Završeno prvo polugodište! Đaci se u klupe vraćaju 18. februara

2
104

Prvo polugodište u školama u centralnoj Srbiji završava se danas i đaci odlaze na drugi deo zimskog raspusta. U škole se ponovo vraćaju 18. februara, kada počinje drugo polugodište.

U centralnoj Srbiji zimski raspust podeljen je u dva dela. Prvi deo zimskog raspusta, zajedno sa vikendima i novogodišnjim i božićnim praznicima trajao je 11 dana – od 28. decembra do 8. januara.

Za đake u Vojvodini već je počelo drugo polugodište. Oni su na zimski raspust otišli 24. decembra, a vratili se u školske klupe 15. januara.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. I ja bih sve te pojedinosti koje su one “znale” o Ceci uzimao kao žensko tračarenje (kome su skoro sve žene, bez ikakve uvrede lepšeg pola od mene, pomalo sklone), da sa njima u tome ogovaranju nije češće puta učestvovao i jedan naš bratić, rođak sa tatine strane (njegovog oca je naša mama u šali nazivala “tetak”, a on je našu mamu nazivao “ujna”, onako kako smo mi, njihova deca, govorili). Taj naš bratić bio je u to vreme (1994) dečko u ranim dvadesetim, izrazito trouglastog lica, jakih očnjaka, malo povijenog nosa, tamnih očiju, krivih obrva, oblog čela i smeđe, na levu stranu uredno i pomno začešljane kose. Bio je pristojan i prilično uman, ali nekako dosta sklon ogovaranju (možda i nehotice) i podražavanju drugih. I u kakvoj je vezi pesma “Ko na grani jabuka” sa mojim sestrama i tim našim bratićem? Jednom, negde pri kraju 1994, sedeći nas troje i naš bratić u jednom kafiću u Tušiloviću, oni, između ostalog, u razgovoru o svemu i svačemu dođoše i do Cece, počeše po običaju da govore ovo i ono, i tada rekoše, u šali, kako je ova pesma Cecina “autobiografska” pesma u onom delu gde Ceca kaže “Da sam krala, krala sam”, i malo kasnije “Prešlo mi u naviku”. Da li je ovo bila njihova originalna šala, ili je ovo neko prije smislio pa oni čuli i sad spomenuli, ne znam. Ja mislim da je to neko prije rekao, a njih troje “upili”. Tek, oni su se nasmejali ovoj doskočici, da je Ceca u ovih devet reči dala svoju “autobiografiju”. Meni je bilo čudno da su, s jedne strane, njih sve troje obožavali njene pesme, a s druge imali dosta loše mišljenje o njoj, ili se barem u razgovoru tako činilo. To je bilo negde krajem 1994, a nedugo potom čuo sam još jednom od njih ovo o “autobiografskoj” pesmi Cecinoj. Naime, na samom početku 1995. išli smo nas troje i naš dobar poznanik i prijatelj Stari iz Krajine za Rumu. Tačnije, nas troje smo išli za Rumu, a Stari je išao nekim svojim poslom za Beograd i Novi Sad, na svega tri-četiri dana, koliko je on, kao vojni obveznik, dobio slobodno (vojni obveznici u Krajini su za vreme rata, kad bi putovali u R.Srpsku ili u SR Jugoslaviju – nikuda drugde se i nije putovalo – dobijali u vojnim odsecima specijalna odobrenja na nekoliko dana, obično tri ili četiri, pa i za to je morao biti neki dovoljno važan razlog za putovanje; u Slunju je za izdavanje ovih propusnica bio nadležan neki Gojko V. i kažu da je bio dosta strog; on je posle “Oluje” živeo duže vremena u Rumi i bavio se pomalo i slikarstvom). Putovali smo sa Starim, njegovim kolima (odnosno tačnije, kolima koja je on ujesen 1991. upljačkao u nekom osvojenom hrvatskom selu kod Karlovca – “opel kadet”). Stari je imao više kaseta u kolima, a među njima i najnoviju Cecinu, te smo sve to slušali putujući prema Srbiji. Pa kad stavi Cecinu kasetu (ili je možda bila i Željka Šašića, jer je i njegovu kasetu Stari imao – “Gori more, tope se planine”) i kad dođe red i na “Ko na grani jabuka”, i kad Ceca reče ono “Da sam krala, krala sam”, a moje sestre opet rekoše, u šali, “Cecina autobiografska”. Stari valjda za ovo nije bio čuo, jer priupita radoznalo: “Kaj?” A kad ču o čemu se radi, raširi velika usta u osmeh, pokazavši svoje konjske zube, uz uobičajeno “kaj tak”. Tu starija od mojih sestara, Dada, dodade i da je to “trenutak Cecine iskrenosti”. Ali onda se uozbiljiše i zaključiše da je pesma više nego odlična. Prilikom tog putovanja, Stari je bio stavio i nekakvu kasetu sa srpskim patriotskim pesmama, ne znam koji je pjevač bio u pitanju, znam toliko da je na toj kaseti bila i neka pesma, opet neki duet, u čijem je refrenu bilo “Opet će Srbi svi da se krste”. Do tada, nikad nisam čuo ovu pesmu, pored tolikog broja raznih srpskih pesama kojih sam se naslušao poslednjih godina. Sećam se da je Stari kazao: “Ova mi se najviše dopada.” On je inače obožavao te razne srpske patriotske pesme sa temama iz starije istorije i savremenim događanjima (npr. otprije sam znao da mu je omiljena pjesma bila i “Sa Manjače krenuli su Vuci” od Bore Drljače – tu sam i ja znao ko peva jer je glas bio prepoznatljiv – i istu je ponekad i pjevuckao), slušajući ih sa nekakvim detinjim ushićenjem.

  2. Onaj ko iole pamti sredinu devedesetih godina prošlog veka na nekim prostorima bivše zajedničke države “naših naroda i narodnosti”, pa makar u to vreme i nije bio sasvim zreo čovek kao što sam i ja u to doba bio maloletan, ali sve manje dete, taj se možda može sjetiti i da je u to ratno vreme, kada je estradom vladao turbo-folk (za koji moj tata tvrdi da je upropastio pravu narodnu pesmu), među raznim novim hitovima bila i pesma, duet Cece i Željka Šašića “Ko na grani jabuka”. Ja sam u to vreme živio na prostorima tadašnje Republike Srpske Krajine, koja je u tom pogledu pratila vladajuće muzičke trendove u SRJ, sa neznatnom razlikom što su u Krajini, razumljivo, shodno ratnim okolnostima, uz obične, da kažem ljubavne pesme, dosta bile slušane i razne srpske patriotske i ratničke pesme, što one starijih vremena što spjevanih u vreme rata, pa i četničke (o Draži, Đujiću, Đurišiću itd.). “Ko na grani jabuka” se čula i po kafićima u RSK, odnosno ja sam je čuo u Slunju, Vojniću, Tušiloviću i drugim mjestima na Kordunu, a tako je bez sumnje bila popularna i u drugim dijelovima RSK. Ona je nastala 1994. godine. Osim što je za Kordun to bila možda najmirnija godina u toku rata što se tiče vojnih dešavanja, to je godina kada je Ceca krupnim koracima izbijala na vrh lestvice estradnih zvijezda. Bila je ona itekako popularna kao pjevačica i u Krajini, to je period kada je ona ostavila one “dečje” simpatične pesmice tipa “Kupuj majko cipelice” i zašla u neke više pesničke sfere. U drugoj polovini 1994. godine vjerovatno najslušanija njena pesma bio je pomenuti duet sa Željkom Šašićem, pevačem koji se i sam u to vreme kotirao dosta visoko. Ova pesma se i meni svidjela otkako sam je prvi put čuo, možda pomalo i zbog toga što se sviđala i ostalim osobama koje sam poznavao u to vreme ili sa kojima sam dolazio u kontakt tada, ali svakako više mi se svidjela onako, sama po sebi. “Da sam pio – pio sam”, “Da sam krala – krala sam” itd. znao sam napamet celu pesmu. Moje sestre su takođe obožavale ovu pesmu, u stvari i više od mene, kao što su obožavale i druge Cecine pesme iz tog perioda, npr. “Ja još spavam po navici u tvojoj majici”, “Kukavica” itd. Ali ako su obožavale Cecine pesme i Cecu pevačicu, nekako nisu naročito obožavale Cecu kao ličnost, mada su o njenom privatnom životu mogle najviše doznati iz raznih tračeva i rekla-kazala izvora. Naravno, u to vreme Ceca se udala za Arkana, a Arkan nije bio naročito popularan među našim ljudima gore u Krajini, barem ja nisam čuo da se o njemu naročito pohvalno govori (za razliku od početka rata 1991, kada je bio opštepopularan i u Krajini), barem ne među nekim ozbiljnijim, da tako kažem, ljudima. Naravno, bio je i dalje idol dece u Krajini; dete sam bio i ja, ali sam odmalena osluškivao šta moj sveznajući tata misli o nekome ili nečemu, a tata u to vreme nije bio više impresioniran Arkanom kao prve ratne godine. Elem, udajom za Arkana, koga su naši ljudi sve više smatrali kriminalnim elementom a sve manje istinskim patriotom, nekako je i Ceca sve više povezivana sa raznim sumnjivim rabotama Arkanovim. S osnovom ili bez osnova, svašta se govorilo o Cecinom životu i iznosile razne pojedinosti, upravo kao da su oni koji to pričaju sve to gledali svojim očima. Među onima koji su tako “sve znali” o Ceci i s nekom blagom ironijom govorili o njoj (gutajući u isto vreme svaku reč njenih pesama) bile su i moje dve sestre, naročito Dada, starija od njih.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.