Zajedno slave i Vaskrs i Bajram

1
22

Novi Pazar – Dragan Premović i Salih Detanac jedan su od mnogobrojnih primjera koji ilustruju tu sliku. Njihovo druženje traje tri decenije i gotovo da nema dana da vidite Saliha a da sa njim nije i Dragan. Oni šetaju sami jedino od kuće do čaršije, dok se ne sretnu ispred kafečajnice ili kladionice, a kad se sretnu satima su zajedno.

– Počeli smo raditi prije tridesetak godina u TK “Raška”. Sprijateljili smo se i od tada sa Draganom dijelim i dobro i zlo – kaže Salih.

Ratna dešavanja krajem devedesetih, medijska napuhavanja i propaganda nisu uticali na čvrstoću njihovog prijateljstva. Družili su se, posjećivali i obilazili i za Uskrs i za Bajram, za Božić i rođendane, pa su i njihove supruge počele družiti. Dragan se nedavno penzionisao pa ima više slobodnog vremena da ode na pecanje ili da se poigra s unucima, ali uvijek odvoji makar sat vremena da sa Salihom popije kahvu. Salih još nema uslova za penziju. Fabrika  je propala, pa je on na birou za nezaposlene. Povremeno radi kod privatnika i školuje kćer i sina studente, ali i on svakodnevno odvoji vremena za Dragana.

– Dragan mi je pomoć u svakom trenutku. I ako mi se nešto lijepo desi, i ako mi se nešto ružno desi, to ne pričam sestrama i braći već ispričam Draganu i zajedno pokušamo da nađemo rješenje – kaže Salih.
Danas se brzo živi. Ljudi su se otuđili, svako brine svoju brigu, a čovjeku je ponekad potrebno da ima neko da ga barem sasluša. Nas dvojica se savršeno razumijemo i jedan drugog nesebično savjetujemo, podržavamo i pomažemo – nadovezuje se Dragan.

Salih je u mladosti igrao nogomet. Bio je prvotimac FK “Novi Pazar” sredinom osamdesetih, kada se klub borio da uđe u Prvu ligu, a na Gradski stadion dolazilo po desetak hiljadaa gledaoca. Mnogi prvoligaši su bili zainteresovani da ga angažiraju. Najkonkretniji je bio zagrebački Dinamo, ali ga je teška ozljeda koljena spriječila da napravi karijeru.

– Ljubav prema nogometu živi i danas, i nas dvojica svakodnevno svraćamo u kladionicu. Uplatimo po jedan listić od po nekoliko timova za 20 dinara, samo da bi nam bilo zanimljivije da gledamo utakmice i da pratimo rezultate – kaže Dragan.

– Volimo dobar fudbal, a ovo na šta se mi kladimo nemoguće je izaći. To su takve kvote da kada uplatimo 20 dinara dobitak je 10.000. U kladionicu dolazimo zbog društva, zadirkujemo jedni druge i gledamo kvalitetan nogomet – dodaje Salih.

Dragan i Salih žive svoje živote mirno i bez velikih trzavica. Druže se i poštuju, pomažu i savjetuju. Raduju se svakom novom danu, a to što žive u Novom Pazaru pričinjava im najveće zadovoljstvo, jer ljudi su bogatstvo svakog grada.

Izvor: Pravda.rs


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.