Jedna od veoma važnih i djelotvornih metoda u snaženju imana jeste i spominjanje Uzvišenog Allaha. Zikr oplemenjuje i liječi ljudsko srce. Zikr je, također, duh i srce svih dobrih djela. Uzvišeni Allah ga je naredio i kazao: O vjernici, puno Allaha spominjite i sjećajte Ga se. Uzvišeni je obećao uspjeh onima koji Ga budu puno zikr činili: I često Allaha spominjite, ne biste li uspjeli. Spominjanje Allaha je najveće djelo, Uzvišeni Allah kaže: Doista je spominjanje Allaha najveće. Onome koga su pritisle brojne šerijatske obaveze, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je dao savjet: Neka ti jezik uvijek bude vlažan od spominjanja Allaha. (Tirmizi, 3375.)
Zikr donosi zadovoljstvo Milostivog, tjera šejtana, otklanja brigu i tugu, donosi nafaku, otvara vrata spoznaje, to je džennetska sjemenka i jezik sprječava od lošega. To je imetak siromašnog i tužnog Allahovog roba, koji nema drugo imetka udijeliti ga, pa je Allah zikr učinio zamjenom za imetak koji bi udjeljivao. Ostavljanje zikra izaziva grubost srca, kao što je pjesnik rekao:
U ostavljanju zikra skrivena je smrt za srce,
Takva tijela su i prije grobova postala groblja.
Duša nastanjena u divljini takvog tijela
I nakon proživljenja, proživljenja neće biti svjesna.
Onaj ko želi liječiti svoje srce od slabosti imana mora što više spominjati Allaha. Uzvišeni Allah kaže: Gospodara svoga spominji kada zaboraviš.“ Uzvišeni Allah opisuje tragove koje zikr ostavlja na srca ljudi: I doista, uz zikr se srca smiruju. (Er-Rad, 28)
Govoreći o liječenju srca zikrom, Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, je rekao: U srcu postoji grubost koju može istopiti jedino zikr, spominjanje i sjećanje na Uzvišenog Allaha. Zbog toga svaki čovjek treba liječiti svoje srce spominjanjem Uzvišenog Allaha. Neki čovjek se obratio Hasanu El-Basriju, r.a.: ‘Ebu Seide, moram ti se požaliti na grubost svog srca.“ On mu je odgovorio: ‘Istopi tu grubost spominjanjem Uzvišenog Allaha.’ Kada se poveća nemarnost u srcu, poveća se i njegova osorost. Kada čovjek spomene Allaha, ta grubost se počne topiti poput olova bačenog u vatru. Ništa ne može snažnije i efektivnije otopiti grubost srca od zikra. Zikr je lijek i spas za srce, a nemarnost je bolest koja ga zahvata. Jedini djelotvoran lijek protiv nemarnosti je zikr. Mekhul je rekao: Spominjanje Allaha je lijek, a spominjanje ljudi je bolest. (El-Vabilus-sajjib rafi’u kelimit-tajjib, str. 142.)
Uz zikr čovjek napada šejtana i bori se protiv njega istom snagom kojom šejtan napada nemarne i zalutale. Neki iz selefa su govorili: „Kada se u ljudskom srcu ustani i ukorijeni zikr, pa šejtan pokuša primaknuti mu se, onda naiđe na otpor i padne u stanje u kakvo padne čovjek kada ga šejtan dodirne. Oko njega se okupe i drugi šejtani, pitajući šta se dogodilo tom šejtanu. Tada im se kaže: Dotakao ga je čovjek (kao što se za opsihirenog čovjeka kaže da ga je dotakao šejtan). (Medaridužus-salikin, 424/2.) Puno je ljudi koje je šejtan svojim dodirom izbezumuo, i to su oni koji su utonuli u nemarnost, koji se ne štite dovama i zikrovima i na taj način olakšavaju šejtanu pristup do sebe.
Ima ljudi koji se žale da u liječenju imana ne mogu i da im je teško praktikovati noćni namaz i klanjati nafile. Njima savjetujemo da u liječenju počnu od zikra, savjetujemo im da ustraju u tome i da stalno ponavljaju standardne zikrove kao što su riječi:
La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu,
lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šejin kadir.
Ili
Subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-azim.
La havle ve la kuvvete illa billahil-alijjil-azim.
Također im preporučujemo da uče i posebne zikrove, predviđene za određeno vrijeme i određeno mjesto. Ovdje mislimo na jutarnji i večernji zikr, na zikr prije spavanja, na zikr prilikom buđenja iz sna, prije odlaska u kupatilo, prije jela, prije putovanja, kad počne padati kiša, nakon ezana, prilikom ulaska i izslaska iz mesdžida, prilikom klanjanja istihare, u nedaćama i problemima, prilikom obilaska groblja, kada počne vjetar puhati. Zatim ovdje ubrajamo i zikr prilikom viđenja mlađaka, i u mnogim drugim situacijama. Nema sumnje da će čovjek koji ovo praktikuje, u svom srcu osjetiti prave rezultate. Šejhul-islam Ibn Tejmijje je napisao veoma lijepu i korisnu brošuru na ovu temu koja nosi naslov Lijepa riječ, a šejh Albani je sažeo pod naslovom Sahih lijepe riječi.
Autor: Muhammed Salih el-Munedždžid
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
