Oni ne stoje jedno pored drugog samo za fotografiju. Njihova svakodnevica je molitva pretvorena u djelo. U vremenu kada su razlike često u fokusu iz jedne male zajednice dolazi snažna poruka jedistva i saradnje. Na asfaltiranju puta, rame uz rame rade imam i iguman.
Dok dokazuju da putevi ne spajaju samo mjesta, već i ljude, zajednički grade mostove razumijevanja i solidarnosti.
“Mi smo bili svjesni da samo teško možemo nositi ovaj projekat, a svjesni da isti problem imaju naši komšije pravoslavni. Zatim smo rekli, hajde da se udružimo i zajednički radimo na ovom projektu, jer ako budemo radili posebno neće biti velikih rezultata. I pokazalo se da je ova naša zajednička akcija urodila plodom”, priča imam džamije Džemil ef. Destanović.
Njihova saradnja nije inicijativa “odozgo”, već plod života “odozdo” među običnim ljudima, gdje vjera nije oružje ni granica, već izvor snage. Zahvaljujući njima, ne postoji “njihovo” i “naše”. Sve je, kažu, naše.
“Zaista sam u njemu vidio iskrenog čovjeka i dobrog vjernika koji gleda, ne samo za sebe, već za dobrobit svih ljudi. Kada smo krenuli sa ovom pričom o igumanu Gavrilu čuo sam lijepe stvari, da je čovjek velikog srca, ne gledajući na vjeru i naciju, već da pomogne koliko može. Svakako da idemo kao dvije zajednice za asfaltiranje puta, ali on je naglasio da projekat asfaltiranja džamije treba da bude u prvom planu. Kada je uvaženi iguman donirao 1.000 eura sa naglaskom da se taj dio iskoristi za ispred džamije. S toga ova priča je došla kao pokriće za ono što su neki mediji pokušali da plasiraju da, ovdje, Bošnjaci i Pravoslavci ne žive u suživotu, što nije tačno”, poručio je imam džamije ef. Destanović.
Kaže da su se obraćali i nadležnima iz lokalne samouprave, ali ove godine oni nisu mogli pružiti finansijsku pomoć.
“Oni su rekli da ove godine ne mogu da nam pomognu, rekavši da će vidjeti naredne godine. Kako je bismo čekali još jednu zimu, odlučili smo da se mi angažujemo i nakon prve džume ovdje uspjeli smo da sakupimo oko 20.000 eura za planirane investicije od 100.000 eura, gdje je širina puta tri metra, a debljina asfalta 60 cm što je jeftinija varijanta, ali krećemo od septembra da asfaltiran od džamije. Mi nismo još dostigli polovinu tog iznosa od 50.000 eura, ali smo zadovoljni kako akcija traje”, podvukao je ef. Destanović.
Možda Lukocrijevo nema veliko ime na mapi, ali njegovo srce kuca dovoljno snažno da se čuje daleko. I dok točkovi ostavljaju trag na putu, njihova prisutnost ostavlja dublji, u srcima ljudi. Jer tamo gdje ima sloge, svaki put je lakši.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić
