Za šta se troše naše pare?

“sandžak” – Svaka država se finansira prihodima građana. Uloga državnih institucija u savremenom ekonomskom sistemu se promijenila, nema više društvenih preduzeća, država je institucija koja isključivo zavisi od prihoda građana. Obaveza države je da osigura kvalitetno obrazovanje, infrastrukturu i bezbjednost. Prva dva faktora su bitne investicije za budućnost, jer omogućavaju ekonomski razvoj cijele države.

Ali, kada analiziramo ekonomsku situaciju u sandžačkim općinama, brzo uočavamo da su republičke, kao i lokalne, vlasti zanemarile ovaj dio svog teritorija. Državni obrazovni sistem je daleko od međunarodnih standarda. Čak i osnivanje obrazovnih institucija zavisi od privatne inicijative, kao što je pokazao primjer Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Nije ništa bolja situacija ni sa infrastrukturom. Kada putujemo sandžačkim gradovima, vidimo uske rupčave ceste koje čekaju da se asfaltiraju i daščane mostove koji vape za zamjenom doličnom dvadeset prvom vijeku, veliki broj (gradskih) naselja bez neprekidnog snabdijevanja vodom, strujni napon daleko ispod standarda koji ne bi mogao pokrenuti nijednu ozbiljnu fabriku i još niz drugih nagrdnosti.

Često se postavlja pitanje: Zašto je ovo ovako? Zašto, na primjer, lokalne samouprave ne čine više da asfaltiraju ulice, poboljšaju vodovodnu mrežu i druge infrastrukturne objekte, koji su u njihovoj nadležnosti? Odgovor lokalnih samouprava glasi: „Mi smo siromašni, nema se para za to.“ Svaka lokalna samouprava ima sopstvene prihode, koje isključivo njoj pripadaju, i rashode koje mora sama finansirati. Sada se postavlja pitanje: Za šta se troše lokalni prihodi? Kako bi najslikovitije odgovorili na ovo pitanje, analizirat ćemo budžet grada Novog Pazara.

Za šta se troši novac?

Uočavamo da je glavni rashod novopazarskog budžeta trošak za zaposlene. U 2011. godini se planira trošiti više od 650 miliona dinara za zaposlenike grada. Obzirom da zapošljava oko 900 ljudi (bez komunalnih preduzeća), grad Novi Pazar ima sigurno prevelik broj zaposlenika. Da ne bi šest stotina pedeset miliona dinara ostalo samo brojka, želimo analizirati za koje je sve gradske ustanove pot-reban toliki novac? Evo kratkog pregleda gradskih institucija koje najviše troše za zaposlene:

– Gradska uprava za izvorne i povjerene poslove: 281,4 miliona din.
– Dječiji vrtić „Mladost“: 71 miliona din.
– Direkcija za izgradnju grada Novog Pazara: 62,5 miliona din.
– Regionalna televizija: 44 miliona din.
– Gradonačelnik, Gradsko vijeće, Skupština grada: 37 miliona din.
– Zavod za urbanizam: 26 miliona din.
– Lokalna poreska administracija: 22,5 miliona din.
– Dom kulture: 22 miliona din.
– Biblioteka: 20 miliona din.
Historijski arhiv: 10 miliona din.
– Centar za socijalni rad: 7,2 miliona din.
– Gradska turistička organizacija: 6 miliona din.

Postavlja se pitanje: Zašto je Gradskoj upravi za izvorne i povjerene poslove potrebno gotovo tri miliona eura za zaposlenike? Da li je ovo racionalno? Zašto je dječijem vrtiću „Mladost“ potreban veliki broj zaposlenih? Zašto Regionalna televizija troši tolika sredstva? Odgovor je jednostavan: Zapošljavanje u gradskim ustanovama se ne vrši prema racionalnoj potrebi, nego prema potrebi zapošljavanja pojedinaca bliskih vladajućim strukturama. Ovo je javna tajna koju svaki građanin vrlo dobro zna. Kada bi se radilo o privatnom preduzeću, takva praksa selekcije kandidata ne bi bila problematična. Svako može raspolagati svojom imovinom, pa tako i vlastitim preduzeću (u određenim granicama), kako smatra da je najbolje po njega. Ako želi zaposliti istomišljenike ili rođake, to je njegov lični problem. Ali, javne ustanove su JAVNE, to jest imovina svakog građana, jer je svaki građanin, odnosno poreski obveznik, finansira. Zbog toga mora postajiti veća transparentnost zapošljavanja, a i, prije svega, minimiziranje broja zaposlenih da bi i poresko opterećenje građana bilo smanjeno. Da su mogući niži rashodi za zaposlene pokazuje općina Prijepolje. U 2010. godini ova općina je trošila samo 22% ukupnih rashoda za zaposlene, dok za 2011. godinu planira nepunih 25% ukupnih rashoda potrošiti u iste svrhe. Da ne govorimo o evropskom prosjeku. U Sloveniji, na primjer, općine troše samo 13% ukupnih rashoda na zaposlenike, ali zato 60% sredstava troše za javne ustanove (školstvo, kulturu i sport).

Generalno, kada usporedimo budžete iz 2010. i 2011. godine, postaje očigledno da je budžet za 2011. godinu znatno veći od prethodnog. Jedan od glavnih razloga tome je što grad planira velike investicije u infrastrukturi. Svakako, ovo je pozitivni iskorak koji treba pozdraviti. Međutim, u kojoj mjeri je gradska uprava iskrena u svojoj namjeri, da li su ovi projekti održivi. Ovdje se fokusiramo na pitanje da li su ovo dobro smišljeni projekti ili će se samo započeti neki projekt kao dio izborne kampanje za lokalne izbore 2012. godine kako bi se narod ubijedio da „gradska vlast radi nešto“. U prilog ovom argumentu ide činjenica da je u 2010. godini gradska vlast trošila samo 4% rashoda za investicije, a za 2011. planira čak 24%. Koji korak naprijed! Konkretno, u budžetu su planirani sljedeći projekti:

– izgradnja saobraćajnih ob-jekata 140.000.000,
– izgradnja vodovodne infrastrukture 100.000.000,
– izgradnja sportskih objekata 100.000.000.

Kako uskoro nailazi proljeće, vidjet ćemo koliko će se raditi na ovim projektima. Određeni projekti se, kao poboljšanje vodovodne infrastrukture, svake godine spominju, a iz godine u godinu sve veći broj građana ostaje bez vode, naročito tokom ljetnjeg perioda. Od ostalih rashoda vrijedi napomenuti dotacije sportskim organizacijama od 55 miliona dinara i finansiranje mjesnih zajednica s nepunih 46 miliona dinara (u prethodnoj godini oko 25 miliona dinara). Kada se govori o mjesnim zajednicama, postavlja se pitanje: Gdje idu ovolike pare, jer mjesna uprava nije još profunkcionirala u Novom Pazaru?

Kako finansirati rashode?

Za finansiranje rashoda potrebni su prihodi. Glavni prihod grada Novog Pazara čine transferi iz republičkih fondova. Ovo pokazuje koliko je gradska vlast ovisna od republičkih transfera. Planirani transferi će se povećati u apsolutnom iznosu od oko 263 miliona dinara na 394 miliona, tj. za 50%! Bitnost uloge transfera u budžetu lokalnih samouprava pokazuje i podatak da u Prijepolju republički transferi čine oko 50% ukupnih prihoda! Zašto su ove sandžačke općine u tolikoj mjeri ovisne od republičkih transfera? Razlog je u sistemu javnih finansija Srbije. Republička vlast dijeli samo određene prihode sa općinama, na primjer: lokalne samouprave dobijaju 40% poreza na zarade koje se prikupe na lokalnom nivou. Također, porez na imovinu pripada isključivo lokalnim samoupravama. Obzirom da je nezaposlenost u velikoj mjeri proširena u sandžačkim općinama porez na zarade i drugi, tzv., „direktni prihodi“, koji se uzimaju direktno od prihoda poreskih obveznika, bit će prilično mali. Da bi lokalne samouprave postale zaista samostalnije u finansiranju rashoda i tako mogle djelovati nezavisnije od republičke vlasti, moraju imati udio u najizdašnijim republičkim porezima: porezu na dodatnu vrijednost (PDV) i akcizama (na gorivo i cigarete).

Na taj način se lokalne samouprave ne bi zaduživale. Prema priloženom budžetu, Novi Pazar planira ogromno zaduživanje od gotovo 300 miliona dinara, uz prodaju gradske imovine u iznosu od oko 200 miliona dinara, za finansiranje rashoda. Uzimanje kredita je problematično za poreske obveznike, jer će morati finansirati kamate, višestruki iznos uzetog kredita će se morati platiti bankama. Ovo se već pokazuje kroz planirano plaćanje kamata u iznosu od 29 miliona dinara, dok je za otplatu glavnice potrebno 110 miliona dinara. Ovdje se postavlja pitanje: Da li je grad već prezadužen? Obzirom da znamo da se i prethodna vlast ponašala rasipnički, a prema članu 36 Zakona o javnom dugu, stanje dugoročni dug lokalnih samouprava ne smije preći 50% ukupno ostvarenih tekućih prihoda lokalne samouprave u prethodnoj godini, što bi značilo oko 535 miliona dinara. Ali, kako samo novi krediti iznose oko tri stotine miliona dinara, da se pretpostaviti da je ova granica već probijena. Ovdje treba i napomenuti da se lokalne samouprave ne mogu zaduživati bez prethodnog odobrenja Ministarstva finansija.

Generalno, analiza budžeta Novog Pazara pokazuje da transferi i ustupljeni prihodi čine značajan dio prihoda, tako da nastaje fiskalna zavisnost grada od republičkih vlasti, što otežava trošenje prihoda u skladu s lokalnim preferencijama i sužava stepen fiskalne decentralizacije. Ovaj sistem ukazuje da država ne želi imati finansijski jake lokalne samouprave jer gubi utjecaj na lokalnu politiku. Također, lokalnim vlastima odgovara sistem velikog broja upošljenika, jer tako uvećavaju broj poslušnih birača koji će iz zahvalnosti birati trenutno vladajuću koaliciju. Zato lokalnim vlastima ne odgovara ni razvoj privatnog sektora, naročito preduzetnika koji nisu naklonjeni vladajućim strankama. Jer što je nerazvijeniji privatni sektor, veći je broj mladih koji će se iz nužde učlanjivati u vladajuće stranke da bi dobili odgovarajući posao.

Svaki građanin je u obavezi znati kako se raspolaže sa sredstvima prikupljenim od naših poreskih odbitaka. Čak i Zakon o lokalnoj samoupravi traži od građana veće učešće u radu lokalne samouprave. Prema članu 68, građani mogu putem građanske inicijative predložiti skupštini lokalne samouprave donošenje akata kojim će se urediti određeno pitanje iz nadležnosti lokalne samouprave, promjenu statuta ili drugih akata i raspisivanje referenduma u skladu sa zakonom i statutom. Svakako da promjene nisu lahke, ali ne smijemo biti pasivni, moramo permanentno upozoravati trenutnu vlast da radi u korist svojih građana.

Autor: Suad Bećirović