Želim Vam, ovako javno, iznijeti neke konstatacije, postaviti nekoliko pitanja, kako bi, eventualno, riješili mnoge moje nedoumice, ispravili me, otklonili zablude u kojima se, moguće, nalazim. Mislim da mi nećete odgovoriti, niti se osvrnuti na ovaj moj komentar, ali, eto, da pokušam.
Jer, ko sam ja, i odakle mi pravo da postavljam Vama pitanja? Nemam “ izborni legitimitet”, nijesam poznat i prepoznat kao “istaknuti javni, kulturni, politički ili vjerski predstavnik Bošnjaka/Muslimana”, inače bih bio pozivan od strane američke ambasade i ambasadora na Iftarsku večeru, zar ne? Nijesam, čak, ni glasač Vaše partije. Jedino što sam Bošnjak po nacionalnosti, kako sam se i izjasnio na popisu.
Dakle:
Vi ste, gospodine Mustafiću, svojevremeno ušli u predizbornu koaliciju sa DPS/SDP. Tada ste otvorili site Bošnjačke stranke, na kome je, pored ostalog, pisalo – parafraziram: “Na sva pitanja posjetilaca site-a i komentatora u najkraćem roku će odgovarati neko iz rukovodstva stranke”. Tada sam, mislim pod nickom “Omer S.”, postavio 10-tak pitanja. Odgovor na njih nikada nijesam dobio, uprkos insistiranju dijela ostalih posjetilaca site-a da mi se odgovori na njih. Ponovit ću neka od tih pitanja i konstatacija, dopuniti ih, pogotovo poslije dodatnih nedoumica koje ste kod mene izazvali gostujući u emisiji TV Vijesti – “Načisto” kao predstavnik Bošnjačke stranke.
Vi kažete da se vladajuća koalicija sa kojom ste do juče bili u vlasti i sa kojom ćete – uvjeren sam u to – biti i nakon ovih izbora: “ogradila od zločina koji su vršeni nad manjinskim narodima, posebno nad Bošnjacima 90-tih godina, dok u opoziciji ima onih koji su ostali na istim pozicijama. Lider DF-a Lekić se nije decidirano izjasnio o genecidu u Srebrenici a neki od konstituenata DF-a su glasaili protiv rezolucije o njoj”. Uglavnom je istina, i prvo i drugo.
Međutim, suštinska razlika je, po meni, sledeća: DPS sa kojim ste bili u koalcijji (a vjerovatno ćete opet biti) je bio politički, vojni i propagandni saveznik tada ratnog Beograda i bosanskih Srba, pružajući im sve vrste pomoći. Dakle, Vaš koalicioni partner je, što direktno što indirektno, učestvovao u agresiji na BiH, opsadi Sarajeva, genocidu u Srebrenici. Dio opozicije (podvlačim ovo DIO) je retorički takođe bio za to, nije se ogradio od navedenih zlodjela i zločina. Ali, kao opzicija tada, i sada, nijesu konkretno tome doprinijeli. DPS jeste veoma konkretno. Da banalizujem: po Vašoj logici, pljačkaš banke poslije izvršene pljačke i kasnijeg izvinjenja (pitanje da li iskrenog) je prihvatljiviji – “pošteniji”, od onog koji opravdava pljačku, ali je nije izvršio.
Kako sam sam svjedok navedenih događaja, znam i tvrdim sledeće: dio opozicije, baš dio ljudi iz tog DF-a, je tih 90-tih aktivno učestvovao u antiratnim protestima i mitinzima, javno osuđujući ratnu i šovinističko-fašističku politiku DPS-a. Jedan budući poslanik DF-a je javno, lično sam svjedok, 1993/1994 godine nosio bedž na kojem je pisalo “Sarajevo ljubavi moja”. Zbog takvih stvari, u tom vremenu, mogla se izgubiti čak i glava. U isto vrijeme, Vaš sadašnji i budući koalicioni partner je monolitno, bez izuzetaka i rezerve, bio uz beogradskog Nepomena, Karadžića i Mladića.
U intervjuu Vi, takođe, kažete da je veći dio opozicije protiv NATO integracija, te i zbog toga imate rezerve prema njoj, jer je učlanjenje u NATO savez Vaš strateški cilj kao i Vaših dosadašnjih koalicionih partnera. Istovremeno ističete da ste vjernik, i to ne ovaj novokompovani, već da od davnina prakticirate vjeru, redovno posjećujete džamiju, klanjate pet vakata namaza… – što veoma poštujem. Kuran kaže da su svi muslimani svijeta braća, ma đe se nalazili i bili. NATO savez, za kojim “crkoste”, što bi po naški rekli, je izveo najgrublje osvajačke intervencije (zbog resursa) u nizu pretežno islamskih zemalja (Irak, Afganistan, Libija) potpuno ih razarajući, ubijajući desetine hiljada civilla braće muslimana!), usput instalirajući marionetske vlade. Iza NATO-a,za koji se toliko zalažete,stoji prvenstveno Amerika – kao što svi znamo, koja podržava nečuvenu okupaciju Palestine i teror nad Palestincima od strane Izraela. Za razliku od vas, ja nijesam toliki vjernik, iako na, na neki svoj način, vjerujem u Boga, pa stoga ne osjećam sve muslimane svijeta (iako su mi bliski) onako kako ih Vi osjećate ili bi bar trebalo da ih osjećate, ali sam protiv NATO-a zbog gore navedenog: i kao Bošnjak, a prije svega kao čovjek.
Kažete i da se na sjeveru, đe pretežno žive Bošnjaci/Muslimani živi veoma loše, da narod zbog toga migrira (90-tih je migrirao najviše zbog političko-vjerskog progona Vašeg koalicionog partnera), da je privreda skroz uništena. Pitam vas ko je uništio tu privredu? Sjever je uvijek zaostajao u razvoju – to je činjenica, ali je činjenica da je za vrijeme vlasti Vašeg koalicionog partnera uništeno i ono što je postojalo i radilo na sjeveru. Da ne nabrajam sve, dovoljno je da pomenem “Gornji Ibar – Rožaje”, grad u kome ste “potukli” DPS/SDP.
Dalje, navodite incidente koji su napravili aktivisti DPS-a prema Vama i visokim funkcionerima Vaše partije, u tek završenoj predizbornoj kampanji, te pritiske kojima su bili izloženi Vaši glasači. Ne vidite nište čudno što jedna “reformisana, demokratska, poželjna partija za koaliciju” radi takve stvari, a ne ovi “četnici” iz opozicije? Pitate li se kako je tek onim simpatizerima manje poželjnih opozicionih partija? I čak tvrdite da sami vrh DPS to ne zna (Đukanović), da to na svoju ruku rade njihovi lokalni funkcioneri. Sve me to neodoljivo podjeća na onu priču: “Tito nije znao za Goli otok i tzv.lijeva skretanja”.
U intervjuu stalno tvrdite kako je DPS sada nešto drugo, promijenio je politiku, okrenuo se Crnoj Gori, promijenio odnos prema manjinama, ogradio se od 90-tih…
Ako je tako, kako kažete, onda mi, molim Vas, odgovorite kako to da je:
– Milan Radović, tužilac u montiranom i sramnom procesu liderima SDA (Vašim pretečama), Ibrahima Čikića, kojem je medicinski dokazano da je 90% slijep ćovjek, optužio: “da je njegovo zaduženje bilo da kao snajperista ubija Srbe”. Taj gospodin, poslije toga, od osnovnog tužioca u “reformisanom” DPS-u meteorski napreduije i biva postavljen najprije za sekretara Skupštine ( Tada je uništena dokumentacija o deportaciji?!), zatim za direktora ZIKS-a?
– Veselin Veljović, učesnik u akcijama etničkog čišćenja u Bukovici postao direktor policije?
– Miraš Radović – dubrovački ratnik, postao ministar pravde?
– Saborac Čeka Dačevića iz opsade Pljevalja Filip Vuković postao DPS-ov gradonačelnik Pljevalja i poslanik u novom sazivu parlamenta rangiran na 27 mjestu?
– “Novi i reformisani DPS” jednog od najaginilnijih huškača na Bošnjake i BiH iz 90-tih, Novaka Kilibardu, poslao za svog predstavnika u Sarajevu?
– Gorana Sita Rakočevića, koji je napisao jedan od najogavnijih ratno-huškačih tekstova protiv Hrvatske, u veoma žestokoj konkurenciji po tom pitanju za vrijeme pohare Dubrovnika, šalju za ambasadora u istu tu Hrvatsku?
– Slobodan Leković, do dana današnjeg nesmjenjivi predsjednik Komisije za sprječavanje konflikta interesa, to postavljenje dobija poslije “junaštva” iskazanog u prikupljanju dječijih patika na Dubrovačkom ratištu, sve sa činom rezervnog kapetana?
I da ne nabrajam dalje, spisak bi bio podugačak.
Gospodine Mustafiću,
20 godina je prošlo od užasnih zločina koji su pravljeni prema manjinama u Crnoj Gori. Navest ću samo neke: Štrbci, deportacija, Dubrovnik, Bukovica, Pljevlja, suđenje liderima SDA. Niko osim nekog beznačajnog Nebojše Ranisavljevića nije odgovorao za te zločine – za 20 godina! Kome to ne odgovara da se pronađu krivci i nalogodavcizločina, i čijom političkom (ne)voljom je to tako? Nije valjda opozicije? Pored toga, Vi u intervjuu imate smjelosti – mogu slobodno tako reći – da kažete, da ne znate ko je odgovoran za te zločine, da li je to Beograd ili neko iz Crne Gore, i da ćete Vi insistirati da se ti zločini rasvjetle. Kada gospodine Mustafiću? – 20 godina je prošlo, ponavljam.
Moju malenkost 1992. godine je privela policija, ne poslata iz Beograda, ne vojna – već crnogorska. Ona na čijem je čelu kao predsjednik vlade bio Milo Đukanović. Privela me i “maricom” crnogorske policije odvela u kasarnu “Danilovgrad” i predala vojsci.. O tragičnim poslijedicama koje je po moju porodicu izazvalo to privođenje, prijetnjama ubistvom na licu mjesta zato što nikako nijesam htio da obučem uniformu, možda drugi put, jer je to duga i lična priča.
Gospodine Mustafiću,
u tim vremenima, za mene (i mnoge druge) skoro nepodnošljivo teškim, u jednom trenutku sam se bio odlučio da emigriram i tražim politički azil. Moj kum, koji se osjeća dvojno (nije rijetka pojava), i kao Srbin i kao Crnogorac, koji tada lično nije bio ničim ugrožen mi je rekao: “Kume, napuštam i ja posao i idem sa tobom, nečemo se razdvajati, nema sreće ovđe”. Možete zamisliti koliko mi je to tada značilo? Sad taj moj kum jedva preživljava (kao i ja), drugi tad nerezdvojan drug – Crnogorac, koji me je tada na neki način branio pružajući mi podršku, takođe sa porodivcom živi u bijedi – nezaposlena “žrtva tranzicije”. Smatraju kao i ja, da ih je ova vlast dovela u takav položaj. Što da kažem mom kumu i drugu koji su tada onako stali uz mene i koji su tada bili stabilan srednji sloj, a sada se bore za goli opstanak, kada vide da Vi, moji ili “moji” Bošnjaci dajete podršku onima koji su nas, uz gore navedeno, sve doveli u takvu situaciju, na prosjački štap? Razmišljate li na moguću buduću situaciju, da kada ovaj režim padne i pokažu se sva njegova nepočinstva, mi kao manjine platimo veoma skupu cijenu podrške istom?
Na kraju, gospodine Mustafiću, logično bi bilo da Bošnjačka stranka, Hrvatska i Albanska – sa kojima zajedno stupate u pregovore oko postizborne koalicije, kao prvi uslov, uslov nad uslovima bez kojeg nema nikakvih daljih pregovora, pogađanja i dogovora o sastavu nove vlade, postavite zahtjev o HITNOM DONOŠENJU I PROVEDBI ZAKONA O LUSTRACIJI. Međutim, skoro sam suguran da LUSTRACIJU u zahtjevima nećete ni pominjati. Time gubite pravo, po meni, da Vaše stranke više uopšte pominju činjenice o maltretiranjima, šikaniranjima i progonima koji su vršeni nad manjinskim narodima 90-tih godina.
pcnen.com
Odličan tekst. Suljo Mustafic kao i svi funkcioniri u BS – u su obični pol tronu. Milovi robovi. Oni su vitalne interese svoje nacije davno izdali.
Ubrzo će biti zajedno sa svojim šefom Djukanom žestoko poniženi.