Ovo protesno pismo koje slijedi u nastavku, je na njemačkom jeziku poslano predsjedniku Republike Austrije Heinz Fischer, saveznom kancelaru Republike Austrije Werner Faymann, ministrici pravde Republike Austrije Claudia Bandion-Ortner, ministrici unutranjih poslova Republike Austrije Maria Fekter, ministru vanjskih poslova Republike Austrije Michael Spindelegger, kao i mnogobrojnim austrijskim medijima, udruženjima i pojedincima. U pismu piše:
U Beču je uhapšen jedan od najpoznatijih branioca Sarajeva bivši general Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovan Divjak!
U historiji je bilo nekoliko trenutaka, kada je čovječanstvo kazalo: „Nikada više!“
Ali zbog nerazumjevanja ili nepostivanja suštinskih vrijednosti i zakonitosti ovoga svijeta, to isto čovjeanstvo (ili jedan dio njega) nije uspjelo održati dato obećanje.
Jedan od tih trenutaka je bio i završetak Drugog svjetskog rata, kada je rečeno: „Nikada više holokaust!“ Međutim, svega onoga što se od tog trenutka u Evropi smatralo nemogućim, mi smo postali svjedoci u Bosni i Hercegovini pred kraj XX stoljeća.
Genocid, etnicčko čišćenje, koncentracioni logori za civile, sistematska silovanja i masovne grobnice su izrazi koji su tada označili živote bosanskohercegovačkog stanovništva i ostavile neizbrisiv trag na njima.
Danas, 16 godina nakon rata u Bosni i Hercegovini, država treba podršku na putu ka Evropskoj Uniji. Bosanskohercegovačko stanovništvo treba objektivno i konstruktivno suočenje sa ratnim zbivanjima, da bi se (djelomično) dogodila pravda, da bi se sto bolje moguce uspostavila socijalna jednakost i da bi se ublažio bol žrtvama.
| U Beču je u nedjelju, 6.marta 2011., demonstriralo oko 1.500 ljudi protiv hapšenja bivšeg generala Armije RBiH Jovana Divjaka. Izričit zahtjev demonstranata je bio da se bosanski heroj bez odlaganja pusti na slobodu. Prema informaciji koju smo dobili od Damira A. Saračevića, predsjednik Centra savremenih inicijativa Austrije, danas se na demonstracijama očekuje mnogo veći broj kako demonstranata, tako i medija. Borba za slobodu generala Armije RBiH se nastavlja!
|
Umjesto toga, ranjena Bosna i Hercegovina sve više biva prepuštena samoj sebi, velikonacionalističke ideje iz Srbije i Hrvatske, koje onemogućavaju stabilizaciju i razvoj, su još uvijek prisutne u zemlji, a najvažniji ratni zločinci se sporo do nikako (ne)procesuiraju. Umjesto onih koji su je uništavali, sve više se progone i ponižavaju oni koji su branili Bosnu i Hercegovinu.
S tim u vezi, u četvrtak, 3. marta 2011., na bečkom aerodromu austrijska policija je, na osnovu srbijanskog naloga za uhićenje, uhapsila jednog od najpoznatijih i najomiljenijih generala Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovana Divjaka.
Taj penzionirani bosanski general je zapravo 73-godišnji humanista, koji je nagrađen sa više internacionalnih nagrada za ljudska prava. Njegovo udruženje „Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu“ godišnje podijeli siromašnoj djeci u BiH po nekoliko stotina stipendija.
Razlog naloga za uhićenje su događaji od početka maja 1992. godine u glavnom gradu Bosne i Hercegovine Sarajevu, kada je Armija RBiH napala konvoj vojnika JNA, koji su prethodno izvršili otmicu predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića. U tom trenutku je Bosna i Hercegovina već skoro mjesec dana bila internacionalno priznata država (6. aprila 1992. od strane EU, a 7. aprila 1992. od strane SAD).
General Jovan Divjak, koji je i sam srpskog porijekla, je tada bio jedan od glavnokomandujucih multietnicke Armije Republike Bosne i Hercegovine i jedan od najvećih branilaca grada Sarajeva, koje je bilo pod opsadom srpskih velikonacionalista.
Opsada Sarajeva je trajala 1.425 dana, te je time najduza opsada jednog grada u XX stoljeću. U toku opsade, život je izgubilo oko 11.000 stanovnika Sarajeva iz svih etničkih skupina (od toga preko 1.500 djece). Određene vodje srpskih opsjedatelja, kao što su general Stanislav Galić (doživotna kazna zatvora) i Dragomir Milošević (29 godina zatvora), su zbog toga već osuđeni u Haškom tribunalu.
Po pitanju slučaja od 3. maja 1992. godine, koji je poznat pod imenom „Dobrovoljačka ulica“, za koji zvanična Srbija, između ostalog, optužuje i generala Divjaka, Haški tribunal je utvrdio da se na strani JNA radi o 7 žrtava. Postoje dokazi da su vojnici u konvoju bili naoružani i da su to oružje djelomično i upotrijebili. Na osnovu toga, Tribunal je konstatirao da su te žrtve bile legitiman vojni cilj, te da se zbog njihovog ranjavanja ili ubijanja ne može pokrenuti krivični postupak.
Umjesto da se taj zaključak prizna, te da se malo više posveti zbivanjima u toku režima Slobodana Miloševića, koji je vojno i finansijski podrzavao, tj. upravljao velikosrpskim nacionalistima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj (ili da se cak zbog toga izvine susjednim drzavama), Vlada Srbije je neosnovano podigla internacionalne optuznice protiv najvecih branioca bosanske multikulturalne drzave. Naravno, sve sa ciljem sto veceg izbjegavanja odgovornosti i pripreme za clanstvo u Evropskoj Uniji.
Tako je vec 26. februara 2010. godine, takodjer po optuznici zvanicne Srbije za slučaj „Dobrovoljacka ulica“, u Londonu uhapšen bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine prof. dr. Ejup Ganić.
Nakon procesa u Velikoj Britaniji, sud je zaključio da se zapravo radi o politički motiviranom nalogu za uhićenje i odbio je isporučiti prof. dr. Ganića srbijanskim vlastima. „Ovaj proces je pokrenut i koristi se u političke svrhe i kao takav je zloupotreba britanskog suda“, kazao je sudija Timothy Workman.
Iz tog razloga je još neshvatljivije zašto se sada austrijsko pravosuđe upušta u tu pustolovinu, te zbog istog slučaja i na osnovu istog naloga za uhićenje privodi bivšeg generala Divjaka?!
Posto Austrija njeguje veoma bliske historijske i kulturne veze sa Bosnom i Hercegovinom, ovaj događaj je Bosance i Bosanke širom svijeta veoma iznenadio i razočarao (demonstracije u Beču su održane danas, 6.3.2011. i održat će se opet, 7.3.2011.).
Na kraju, postavlja se pitanje da li je general Divjak, koji se zalagao za ljudska prava i borio protiv opsade Sarajeva, možda zamjenjen sa velikonacionalnim srpskim generalom Ratkom Mladićem, koji se smatra jednim od glavnih krivaca za genocid i etnićko čišćenje u Bosni i Hercegovini (i koji se najvjerovatnije još uvijek nalazi u Srbiji)?!
To bi bio odgovarajući nastavak neiskrenog pristupa i povrsnog (ne)shvatanja „Bosanskog pitanja“ od strane dobrog dijela međunarodne zajednice. Takav odnos je bosanskohercegovačkom multikulturalnom društvu, koje je kao takvo dragulj Evrope, do sada nanijeo veliku štetu.
Da bi se spriječila još veća nepravda i osramoćenje austrijskog pravosuđa, zahtjevamo da se general Jovan Divjak odmah pusti na slobodu!
Pored velikog broja udruzenja i pojedinaca, i članovi Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine također zahtjevaju oslobodđenje generala Jovana Divjaka:
Stjepan Kljuić, član Predsjedništva u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, (bosanski Hrvat)
Mirko Pejanović, član Predsjedništva u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, (bosanski Srbin)
Ejup Ganić, član Predsjedništva u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, (Bošnjak)
Ivo Komsšić, član Predsjedništva u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, (bosanski Hrvat)
Miro Lazović, predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine u toku agresije, (bosanski Srbin)
David Kamhi, član pokreta otpora „Patriotska liga“ u Sarajevu, (Jevrej)
Autor: Bnet Press
Izvor: Bosnjaci.net
Baš je lijepo čuti S L O B O D A N Š E T A B E Č O M …..
Što reče jedan od prisutnih na skupu podrške generalu Divjaku prije neki dan u Sarajevu da ovo što radi Srbija je isto kao kad bi Nemačka jurila ruske generale koji su branili Staljingrad od napada Nemačke na Rusiju i taj grad u drugom svjetskom ratu,tako i ovo agresor i dželat juri branioce i žrtve.I opet po stoti put da ponovim da svaka vlast u Srbiji koja je došla isti je proizvod samo u drugom pakovanju.