delegata u parlament. Zato je Modijeva vlada te pokrajine označila uzvišenjima hinduizma. Lider u Utar Pradešu, nacionalista Jogi Aditjanat, čak je i hapšen zbog poticanja mržnje u regiji u kojoj su vjerski motivirana ubistva gotovo svakodnevna. “Ako ubiju Hindusa, ubit ćemo 100 muslimana”, rekao je nedavno svojim sljedbenicima.
Aktivisti civilnog društva tvrde kako se populizmom skreće pažnja s bitnih pitanja, poput nedavne smrti tridesetero djece u bolnici u Utar Pradešu zbog nedostatka lijekova. Prema statistikama, 84% žrtava vjerskih ubistava u posljednjem desetljeću bili su muslimani, neko od 172 miliona vjernika u toj zemlji. Muslimani čine 13% ukupnog stanovništva Indije, nakon Indonezije i Pakistana, Indija je zemlja s najvećim brojem muslimana, ali suživot s hinduskim komšijama nije im nimalo lagan.
Revizija historije važan je dio Modijeve politike. Za to je zadužena organizacija RSS, čiji je rad do sada nekoliko puta zabranjivan zbog poticanja vjerske mržnje. Ona okuplja šest miliona članova, među kojima su i Modi i Aditjanat. RSS uz potporu vlasti upravlja kulturnim institucijama, a njihovi programi orijentirani su na reviziju historije i odbacivanje svega što nema veze s hinduizmom. Od dolaska na vlast BJP, broj privatnih škola koje finansira RSS i u kojima se uči po programu koji su oni osmislili povećao se na 14.000 i imaju 1,8 miliona učenika i studenata. U julu prošle godine iz udžbenika su uklonili sav sadržaj na engleskom, urdu i arapskom jeziku, a nestali su i stihovi pjesnika i nobelovca Rabindranata Tagorea. U njihovim udžbenicima islam je opisan kao religija koja je “uništila sve zemlje u koje je stigao”. Piše se nova historija zemlje temeljena na mitovima, a takva ideologija prijeti razbijanjem krhkih šavova društva s najvećom religijskom raznolikošću u svijetu. Koliko se daleko otišlo, govori i činjenica da je promijenjeno ime grada u kojem je rođen prvi vođa nezavisne Indije Džavaharlal Nehru. Grad koji se nekada zvao Allahabad sada se zove Prajagraj.
stav.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Život kao noćna mora: Za jednog hindusa ubit ćemo 100 muslimana
